KAKO bi prvi donijeli neku vijest, današnji mediji - mahom internetski portali - članke objavljuju bez odgovora na sva pitanja. Time krše staro zlatno pravilo pisanja vijesti, poznato kao '5W + H'. Prema njemu, svaka cjelovita vijest mora sadržavati odgovore na pitanja Who/Tko, Where/Gdje, When/Kada, What/Što, Why/Zašto i How/Kako.

I dok se Plusportal - kako mu, uostalom, samo ime kaže - uvijek trudi 'ogoljenoj' i krnjoj osnovnoj informaciji dati dodanu vrijednost, neki su od toga odavno odustali, shvativši kako današnji čitatelji 'klikaju' i na daleko manje te kako je suludo ulagati više napora u nešto što nitko pročitati neće. Nije tajna da su slavonskobrodski SBonline i požeški 034portal - registrirani pod istim poslovnim subjektom u Slavonskom Brodu, Centrom za medije - u utrci za čitanošću pribjegli upravo toj metodi.

Dakako, ponekad je i Plusportalu - zbog blokiranja pristupa svim informacijama - gotovo nemoguće čitateljima dati uvid u apsolutno sve, ali predano slijedimo odluku da barem ponudimo drugoj strani priliku za očitovanje. Ako ona to odbije - i to tretiramo kao svojevrstan odgovor iz kojeg se nerijetko može zaključiti puno. Pa je tako naše višemjesečno istraživanje o tomu gdje završava stajski gnoj s farme svinja u Lužanima (koje je pročitalo tek nešto više od 3700 čitatelja), u rujnu nagrađeno HND-ovom nagradom za lokalno novinarstvo, dok člancima poput onog o izgradnji parkirališta pokazujemo kako treba izgledati argumentima višestruko potkrijepljeno pisano djelo (više od deset različitih izvora podataka).

S druge strane, uvijek se začudimo člancima poput onog 034portala, objavljenog početkom ovog tjedna, naslova „Kad si ugrožen, bacaj spinove“, autora Ante Mandarića. Osim što njime indirektno i paušalno napada sve lokalne medije koji nisu njegovi, iz teksta ništa konkretno saznali nismo. No, kako se tim člankom 034portal označava kao neovisan, čime se aludira da su ostali portali 'reketarski', odlučili smo reagirati i prikazati sve počinjene pogreške u argumentiranju. U nastavku donosimo izdvojene dijelove članka autora Ante Mandarića, kao i neke nejasnoće koje ostaju nerazriješene i nakon čitanja.

1. „Zamislite situaciju u kojoj postoje mediji koji su financirani od strane gradova, općina ili županije, na mjesečnoj bazi, nemalim novcem poreznih obveznika, a da među njima nije 034 portal i da bi netko rekao ili pomislio kako je 034 portal plaćenički medij koji usput reketari lokalne dužnosnike, političare, poduzetnike ili neke druge društvene aktere Požeštine, a da za to usput od tih istih ne dobiva niti jednu kunu kroz ugovore, ili onako što bi se u narodu reklo, 'ispod žita' ili nekom fakturom preko kumove ili rođine firme. Reklo bi se da taj netko nije reketar ili da je onda očigledno loš u svom poslu.“ - Kolega Mandarić ovime - de facto - sve druge lokalne medije financirane od jedinica lokalne samouprave, naziva plaćeničkim ili reketarskim i to bez ijednog dokaza. Dakako, Plusportal (i druge medije) ugovori s gradovima, općinama, županijama obvezuju na prenošenje njima bitnih informacija i osiguravanje dostupnosti tih informacija široj javnosti. Ali ništa više od toga. Sve drugo, stvar je (auto)cenzure koju niti jedan medij ne bi trebao dopustiti.

2. „Medij smo koji se nije niti javio na javni poziv za dodjelu financijskih sredstava elektroničkim medijima u Gradu Požegi i Požeško-slavonskoj županiji jer smo tvrdili da su ti javni pozivi namješteni, odnosno, pogodovani određenim portalima bez da je u javnom pozivu bilo jasnih kriterija primjerice po broju zaposlenih, čitanosti, ili jednostavno koliko dugo postoje, odnosno, da takve činjenice nisu bile relevantne.“ - Zanimljivo, kolega Mandarić u natječaje za dodjelu sredstava bi ubacio baš one kriterije kojima bi se pogodovalo njegovom mediju. Kao što rekosmo u uvodu, čitanost - primjerice - odavno nije pokazatelj kredibiliteta nekog medija. U ovom je dijelu tek jedna u nizu tvrdnji iznesenih bez argumenata. Naime, nigdje nije navedeno komu se pogodovalo i na koji konkretan način.

3. „Tako sve češće svjedočimo pokušajima difamacija (kasno lat. diffamatio, ozloglašivanje, širenje glasina koje sramote nečiju čast, blaćenje, klevetanje), od strane pojedinih lokalnih dužnosnika i njihovih, što medijskih, što političkih satelita jer Redakcija 034 portala ne želi sudjelovati u njihovim igrokazima, onako kako su navikli godinama s nekim drugima.“ - Tko su ti drugi i kakvi su to konkretno pokušaji difamacije, autor ponovno ne konkretizira, čime su njegove optužbe irelevantne i infantilne te podsjećaju na kukanje zbog neispunjenih želja i neostvarenih ambicija.

4. „... za pojedince postoje ozbiljne sumnje, a bolje upućeni tvrde i dokazi u vidu transkripata tko će kome šta i koliko napraviti, ako taj netko bude ili ne bude nešto nekome odradio. Posljednjih mjeseci odašilju se razne poruke, ali i ucjene raznim dužnosnicima koji na to ne reagiraju već naprotiv, javnim novcem kupuju mir.“ - U ovom dijelu teksta nagađanja se u cijelosti udaljavaju od novinarskog izvještaja i spuštaju se na razinu razgovora po birtijama. Kakve ozbiljne sumnje, tko su bolje upućeni, čime to dokazuje, tko odašilje poruke, tko kupuje mir,... - sve to ostaje neodgovoreno i prosječnom čitatelji veoma nejasno i daleko.

5. „...kako doznajemo, o tome se priča...“ - Ovoj formulaciji često korištenoj u člancima na 034portalu, u ozbiljnom novinarstvu ne bi trebalo biti mjesta. Šuškanja, pričanja, glasine i tako dalje, mogu biti tek motiv novinarskog istraživanja, a ne njegov jedini temelj.

6. „U njihovom uvrnutom svijetu, da ne kažemo bolesnom, 034 portal objavljuje i informira lokalnu javnost...“ - Mandarić se ovdje nastavlja obračunavati s fantomskim suparnikom 034portala. Čiji je svijet uvrnut, na koga se referira - političare ili medije ili nekog trećeg, ne uspijevamo dokučiti. Jednako je tako nejasno tko to određuje čiji je svijet uvrnut, a čiji ispravan. Autor sebe tu postavlja kao vrhovnog sudca i moralnu vertikalu.

7. „... s druge strane trebali trzati na poruku ili poziv nekog dužnosnika ili dužnosnice da izmijenimo naslov, izbacimo ili stavimo neku sliku, kompromitiramo nekog po narudžbi, najčešće vrlo bliske suradnike ili suradnice, za šaku dukata...“ - Riječ je o ozbiljnim optužbama protiv određenih lokalnih medija, no čitatelji i dalje ostaju zakinuti za informaciju o komu se radi pa taj plaćenički medij ne mogu prestati pratiti.

8. „034 portal ove godine nije se javio na javne pozive za financiranje medija u Gradu Požegi niti Požeško-slavonskoj županiji, a niti će to kao najčitaniji lokalni medij napraviti i na narednim javnim pozivima.“ - Autor ovdje propušta napomenuti kako to, trenutno, zbog blokade Centra za medije ne bi niti mogao učiniti, čime sam pokazuje kako čitateljima isporučuje polovičnu istinu, odnosno, onaj njezin dio koji mu u danom trenutku odgovara. Financijske probleme maskira potezom ravnim onomu superjunaka iz romana, a vlastitu nemoć pokušava pretvoriti u još jedan adut, okrećući situaciju u cijelosti sebi u korist.

9. „Redakcija 034 portala i dalje će nastaviti sa svojim beskrupuloznim radom...“ - Mjesto u tekstu na koje treba obratiti pažnju jer puno otkriva o stvarnom stavu 034portala. Osvrnimo se pritom, tek, na definiciju riječi 'beskrupulozan' - „koji je bez skrupula, koji provodi svoj interes bez obzira na štetu ili teškoće koje stvara drugima, koji je debele kože; bezobziran, drzak“.

10. „...vjerujte kada kažem da bi neki aktualni političari trebali dobiti i minimalno 5 godina zbog svojeg ophođenja prema medijskim djelatnicima i kriminalnim načinom na koji upravljaju određenim sredinama...“ - Ova formulacija jasno pokazuje kako bi se trebali tretirati članci 034portala. Čitatelji bi autoru jednostavno trebali „vjerovati na riječ“. U svakom slučaju, ovaj put, iskrena i dobro iskorištena riječ pa - tko voli, nek' izvoli.

11. „...nismo mi ti koji sudimo...“ - zaključio je apsolutno nevjerodostojno Ante Mandarić, nakon 1217 riječi apsolutno neutemeljene osude tuđeg načina rada i djelovanja.

Uistinu, lakše je danas voditi i imati portal no biti čitatelj koji treba procijeniti što od ponuđenog na medijskom stolu odabrati. Ipak, i čitatelji su danas sve više medijski pismeni pa nije sasvim iluzorno vjerovanje da će samostalno i, nakon nekog vremena, uspjeti odvojiti žito od kukolja.