Imagination 
could make a man of you Imagination
is all I want from you Imagination, Belouis Some

GOVORITI danas o nezaposlenosti, prenositi svoja ili tuđa iskustva i savjete, može, kod samih nezaposlenih, često neutješnih ljudi, djelovati kao pametovanje s visoka te proizvesti neželjene negativne reakcije. Međutim, iako danas svatko ima pristup Internetu, redovito ćemo naići na različite teme i tekstove. Stoga, podijelit ću s vama neke od zanimljivih tema na koje sam se nasukao tijekom svog web surfanja. U nekoliko navrata od početka recentne krize, na stranim sajtovima (web sjedištima, adresama) našao sam tekstove koji propituju smisao rada bez plaće, ili kako bi mi rekli, rada pro bono - rada za džabe. Amerikanci, na primjer, uzimaju kraj 2007. kao početak krize te se u dosta njihovih medija (NY Times, Reuters, knjige, brojni blogovi, ...) raspravlja o ovom pitanju. Pri tome, govori se o ljudima koji tek izlaze iz škola ili fakulteta te ne mogu doći do prvog zaposlenja, ali i o starijima koji su imali posao pa ga u ovo nevrijeme izgubiše. Ne rade besplatno samo nezaposleni nego i zaposleni, npr. aviokompanije British Airwaysa koji su "zamoljeni" da mjesec dana rade bez plaće, dok su drugdje djelatnici poslani na neplaćeni odmor ipak radili i nadoknađivali zaostatke zbog straha od otkaza. Nije, dakle, situacija sjajna niti kod, nama uzornih, zapadnjaka, u žestokom kapitalizmu, gdje smo mislili kako nitko ništa ne radi besplatno. Da pozicija nezaposlenih amerikanaca bude još teža, kod njih je kao i kod nas, rad bez plaće ili s plaćom ispod minimalca - zakonom zabranjen. Nezaposleni i potencijalni poslodavci trebaju se dovijati raznim načinima kako ostvariti ovakvu suradnju. Srećom, kod nekih poslova, koji se mogu obavljati izvan radnih prostora poslodavaca, može pomoći internet: zaposlenik volonter neće zauzimati skupi poslovni prostor, ne treba mu namještaj, grijanje i električna energija, a neće trošiti niti za prijevoz i hranu.

Svi žele vidjeti vaše vrijednosti

U situaciji u kakvoj se i mi nalazimo, gdje se stotine ili čak tisuće ljudi natječu za isto radno mjesto, potrebno si je priskrbiti početnu prednost. Kod većine razgovora za posao najvažnije i najtraženije je prethodno iskustvo koje je potencijalni posloprimac stekao. Poslodavcima je vrlo bitno na kojim ste poslova sve radili, s kojim rezultatima te koliko je vremena prošlo od kada ste "izvan pogona". Kod kreativnih zanimanja žele vidjeti vaš portfolio, dosadašnje radove, prethodna postignuća. Dakle, stjecanje iskustva, zadržavanje aktivnosti i pozitivnosti, izoštravanje sposobnosti, usvajanje novih znanja, potvrda talenta, skupljanje referenci, novih poznanstava, popunjavanje osobnog portfolia i postavljanje sebe u žižu ostalih potencijalnih poslodavaca, najčešći su razlozi zašto se ljudi odlučuju za besplatan rad. Postoje čak i poslovni portali koji spajaju (najčešće) start-up (početničke) tvrtke, koje trebaju djelatnike, ali ih si financijski ne mogu priuštiti, i nezaposlene koji žele ostvariti neki od gore navedenih ciljeva. Međutim, preporuča se nezaposlenima da unaprijed dogovore određeni period besplatnog rada, poželjno koliko traje neki projekt ili poslovna cjelina, te da se raspitaju imaju li ciljane tvrtke i njihovi vlasnici možda već negativnu auru, loš rejting i povijest izrabljivanja i izigravanja zaposlenika i volontera. Prije same potrage za novim poslom, neophodno je provesti iskrenu analizu samog sebe te utvrditi svoje kvalitete, mane, potencijale, nedostatke, talente te naoružati se samopouzdanjem. Prema poslodavcu ne treba se ponašati servilno, nego je poželjno dovesti se na razinu suradnika te ponekad, nenametljivo i s mjerom, davati mu do znanja da ipak on ima određene koristi od vašeg besplatnog rada. Kako Hrvatska, a posebno Brod, nisu Amerika, naš mentalni sklop je različit od američkog i nismo skloni "životnim" kuharicama poput amerikanaca, ipak ću dati poveznicu na jednu od takvih, tipično američkih kuharica:

http://www.slideshare.net/choehn/recessionproof-graduate-1722966

Na sličnim postavkama, vani se profiliralo i zvanje stručnjaka za osobni brending (personal branding expert). Oni upozoravaju na važnost prisutnosti na webu, kroz blogove i objavljene tekstove, da vas se lako može naći na googlu i društvenim mrežama. Recepte za borbu protiv nepotizma, korupcije, kupnje posla, stranačke, plemenske i rođjačke naklonosti pri zapošljavanju na žalost nisam našao. Poticajan domaći primjer:

http://www.business.hr/hr/Naslovnica/Hrvatska/Ja-sam-Branimir-pokrenuo-sam-stranicu-na-kojoj-trazim-posao 

Budimo realni, tražimo nemoguće

U drugom dijelu kolumne, spomenut ću u nas nepoznatog čovjeka koji je svojim životom i poduzetničkim duhom inspirirao mnoge Amerikance i ljude širom svijeta te potaknuo ekonomske i računalne znanstvenike da kreiraju neke nove pojmove, kako bi mogli imenovati njegova postignuća. Čovjek iz Cincinnatia, Tom Nies ima svoje mjesto u Smithsonian muzeju američkog računalnog nasljeđa. Potekao je iz velike obitelji, a tijekom školovanja, osim prirodnih znanosti i ekonomije, obrazovao se i iz klasičnih predmeta poput: latinskog, grčkog, povijesti, psihologije, filozofije, logike i etike. Početkom 60-tih kao tek diplomirani mladac, zaposlio se u IBM-u i ubrzo, kao i svi u toj tvrtci, postao fascinirani ljubitelj računala, hardvera. Oduševljavao ga je rapidni napredak u razvoju računala, njihove brzine, kapaciteta i mogućnosti. Tadašnji stav u IBM-u je bio: "Hardver donosi novac a softver probleme" pa su, sukladno tome, osnovni softver davali uz računala besplatno, ne želeći se uvlačiti u probleme. Softver se izrađivao na fakultetima ili su ga izrađivali sami kupci prema svojim potrebama. Nije postojala industrija niti tržište softvera. Nije bilo softverskih licenci. Mnogi projekti uvođenja računala u tvrtke su propadali, a IBM je gubio novac jer nije bilo adekvatnog softvera niti tvrtki koje bi kupcima pružale usluge vezane uz softver.

Krajem 60-tih, točnije 1968., iako je obožavao posao u IBM-u i tek se izvukao iz teške neimaštine i velikih dugova, Tom je odlučio sa 600 $ pokrenuti vlastitu tvrtku. Nije imao nikakav proizvod pa je odlučio prodavati softver koji je IBM davao besplatno po cijeni od 17.000 $. U pothvatu mu se pridružilo nekoliko kolega iz IBM-a, koji su po danu radili na uslužnim projektima implementacije IBM-ovog softvera, a noću na razvoju novih softverskih proizvoda, primarno baza podataka. U sljedećih nekoliko mjeseci i godina, postali su prva prava softverska kompanija i udarili temelje industriji softvera. Tijekom 70-tih tvrtka je postigla veliki uspjeh sa svojim programskim sustavom TOTAL, koji je trebao riješiti sve kupčeve probleme te su vrlo brzo došli do pojedinačnih ugovora od desetine milijuna dolara, uglavnom s tvrtkama iz Fortune 500 skupine. Tvrtka se zove CINCOM, postoji i danas i Tom ju još uvijek uspješno vodi. U vrijeme teže krize nego je ova današnja, bez ikakvog kapitala iza sebe, sam protiv etabliranih industrijskih divova, uspio je "izmisliti" softversku industriju, baze podataka te portabilnost softvera (mogućnost da se isti softver izvršava na različitim tipovima računalima). Evo poveznica:

http://expertaccess.cincom.com/2011/04/learn-how-to-go-from-600-to-17000-then-to-86-million-the-rewarding-art-of-selling-value/

http://americanhistory.si.edu/collections/comphist/nies.htm

Primjer Tom Niesa pokazuje nam kako je za uspjeh, osim znanja i petlje, potrebna i inovativnost, ideja. Prosječni poduzetnici često u svojim razmišljanjima traže postojeću nišu u koju bi se ugurali dok nam Tom pokazuje kako vrhunski poduzetnici izmišljaju nove, još nepostojeće niše u kojima će biti neprikosnoveni lideri.

Klaster je i poljoprivredna zadruga

Nove ideje djeluju često suludo i neozbiljno. Mali engleski ribarski gradić je zbog pretjeranog izlova, promjene zakona i nekonkurentnosti zapao u velike probleme. Ogroman postotak nezaposlenih mladih ljudi, nemogućnost bavljenja tradicijskim zanatom i svjetska gospodarska kriza nagnala je gradske oce da aktivno potraže rješenje. Nakon što su proveli analizu i utvrdili da većina mladih nezaposlenih sugrađana imaju smisla za likovnost, crtanje, vizualno, odgovorni gradonačelnik uložio je dodatni trud, povukao sve svoje veze da dođe do Microsofta i tamo isposlovao da se u njegovu mjestu otvori studio za izradu računalnih ikona. Sada cijeli gradić dobro živi od tako "neozbiljne" djelatnosti kao što je izrada ikona za računalne programe.

U sudaru s globalizacijskim divovima, prvi su na udaru mali poduzetnici, koji često propadaju i nestaju. Jedan od puteva opstanka je i udruživanje više malih poduzetnika u zajedničku nadstrukturu - klastere. Stariji ljudi koji se sjećaju socijalističkih poljoprivrednih zadruga davno su skovali izreku "kompanija - govnarija", koja pokazuje da je u nas duboko ukorijenjeno nepovjerenje prema zajedničkom radu i poslovanju. Međutim, promjenom ekonomskih uvjeta i ugroza, možda i naši gradski i županijski oci trebaju, kroz svoje agencije i strategije, raditi na promicanju inovativnosti, edukaciji, popularizaciji i promicanju klastera i zajedništva te generiranju novih, modernih i nesvakidašnjih ideja, kako bi se riješili fenjera koji predugo nosimo. Dakle, treba nam više mašte i poduzetnog duha kod pojedinaca, poduzetnika i lokalnih političara.