Od prvih dana kada sam počeo pisati ovu kolumnu, javljaju mi se mnogi prijatelji. Neki imaju primjedbi, neki su puni pohvala a treći sugeriraju: "Daj napiši ovo, daj ono!". Naravno da neću, nisam ničiji glasnogovornik. Koliko znam, svatko, lijevi, srednji i desni, mogu se prijaviti i iznijeti svoje mišljenje na ovom portalu. Neki pak, spočitavaju kako je sve previše stručno i zanimljivo samo informatičkim fah-idiotima. Iako se ne slažem s tom tvrdnjom, čini se da nisu pažljivo čitali, odlučio sam ovu kolumnu posvetiti jednoj možda manje zahtjevnoj temi i potpuno se odmaknuti od struke. Uostalom, koliko smisla ima govoriti samo o Internetu i računalima ako znamo da 65% stanovništva svijeta nikada nije koristilo telefon? Puk je oduvijek željan kruha i igara ili po novom tittytainmenta (iliti sisozabave):

http://wikibin.org/articles/tittytainment.html

Koji su nam Germani bliži, Nijemci ili Englezi, ostavit ću drugima da spore, a ja ću koristiti riječ sport, meni ipak bližu od športa.

Nogometni paraziti ili nogometni poduzetnici

Utući desetke milijuna kuna ili čak eura naše love u izgradnju stadiona, koji će odmah okupirati svima poznati nogometni menadžeri i mešetari te sve to pretvoriti u svoju prćiju, čini mi se deplasirano i mučno. Niti jedna vlast do sada nije dokazala da bi se toj mafiji mogla oduprijeti, dapaće često se i sama uključi. Dok bi oni na tuđem vlasništvu gradili svoja carstva, građani bi im vjerojatno još trebali plaćati održavanje stadiona i sanirati gubitke. Kako pojedinci unutar i izvan politike, na sve strane objavljuju svoje nerealne želje, neiživljene frustracije i dječačke snove, dat ću si i ja takvu slobodu. Volim nogomet ali bih se ipak založio za podršku razvoju auto-moto sporta. Ja bih motodrom. I to ne veliki, skupi, nego malu karting stazu. Mogu zamisliti dame, koje niti nogomet ne šmekaju, kako im se kosa na glavi diže samo od pomisli na buku i smrad auto-moto-sporta i pitaju sebe i mene: "Pa gdje to nađe?". Isto tako, ljubitelji nogometa vjerojatno misle: "Sreća da ovakvi nisu na vlasti jer onda nikada ne bih vidjeli Marsoniju ponovo u prvoj HNL". Ja ću ipak, zajedno s njima, sanjati Marsoniju ne samo u prvoj HNL, nego, kad već sanjamo, zašto ne u Ligi prvaka ali uz nadu da će se pojaviti neki Roman Abramovič, istresti lovu, napraviti stadion, platiti nogometne mudrace i virtuoze pa ako treba i oteti nekog perspektivnog mladca Mamićima.

Projekti koji integriraju

Dok tako maštamo o blistavoj brodskoj nogometnoj budućnosti, vratimo se mom malom, skromnom privatnom snu o karting stazi. Takav bi projekt imao smisla samo ako bi se objedinilo što više, po meni, potencijalno zainteresiranih za takav projekt:

auto-moto-sportaši, turistički djelatnici, osnovne, srednje i visoke škole, policija, inovatori, poduzetnici, industrija, ugostitelji, udruge i lokalne agencije.

Elaborirat ću ukratko gdje bi svaki od navedenih subjekata našao svoj interes:

Navodno imamo auto i moto klubove i udruge, susrete bikera, povremene relije i prezentacije oldtimera, dakle ukratko - mnogobrojne ljubitelje oktana, ali nemamo dovoljno popularan i razvijen sportski auto-moto klub u kojemu bi se mladi (a i zainteresirani stariji) ozbiljno bavili ovim zanimljivim sportom, a rekreativci našli mjesto gdje bi "ispucali" svoju strast za brzinom i nadajmo se, prestali to raditi po prometnicama.

Turističkim djelatnicima ovakav bi se projekt vrlo lako uklopio u ponudu koja se između ostalog temelji na rekreacijskim sadržajima. U blizini takvih sadržaja nema, pa bi Brod i na taj način mogao profilirati i obogatiti svoju ponudu. Vremenom, uključivanjem u razna natjecanja i posjetima sportaša iz drugih krajeva, ostvarilo bi se snažno i dalekosežno promidžbeno djelovanje.

Primjer: http://www.cracow-life.com/play/entertainment_details/380-Motodrom_Go-Karting

Osnovne i srednje škole, u suradnji s prometnom policijom, dobile bi poligon za obuku i razne akcije vezane uz sudjelovanje djece u prometu. Nadalje, navedeni sport je takav da ne postoji spolna diskriminacija, sudjelovati mogu i žene. Nije isključiv niti prema dijelu osoba s posebnim potrebama.

Već vidim ushit na licima studenata Strojarskog fakulteta koji bi projektirali vlastite male jurilice te time u praksi provjerili svoje znanje iz mnogih predmeta: mehanika, elementi konstrukcija, elementi strojeva, motori SUI, polimeri, aerodinamika, održavanje, tehnologije i mnogi drugi. Kroz praktični rad i praćenje rezultata rada mogli bi znanja unaprijediti te eventualno doći do nekih inovacija.

Vjerojatno bi još veći ushit osjetili učenici Industrijsko-obrtničke i Tehničke škole koji bi u svojim radionicama, prema nacrtima studenata strojarstva, izradili go-kartove i naravno, samostalno ih testirali na spomenutoj stazi. Imali bi prigodu primijeniti znanja iz zavarivanja, mehatronike, elektronike, izraditi mjerne i telemetrijske uređaje te tako kroz praksu i zabavu provjeriti svoja znanja i kreativnost. Poznato je da djeca najbolje uče kroz igru i zabavne sadržaje.

Inovatori u suradnji sa Zajednicom tehničke kulture i drugim udrugama ili agencijama, imali bi poligon za provjeravanje svojih izuma i patenata na motornim i drugim vozilima. Modelari bi dobili svoj prostor za uvježbavanje i natjecanja. Zajedno sa znanstvenom zajednicom mogli bi testirati i proučavati nove tehnologije hibridnog i elektro-pogona.

Ugostitelji bi dobili prostor za plasiranje svojih usluga i sadržaja, a otvorile bi se brojne mogućnosti za poduzetnike i industriju. Na primjer: autokuće izmučene recesijom i padom prodaje, mogle bi češće prezentirati novitete, izgraditi radionice za održavanje, a možda i unapređenje ovih malih motornih vozila i uz to imati stalnu promidžbu.Tvornice namještaja (npr.Oriolik) mogle bi iskušavati svoja znanja i inovacije na izradi sjedala, Chromo-Svjetlost testirati boje i lakove za metal u eksploatacijskim uvjetima, brojne metalske tvrtke poboljšati konstrukciju i korištene materijale, informatičari i elektroničari izraditi podršku za mjerenje i prikaz rezultata itd. Građevinare i cestare, nadam se, ne treba ni spominjati.

Navedeno je desetak zainteresiranih skupina građana koje bi trebalo uključiti ovakvim sportsko-rekreacijskim projektom, a tko zna koliko bi ih se još dosjetio netko maštovit kome je izrada projekata svakodnevni posao i zadaća. Zalažem se za projekte, sportske ali i iz drugih područja, koji gotovo nikoga ne isključuju, kroz koje se veliki broj građana može povezati, surađivati, zabaviti, a možda čak i profitirati. Zbog svih pobrojanih sudionika i njihove uloge, motodrom bi imao smisla samo ako bi bio u vlasništvu grada ili županije. Privatni bi poduzetnici teško uspostavili toliki stupanj integracije različitih društvenih skupina i subjekata.

Primjeri iz svijeta i Hrvatske

Studenti londonskog Imperial College projektirali su, izgradili i vozili svoj električni automobil od Aljaske do Argentine, 24000km:
http://www.treehugger.com/files/2010/11/from-alaska-to-argentina-electric-car.php

Slične se inicijative događaju drugdje u Hrvatskoj:
http://www.hsa-sf.hr/hsasf/index.php?p=pocetna

pa kako i u Brodu imamo strojare, mogli bi se, ostvarenjem ovakvog projekta, uključiti u natjecanja i razmjenu iskustava.

Uljuljan u ovaj san, snivam i nekog novog Schumachera, na primjer iz Vrbe, koji će na Karting stazi Brod započeti svoje prve kilometre u moto-sportu i pronijeti ime svog grada i države širom svijeta.