Umro Haso i sad ljudi pitaju Muju. "Mujo, pa od čega je
umro Haso?"
A Mujo odgovara.- "Je*eš ga ako znam od čega je živio."

U zadnje me vrijeme poznanici, čitatelji pa i odgovorni urednik Zovak, potiču da napišem poneki tekst koji nije vezan za informatiku. Branim se da sam, osim informatike, pisao o školskom sustavu u kojem radim preko dvadeset godina, informatici i informatičarima bliskim temama poput gospodarstva, menadžmenta i tehnologije, filozofiji i sociologiji kojima me je „zarazio" kolega Miroslav Jurić, s kojim sam supotpisao prvih par tekstova, upravo iz tog područja. Kao da nisam imao dosta kontroverzi i s ovim temama jer jedni se ljute što ih hvališ, drugi što nisu pohvaljeni, treći jer nisu dovoljno hvaljeni, dok bi neki htjeli da nešto istražujem za ovu siću od honorara (desno gore vam je gumb za donacije – ajmo brzo!!!). Što bi tek bilo da nekoga kudim? No situacije je takva kakva je i koliko ja vidim, a to pokazuju i parametri čitanosti pojedinih članaka, probitačnije je pisati „Crnu kroniku" ili oplesti po lokalnim političarima. Kako nisam za crnjake, preostaje samo politika. „Ne diraj u to! Političari su ljudi ogromnog ega i taštine te ako ih samo okrzneš mogli bi ti se gadno osvetiti.", dobronamjerno mi savjetovaše pojedini prijatelji. „Ni slučajno! Drž' se ti struke!", pobuni se na to moj prvi čitatelj, lektor i recenzent, moja supruga, zaprijetivši da mi više neće kuhati. U prvi tren nisam shvatio radi li se o kazni ili nagradi?

Nekoliko večeri prije, nije bila tako ljuta. Dok se moje savršeno isklesano tijelo, obasjano mjesečinom, stapalo s njenim vrelim stegnima u romantičnom zagrljaju, prenuše nas zaglušujuće detonacije te se oboje strmopizdišmo s kreveta. Pomislih kako su se obistinila proročanstva o godini 2012. kao kraju svijeta, kako je počeo treći svjetski rat ili kako smo na neki čudni način teleportirani u Beirut ili Jeruzalem. Srećom, ništa od toga se nije dogodilo nego je započeo već tradicionalni brodski Festival vatrometa. Tko mi je kriv kad ne čitam pozorno SBplus na kojemu je objavljen program proslave Dana grada Broda. Ne pročitah ga ni sutradan pa me opet iznenadilo „prekomjerno vatrometiranje". Iako je moja obitelj provela sve ratne dane u Brodu, odlučih dijete potjerati u Zagreb dok se u Brodu malo ne smiri. Nisam želio riskirati da se „dječaku sa žigicama" u Gradu bajki probudi Neronov kompleks pa svi završimo na divovskom roštilju. Uz to, pročita li dijete program obilježavanja Dana grada Slavonskog Broda, koji se proteže kroz skoro tri tjedna, ko' vlaška svadba il' svetkovine starih Rimljana, moglo bi se pokvariti i pomisliti da svaki blagdan treba tako temeljito proslaviti.

U političkim strankama se pak ne planduje. Iako još nitko ne zna kada će izbori, svi su na nogama. Lokalni politički emisari obilaze stranačke centrale, iz centrala stižu gubernatori i provode mobilizaciju aktivista. Oni su se opet razmilili „po terenu": vrbuju novo članstvo, potencijalne simpatizere pa već rade i na organizaciji prijevoza starijih i nemoćnih na izborna mjesta. U svakom razgovoru razlažu se stranačke liste, kuju neprincipijelni i truli paktovi i koalicije, analiziraju se nerealne statistike i ankete. I dok građani „kubure k'o pokojni Haso" iz gornjeg vica, teškim stanjem i suštinskim sadržajem politike nitko se ne zamara jer građanima će se opet prodati stare spike o komunjarama i ustašama, o našima i njihovima, o nevaljalim prijašnjim vladama i "tobožnjem" ispravljanju krive privatizacijske Drine. Izbori će, kao i nekoliko prošlih, biti „personalizirani" što u prijevodu znači da će se producirati novi i stari stranački manekeni, frajeri i prznice bez sadržaja i konkretnih rezultata. Dakle, očito, situacija u Brodu je katastrofalna, ali nije ozbiljna.

Istovremeno, slabašno medijski popraćen, u Hrvatskoj se okupio međunarodno respektabilni think-tank. Brojni čuveni svjetski i domaći mislioci, ekonomisti, političari, filozofi i sociolozi okupili su se u sklopu Subversive Film Festivala u Zagrebu, na konferenciji Svjetskog foruma za alternative (WFA). Kako je u svijetu, za razliku od nas, stanje ozbiljno, raspravljat će o globalizacijskim problemima, krizi kapitalizma i aktualnog svjetskog društvenog poretka te o emancipacijskim narodnim pokretima od Magreba do Europe, uključujući i Hrvatsku. Već pregled naslova nekih predavanja: „Putanja historijskog kapitalizma", Samir Amin; „Situacija je katastrofalna, ali nije ozbiljna", Slavoj Žižek; „Je li Balkan novi Magreb?"; „Talijanski prijelom: proizvodnja vs. razvoj", Antonio Negri; ukazuju da se gađa pravo „u sridu" i naših životnih problema. Iako će neki ovom skupu odmah nalijepiti etiketu ljevičarskog, možda će predavanje poznatog Terry Eagletona naslova „Mitologije Marxa" pokazati „novo" Marxovo lice: „Istina je, ipak, da je Marx odgovoran za golemu potlačenost komunističkog svijeta otprilike u istoj mjeri u kojoj je i Isus odgovoran za inkviziciju. Kao prvo, Marx bi ismijao ideju da socijalizam može uhvatiti korijenje u očajnički osiromašenim, kronično nazadnim društvima poput Rusije i Kine". Nakon ovakvih tumačenja Marxa možda će i našeg Zovaka, koji često citira velikog Karla, prestati etiketirati kao radikalnog komunistu starog kova.

Kako ne bi pomislili da u nas, osim ovog skupa listom teoretičara, u praksi nema drugih i drugačijih pristupa politici od navedenih lokalnih, pogledajte Facebook stranicu Saveza za građansku i etičku Hrvatsku, koji je pokrenuo don Ivan Grubišić, teolog, filozof i sociolog koji, nakon propale Alijanse za treću Hrvatsku, ponovo pokušava prizvati narod pameti ne bi li se okanio istrošenih političkih stranaka, političara i političke prakse. U većini nacionalnih medija ignoriran, u nekima stigmatiziran, don Ivan nudi svima onima koji su nezadovoljni, neodlučni, utonuli u politički očaj i apatiju, drukčiju sliku buduće Hrvatske. Radi se o nestranačkom, građanskom pokretu, bez zakulisnih mecena i velikih financijskih sredstava, sa organizacijskim boljkama koje svi pokreti u početku prolaze. Ostaje nam za vidjeti koliko će uspjeti u svome naumu.