NA Veliku Gospu, ponajveći katolički blagdan a u našem naselju Vinogorju i kirvaj (crkveni god, proštenje), već u osam sati Prijatelj me pozvao u auto. Rutinski, smjestio sam se na suvozačevo mjesto te kroz otvoren prozor počeo pratiti kamo me vozi. Nakon spuštanja nizbrdo, od Antene do pred rotor u centru naselja, polako, bez zaustavljanja, prošli smo pored prepunog parkirališta svojevremeno Upravne zgrade poljoprivredno-industrijskog giganta - Jasinja - kojeg je država svjesno uništila u okviru plana stvaranja '200 bogatih obitelji'.

Kako nismo stali niti pored platoa u neposrednoj blizini te ruine od socijalističke gospodarske ljepotice - prostora koji je bio prepun sudionika vjerskog obreda konfesije koju je država svjesno, financijski i statusno, promovirala u državnu Crkvu - shvatio sam da mu je nešto važnije od demonstriranja lojalnosti institucionaliziranim ikonama. Shvatio sam kako ne idemo 'kud i sav svijet'.

Obišavši Grad Sjevernom veznom cestom, dovezao me u Splavarsku ulicu. Već na samom ulazu bilo je vidljivo kako je moja nedavna primjedba o zapuštenosti tog kraja prihvaćena jer su na obali Save pokosili travu. Ili se pak, slučajno, moje poticanje na uređenje tog dijela Grada poklopilo s terminom za košenje nasipa. Svejedno, cijela ulica puno bolje izgleda, a ako to ne bude zadnja košnja, ako Hrvatske vode nasip počnu uređivati više od tri puta godišnje, mogla bi tu nastati ponajljepša brodska zelena oaza i oku ugodna šetnica. Raj na zemlji za nas pse.

Pseći lebensraum

Parkirao je na kraju kamene ceste koja vodi k obali najistočnijeg dijela Poloja, u blizini naše, 'pseće', plaže. Ludilo od provoda koji me čeka, mislio sam. Bila je to duga pješčana sprud prekrivena plitkom toplom vodom u kojoj je par naočitih gospođa zaljubljeno promatralo svoje psiće kako se igraju u njihovoj blizini. I jedna s njemačkim ovčarom.

Željan igre, potrčao sam ususret pripadnicima porodice držeći kako su i oni dobronamjerni, dobrosusjedski raspoloženi i druželjubivi. Kako je i njima važnije prijateljstvo od obrane 'lebensrauma'. I, po tko zna koji put, prevarih se. Niti jedan psić nije želio dijeliti svoj dio sitnog pijeska pod nogama i tople vode pod vratom s nekim iz obitelji. Svoj prostor čuvali su za svoje gazdarice i sebe. Čak i njemački ovčar, koji me s lakoćom mogao potjerati ako bih učinio nešto što mu ne bi bilo po volji, čak i on, nasrnuo je na mene svom žestinom branitelja netom zauzetog atara.

Poslije više pokušaja da uspostavim aktivnu miroljubivu koegzistenciju, odnosno 'suživot' s 'mojima', shvatio sam kako na ovim prostorima još nije sazrelo vrijeme za civilizirane međupseće odnose. Poslušao sam poziv Prijatelja te mu se pridružio u vodi podalje od ostalih. Malo smo zajedno plivali i igrali se, a potom krenuli doma.

Hrvati su kao Švabe, kad za njih rade

Barem sam tako mislio ulazeći u auto. Međutim, poslije kratke vožnje, skrenuo je u dvorište InnoBROD-a u izgradnji. Nakon što smo obojica izašli iz auta, počeo je fotografirati, a ja pišati. Čini mi se da je On fotografirao više detalja nego sam ih ja obilježio. 

- Vidi, kad ove četiri ručke budu stajale u istom položaju, Hrvatska će moći reći kako pripada europskom krugu industrijske kulture. Sve dok svaka od njih 'svoju politiku vodi' bit ćemo u 'tranziciji'. Jebala ih 'tranzicija'. Od 1945. do 1990. bili smo u 'prelaznoj fazi iz socijalizma u komunizam', a evo već 30 godina smo u 'tranziciji' iz 'mraka na svjetlo'. Vidi ove rasvjetne stupove (hrv. kandelabere). Zbog čega betonske podloge na kojima stoje nisu iste visine u odnosu na rub ivičnjaka? Zbog čega svi rubnjaci nisu na isti način zaliveni betonom? Zbog čega šahtovi izgledaju kao da služe za potrošnju viška betona koji je ostao nakon radnog dana? Zbog čega ručka na ulaznim vratima izgleda kao da je u pitanju dječji vrtić za niže uzraste, a ne poslovna zgrada? Jebala ih tranzicija...- nije prestajao nabrajati tijekom obilaska „Inovacijskog inkubatora - nova generacija" projektirane vrijednosti 16 milijuna kuna.

- A da malo ne pretjeruješ? Da malo ne cjepidlačiš? - pokušavam relativizirati njegova zapažanja, smiriti ga i skrenuti mu pozornost kako, bezmalo pola stoljeća, više nije u Njemačkoj te ga podsjećam da Hrvati ne pristupaju radu kao Nijemci. Dakako, ako nisu u njihovoj funkciji. Ako ne rade za 'Švabe'.

Izgled gradilišta obraz je izvođača radova i njihova posla

- Znam ja bolje od tebe što znači više od 500 godina njegovana filozofija začetnika protestantske reformacije, Martina Lutera, „Raditi, raditi kućice graditi". Znam ja bolje od tebe da kažu kako je protestantski svijet uredniji i radiniji od katoličkog. Međutim, Bavarska je katolička zemlja, a po kulturi rada i rezultatima ne zaostaje za Badenom. Dapače. Dakle, svi Nijemci su civilizirani i radini ljudi koji svoje poslove obavlja „polako ali sigurno" (langsam aber sicher). Temeljito.

Kao da je pažnje vrijedno to što čovjek zna više od psa, prešućujem njegovu primjedbu: 'znam ja bolje od tebe' i nastavljam pomirujućim tonom: - Pa objekt još nije gotov, vjerojatno će sve biti izgrađeno sukladno zahtjevima investitora i odredbama projektne dokumentacije.-

- Naglasak je na vjerojatno, tim više što isti izvođač radova nastavlja i drugu fazu izgradnje Stadiona kraj Save, jedne od najvećih brodskih investicija. I sam želim vjerovati kako će sve biti izvedeno sukladno pravilima struke, ali poučen dosadašnjim iskustvom, nisam velik optimist. Pogledaj u kakvom neredu se nalazi gradilište. U onoj mjeri u kojoj je uredno gradilište u toj mjeri bit će kvalitetno izvedeni radovi. I obrnuto.- zaključio je Prijatelj svoje mrmljanje i pozvao me u auto.

Do dolaska kući ništa govorio nije, tek, malo je sporije vozio kroz kirvajsku zonu u Vinogorju, valjda kako bi bolje osmotrio svečano obučen svijet oko sebe.