3056
Prikaza
2
Komentara
PRIZNAJEM, danas sam pretjerao. Nakon što sam prije dva tjedna otkrio pješački prijelaz preko autoceste - između osnovne škole Đuro Pilar u Vinogorju i Profi baucentra na Koloniji - te svakodnevno 'prošetao' od kuće, koja se nalazi pri vrhu brda 50-ak metara ispod Antene, do crkve Bezgrešnog srca Marijinog na Budainci - otkuda me prijatelj, dakako ljut, službenim vozilom SBplus-a vrati doma - danas sam produžio Bilogorskom u Zagrebačku ulicu, a potom ispod podvožnjaka nastavio do Fero-Terma, pa pored INA-ine benzinske crpke i Spara došao do novog Autobusnog kolodvora.
Unatoč činjenici da su, tijekom tog avanturističkog izleta u nepoznato, članovi moje 'obitelji' zabrinuti jer bih, nakon i najmanje nepažnje, sam mogao stradati pod kotačima nekog automobila, odnosno, tijekom razigranosti, nehotice ozlijediti prolaznika; Unatoč činjenici da je većina sugrađana zgrožena odnosom mog prijatelja prema okruženju, jer se boje kako bih nekome mogao nanijeti štetu, ne mogu obuzdati prirodni nagon rasnog, zdravog, njegovanog, dapače, ne kastriranog i za parenje spremnog mužjaka. Opetovano, ponese me zov prirode, mada svaki put kad me prijatelj vraća kući osjećam grižnju savjesti. Iako mi je žao, kako zbog brige 'obitelji' tako i zbog straha sugrađana, uvjeren sam da se meni osobno ništa dogoditi neće, niti ću ja nekome učiniti nešto na žao.
Zasad je stanje takvo kakvo jest, jer moji još nisu završili niti sa svojim udomljenjem. Navodno, očekuju kako će do ljeta iduće godine biti sve gotovo, uključujući i ogradu oko kuće, što će, nažalost, ako ne okončati ono sigurno ograničiti moje istraživačke ambicije. Unatoč tome, složit će se svi muški, bolje je biti i manje slobodan, nego kastriran. Bolje ostati bez dijela slobode, nego bez oba jaja.
Ono zbog čega danas pišem, međutim, nije moja briga zbog toga što će mi uskoro biti skučena sloboda kretanja, nego očita ograničenost slavonsko-brodske javnosti pristupu informacijama. Naime, ono što sam vidio prolazeći pored novog Autobusnog kolodvora i onog što sam pročitao na 'mome' SBplus-u i drugim medijima te 'njihovoj' Posavskoj Hrvatskoj, nema ni približnog suglasja.
Mada ta nova građevina koja svojom veličinom, izgledom i funkcijom - uz druge novoizgrađene infrastrukturne objekte - uvelike mijenja vizualni identitet Grada i njegovu svrhovitost, niti jedan ovdašnji medij toj činjenici nije posvetio odgovarajuću kvantitativnu i kvalitativnu pažnju. Dapače svi, osim Posavske Hrvatske, prema tom objektu ponijeli su se površno. Jedino je ovdašnji najstariji i najprofesionalniji pisani medij, Posavska Hrvatska, uz pomoć angažiranog 'eksperta' iz oblasti građevinarstva i prometa, ozbiljno 'recenzirao' taj novi objekt.
Etiketirajući ga kao „Kolodvor propuh", na kojem „vjetar i kiša šibaju putnike, a lišće dolijeće sa svih strana", 'posavski Hrvati' taksativno su nabrojali sve što zamjeraju investitoru, projektantu i izvođačima radova.
„Čekaonica je minijaturna; Prostorije neuseljene; Ekrani ne rade; Oznake gradilišta su još uvijek na kolodvoru, dakle, nedovršen je; Taksisti su u 'zapećku'; Punionica za električna vozila instalirana je na mjesto za taksiste; Obilježeno je tek četiri parkirna mjesta za automobile; Ploče na stropu izdržat će do proljeća; Vidljive su pukotine u betonskoj podlozi; Nakon kiše, vanjska drvena klupa je mokra s lokvom vode ispred nje; Nelogičan je ulaz/izlaz u/iz kolodvora; Investitor/Grad dodatno zagađuje zrak jer autobusi kruže brodskom prometnicom kilometar duže zbog projektiranog načina ulaska autobusa na kolodvor, odnosno izlaska s njega; Zgrada starog kolodvora nije u upotrebi; Grad nije kupio dio starog kolodvora koji se nalazi u vlasništvu tvrtke PAN; Samo je dva parkirna mjesta za osobe s invaliditetom; Gradski prijevoz koristi stajališta uz stari dio kolodvora… Dakle, negativan navod do navoda, bez ijedne pohvale.
S druge strane, čitam na „najposjećenijoj web stranici o arhitekturi na svijetu" archdaily.com članak naslova Autobusni kolodvor Slavonski Brod - SANGRAD+AVP arhitekti
Opis objekta dali su arhitekti
„Postojeći autobusni kolodvor u Slavonskom Brodu nalazi se na logičnoj lokaciji u gradu, uz ulicu Petra Svačića (gradsku aveniju) i željezničku stanicu s nadvožnjakom koji povezuje sjevernu i južnu stranu grada.
Nažalost, izgrađeni objekt, građevina u stilu mirne i decentne arhitekture, samo djelomično daje naznaku projektiranog potencijala zbog isprepletenih imovinsko-pravnih odnosa. Zbog nemogućnosti obnove i rekonstrukcije postojeće zgrade u cjelini, postalo je jasno kako je nužno tražiti nove mogućnosti.
Optimalna alternativa pokazala se linearnom građevinskom kompozicijom na suprotnoj strani prometnice u odnosu na postojeći autobusni kolodvor, te neposredno uz gradsku aveniju.
Koncept je bio stvoriti jednostavan dizajn: POSTAJA + TRGOVAČKI PROSTORI + PARK.
Između postojećih visokih stabala nalaze se tri izdužena volumena koji nose krošnju. Nadstrešnica spaja novo i izgrađeno s postojećim i njegovim visokim zelenilom.
Kompozicija proizlazi iz promišljanja o logici rasporeda elemenata (platforma, paviljoni, zidovi, klupe, krošnje, drveće…) i njihovoj namjeni. Ideja je koristiti iste elemente u različite svrhe uz smanjenje broja elemenata i površina u prostoru. Platforma je i klupa i terasa, streha je i krov i krošnja drveća kao i zidne pregrade i konstrukcija.
Tri kubična paviljona su sličnog volumena i različite namjene. Gledano od istoka prema zapadu, u prvom paviljonu nalazi se recepcija putnika s prodajom karata, infopult, čekaonica, toaleti i uprava. U srednjoj kocki je caffe bar, a na zapadu pekara, višenamjenski šank, kiosk i tehnički prostor.
Postojeća i nova stabla u pukotinama naglašavaju prilaze rampama, platformama, upotpunjuju ambijent terasa ispred šanka ili čekaonice, a pritom intuitivno stvaraju efekt dobrodošlice.
Krov je tretiran kao lijevak, pokriven limom, povremeno usječen prodorima namijenjenim krošnjama postojećih i novih stabala, s kontinuiranim udubljenjem na najnižoj koti.
Zidovi prema ulici Petra Svačića, odnosno pune površine paviljona prema platformama, sustav su s vanjskom površinom od COR-TEN čelika. Na sjevernoj strani prema platformama dominira staklena fasada, dok se na južnoj pojavljuju kao povremeni prodori u ritmičkom izmjenjivanju zidova."
Tako su sami arhitekti, sukladno zahtjevu portala, ukratko opisali svoje djelo.
Pročitavši jedan i drugi tekst o novom Autobusnom kolodvoru - unatoč činjenici da su mi puno draži posavski Hrvati i njihova tiskana Hrvatska, nego prepotentni Englezi i njihova „najposjećenija web stranici o arhitekturi na svijetu" - sklon sam zaključku kako jedni i drugi pretjeruju. Posavski Hrvati to čine, vjerojatno, ljuti zbog toga što ih Gradska uprava ne plaća da pišu objektivno te neukusno kritiziraju, dok Englezi, vjerojatno, veseli zbog toga što sami ne moraju tragati nego tek selektirati, afirmiraju ono što procijene vrijednim.
I, dok posavski Hrvati žive tek od onoga što im plati strana protivna Gradskoj upravi, Englezi se bogate (i) našim pregledom njihove stranice.
Želeći da više ljudi što objektivnije gleda na novi objekt u Gradu, zainteresirane upućujem neka pogledaju tko je, što, kako i koliko pisao o brodskom Autobusnom kolodvoru (i) na priloženim linkovima te da pogledaju fotogaleriju.
https://www.archdaily.com/972914/bus-terminal-slavonski-brod-sangrad-plus-avp-architects
https://www.archiecho.com/bus-terminal-slavonski-brod-sangradavp-architects
https://br.pinterest.com/lucasgirard/arquiteturas/