SASLUŠANJE je započeo izjavom o svojim osnovnim biografskim podacima, mjestom rođenja, obiteljskom imovnom stanju, školskoj spremi, zanimanju i poslovima koje je obavljao do konca studenog 1943., kada je umirovljen. Budak je opisao svoje djelovanje u ustaškom pokretu od kada mu je pristupio uključujući i djelovanje u NDH. Kako je već objavljen članak o djelovanju Mile Budaka do 1941. i njegov se iskaz uglavnom podudara sa tim, ovdje ćemo prikazati izvod iz njegovog iskaza koji se odnosi na vrijeme od 1941.-1945.

O radu u ministarstvu bogoštovlja i nastave:

''Ministarstvo prosvjete preuzeo sam oko 20. travnja 1941.''

''…Dok sam ja bio ministar sastajala se vlada povremeno na sjednicama radi rješavanja aktualnih problema i iz početka se taj rad uzimao ozbiljno sve dok nismo vidjeli da se zaključci ne provode. Ustanovili smo, da u pojedinim Ministarstvima i izvan njih pojedinci rade samovoljno ne odgovarajući nikome, osim Poglavniku. U personalnom pogledu nastojao sam, da ne diram ni u što dok se ne uputim sam, a imao samo pomagače sve stare referente iz bivše Banovine, osim prof. Marka Varšića, koji je bio imenovan državnim tajnikom u Ministarstvu prosvjete. U mom resoru izvršene su samo minimalne personalne promjene, obzirom na provođenje ustaških načela. Koliko ja znam ovdje nije bilo persekucija zbog političkog uvjerenja.''(9. str. iskaza)

O Nijemcima:

Pošto u ustaškoj državi ustaša nije mogao demisionirati, trebalo se pokoriti odredbi Poglavnika.

''…Uticanje Nijemaca na naše javne poslove nismo mogli suzbiti, jer je to naređivao sam Poglavnik, a resorni ministri su to provodili. Pošto u ustaškoj državi ustaša nije mogao demisionirati, trebalo se pokoriti odredbi Poglavnika. Stoga su doneseni brojni zakoni i u korist njemačke manjine u Hrvatskoj, kojim se krnjilo pravo naroda Hrvatske, a i drugi akti, kao npr. vojske, jer je protivljenje bilo nemoguće ili bezuspješno'' (str. 9-10 iskaza)

''…Na pritisak Nijemaca donesena je Zakonska odredba o upotrebi njemačkog jezika, zastave i oznaka u NDH od 30. X. 1941. kojim se zakonom Nijemcima priznaju neograničena prava obzirom na uporabu njemačkog jezika i zastave.'' (str. 10 iskaza)

''…Jednako je donesen i zakon o činovnicima njemačke narodnosti u NDH od 30. X. 1941. prema kojemu je vođa njemačke skupine imao pravo na odlučnu ingerenciju kod postavljanja činovnika njemačke narodnosti, pa čak i onih koji su strani državljani. Zakoni, koji su donašani rađeni su po resorima često prema odredbi Poglavnika, a nisu pretresani redovno na sjednicama vlade tako, da ostali ministri nisu ni znali za mnoge zakone dok nisu objavljeni. Primijetio sam i ja, da naročito u pogledu vojske Nijemci sve više preuzimaju ingerencije dok im na kraju Ministar vojske Slavko Kvaternik nije sasvim predao zapovjedništvo vojske. Razumljivo je, da su uslijed toga Nijemci uticali neposredno i presudno i na mnoge druge poslove u vezi sa vojskom.'' (str. 10 iskaza)

O rasnim zakonima:

''...u pogledu zakona o zaštiti arijske krvi od 30. IV. 1941., znam da je poglavnik taj zakon dao izraditi po nekim stručnjacima, čije ime ne znam. Taj zakon nije bio pretresen na sjednici vlade. Možda sam i potpisao, jer je bilo običaj, da svi ministri potpisuju zakone.'' (str. 10.-11 iskaza)

''…Izvanrednu zakonsku odredbu od 26. IV. 1941. o kolektivnoj odgovornosti Židova za alarmantne vijesti donio je sam poglavnik, pa ni o tome nismo raspravljali na sjednicama. Sve zakone o nearijevcima izrađivao je stručni odbor po nalogu Poglavnika i mi nismo diskutirali sami zakon, ali smo o samom predmetu često razgovarali…'' (str. 11 iskaza).

O Židovima u NDH:

Svi članovi vlade zauzimali su antisemitski stav.

''…Svi članovi vlade zauzimali su antisemitski stav. Za to nas je rukovodilo iskustvo, da su Židovi u Hrvatskoj uvijek provodili protuhrvatsku politiku i podupirali takav režim. Bilo je mnogo iznimaka, koji su ideološki stajali na hrvatskoj liniji i time se nastojalo pomoći. Činjenica je međutim, da su usprkos našeg nastojanja da se oni zaštite i mnogi takovi stradali, ali za to ne mogu ni ja ni drugi članovi vlade snositi punu odgovornost, jer su to izvršili pojedini ustaški funkcioneri, koji su bili izravno odgovorni Poglavniku. Oni su provodili sasvim neodgovorno i nezavisno od nas sistem i režim strahovlade. Ja sam o ovim progonima razgovarao sa njemačkim generalom u Hrvatskoj Glaise von Horstenau, koji je sam osuđivao skupa sa mnom ovakav postupak ovih neodgovornih elemenata kao Dido Kvaternik.'' (str. 11 iskaza)

...kao što sam već gore naveo o držanju Židova u politici, a u gospodarskom pogledu oni su nemilosrdno izrabljivali narod i zgrtali imetke...

''…U pogledu zakonske odredbe o podržavljenju imetka Židova od 9. X. 1941. kojim se eksproprijira židovski imetak bez prava na naknadu, bez žalbe ili tužbe na sud, izjavljujem kao što sam već gore naveo o držanju Židova u politici, a u gospodarskom pogledu oni su nemilosrdno izrabljivali narod i zgrtali imetke, šaljući velike svote u inostranstvo tako, da je ono što je ostalo kod nas tek najmanji dio imovine našega naroda, koju su mu Židovi špekulativno oteli. Ta je imovina, uostalom krivicom nekolicine ljudi, osim nekretnina, potpuno rasuta i upropaštena.'' (str. 12 iskaza)

O drugim zakonima:

''…Predočenu mi zakonsku odredbu o suzbijanju kažnjivih čina protiv države od 7.VIII. 1941., kojim se utvrđuje kolektivna odgovornost ukućana nepočinilaca za djela drugih izradio je sigurno Dido Kvaternik, Ravnatelj za javni red i sigurnost, koji je bio podređen neposredno Poglavniku…ja ne znam da li sam se ogradio i protiv ovoga zakon, ali ja još koncem lipnja 1941., Poglavniku sam uputio pismo u kojem mu prikazujem sve strahote rada naše uprave i napose Kvaternika i jednog i drugog. Ja kao pravnik smatram najstrašnijim i pomisao odgovornosti za djela, koja netko nije počinio, a napose odgovornost članova porodice, pa i djece za djela njihova oca. Kao političar nisam mogao povući konzekvence.'' (str. 11 iskaza)

''Zakonsku odredbu o prelazu s jedne vjere na drugu od 3. V. 1941. potpisao sam uz Poglavnika i dr. Žanića, a njezine sadržine se sada ne sjećam.'' (str. 11 iskaza)

''…U pogledu zakonske odredbe o postupku kod komunističkih napadaja od 2. X. 1941. ističem, da se drukčije nije moglo, jer mi je Kvaternik donio s Poglavnikovim odobrenjem gotov zakon na potpis…U pogledu ovog zakonodavstva i režima protiv nearijevaca i ustanovljenja kolektivne odgovornosti vjerujem, da je to donošeno na podstrek Nijemaca, ali ne znam ništa pobliže.'' (str. 12 iskaza)

O Talijanima:

''Mislim 5. ili 6. V. 1941. određen sam od strane Poglavnika da zajedno s njim, Lorkovićem, Artukovićem i još nekim odem u Ljubljanu na sastanak s Talijanima. Tamo smo se sastali sa grofom Cianom i talijanskim generalitetom, koji su nam predočili imperijalističke ekspanzije Italije i to tako, da bi se od Hrvatske amputirala čitava Lika, Hrv. Primorje, Dalmacija do Boke Kotorske. U diskusiji povedenoj po tome, odnosno kad smo bili na samo s njim, rekao i Ciano Poglavniku u mom prisustvu, da bi se moglo i drugačije urediti ovo pitanje, kad bi NDH dobila za kralja princa savojske krvi. Odgovor na to nije dan. U Zagrebu sam doznao, za razgovor između poglavnika i Kaschea po tom pitanju i da je Poglavnik tražio tim povodom pomoć i zaštitu od Njemačke. Odgovorili su Nijemci, da oni za sada ne mogu pomoći i da učinimo što najbolje znamo. Daljnji tok pregovora o kralju i granicama ne znam, tek sam dan prije polaska u Rim dobio od Poglavnika nalog da i ja idem sa deputacijom, za potpis ugovora i traženje pristanka princa, Aimone de Spoletto za hrvatskog kralja. U Rimu je uz veliki ceremonijal protekao taj akt potpisa ugovora, kojega su potpisali samo Mussolini i Poglavnik. U tom ugovoru utvrđene su i granice NDH zagarantovavši integritet hrvatskih zemalja pod krunom savojskog princa, ali o Istri nije bilo govora.'' (str. 13 iskaza)

''Ovaj ugovor smatrao je Poglavnik uvijek privremenom nuždom, a nije mislio na njegovo ispunjenje. Talijanski arhitekti su htjeli doći u Zagreb graditi dvor, ali je to Poglavnik vješto izbjegavao. Čini mi se, da ni sam Spoletto nije namjeravao doći u Zagreb prije svršetka rata, a sa naše strane ga uopće nitko nije želio.'' (str. 14 iskaza)

Vodećim njemačkim ljudima prikazao sam neosnovanost talijanskih aspiracija na naše krajeve i strahovit način vladanja u našim krajevima.

''Vodećim njemačkim ljudima prikazao sam neosnovanost talijanskih aspiracija na naše krajeve i strahovit način vladanja u našim krajevima. Prikazao sam Nijemcima veliki broj zločinačkih djela, koji su Talijani u Hrvatskoj počinili, naročito u tzv. II. zoni i anketiranoj Dalmaciji, kako su neosnovano progonili na svaki način naš tamošnji živalj…Vrlo sam često iz domovine dobivao izvještaj o zločinima , koje su Talijani počinili u našinm krajevima, naročito od dr. Ive Petrića, pa sam te izvještaje dijelio Nijemcima. Kod službenih osoba tražio sam zaštitu našeg življa od Talijana, ali ne vjerujem da su oni išta učinili. Isto tako sam im prikazao talijansku dvoličnu igru između Srba i Hrvata, koju su vršili naoružavanjem četnika. Ali su Talijani i dalje naoružavali četnike, što znači da Nijemci to nisu sprečavali.'' (str. 14 iskaza)

O boravku u Berlinu kao poslanik NDH

''…6. XII. 1941. sam otputovao u Berlin za poslanik. Za cijelo vrijeme tamošnjeg boravka nijesam imao upliva na unutarnje zbivanje u zemlji.'' (str. 12 iskaza)

''U Berlinu kao poslanik dolazio sam u dodir sa vodećim krugovima Njemačke, glavna mi je briga bila oko smještaja i opskrbe našeg radništva u Njemačkoj, a zadaća mi je bila i to, da otklonim talijansku agresiju na naše krajeve i mislim da sam u tome uspio…U Berlinu samo ostao do 2. svibnja 1943., kada mi je Poglavnik odredio, da preuzmem Ministarstvo vanjskih poslova.'' (str. 14 iskaza)

''Za moje vrijeme bilo je svakako oko 100.000 radnika iz naših krajeva u Njemačkoj…Imali su dobru hranu, a samo je u jednom logoru u Leipzeigu jedan Lagerführer postupao grubo, a za ovo je bio napadnut. Od svojih zarada radnici su mogli stanovitu svotu slati kućama, a ostatak novca ulagali su na razne načine, kupujući predmete za koje su vjerovali da ih mogu otpremiti kućama i unovčiti.'' (str. 15 iskaza)

Izvor: Iz knjige akademika Ive Petrinovića, Mile Budak – portret jednog političara (Split, 2002.), a koji je iskaz preuzeo iz Dosjea Mile Budaka (br. 16) koji se nalazi u Hrvatskom državnom arhivu u Zagrebu