OSIJEK - Šareno ukrašeni kolač od slatkog tijesta zvan licitar jedan je od najprepoznatljivijih simbola Hrvatske čija je tradicija izrade započela još u srednjem vijeku. Licitari se danas pojavljuju u mnogim oblicima kao što su srce, dijete ili konj, a njihova jedinstvena žarkocrvena boja može se uočiti na gotovo svakom sajmu ili hodočašću gdje ih prodaju obrtnici, odnosno medičari. Kako bismo saznali nešto više o medičarskom umijeću koje nosi veliki kulturološki značaj intervjuirali smo Josipa Ranogajca – "desnu ruku” supruge Antonije koja je vlasnica obrtničke radionice Blažeković medičar i voskar u Osijeku.

Radionica je imala veliki doprinos u mnogim projektima među kojima Ranogajec ističe kićenje bora licitarima u sklopu projekta Ministarstva vanjskih poslova Republike Hrvatske 2002. godine kada su njihovi licitari čak 14 puta uvećani i stavljeni u plastične kugle krasili bor na samom centru Vatikana.

Malena radionica i veliki uspjeh

Majstor Franjo Blažeković utemeljio je obrtničku radionicu Blažeković medičar i voskar u Osijeku 1953. godine koju je zatim nasljedila njegova kći Antonija Ranogajec uz supruga Josipa. Ovaj bračni par čuva i njeguje obiteljsku tradiciju već 35 godina te zajedno ručno izrađuju licitare, svijeće, medenjake i ostale medičarske proizvode koje zatim ukrašava Antonija. Koliko je Antonija uspješno preuzela posao dokazuje činjenica da joj je 2009. godine Hrvatska obrtnička komora dodijelila status umjetničkog obrta kojim je njezina radionica postala jedna od najboljih medičarskih i voskarskih radionica u Hrvatskoj, a uskoro se našla i na popisu UNESCO-ve Reprezentativne liste nematerijalne baštine čovječanstva. Ranogajec komentira: „Za tako maleni obrt, UNESCO-vo proglašenje predstavlja zlatnu medalju na Olimpijadi”.

Antonijini visoki kriteriji

Radionica je imala veliki doprinos u mnogim projektima među kojima Ranogajec ističe kićenje bora licitarima u sklopu projekta Ministarstva vanjskih poslova Republike Hrvatske 2002. godine kada su njihovi licitari čak 14 puta uvećani i stavljeni u plastične kugle krasili bor na samom centru Vatikana. Pored toga, obitelj Ranogajec može se pohvaliti sudjelovanjem na izložbi Etnografskog muzeja Zagreb "Licitarstvo i medičarstvo-obrt višestoljetne tradicije”, zatim na izložbi "Zoete Zonde” u Rotterdamu te na 34. međunarodnoj izložbi 100 PRESEPI u bazilici S. Maria del Popolo u Rimu, također u suradnji s Etnografskim muzejem Zagreb. Pored svega navedenog, ova je radionica za svoju 50-u godišnjicu imala čast izraditi svijeće za oltar kada papa Ivan Pavao II. posjetio Osijek, a na pitanje o tajni njihovog uspjeha Ranogajec odgovara: „Svakom licitaru, svijeći, medenjaku ili vijencu pristupa se s jednakim žarom i ljubavlju kako bi se zadovoljili Antonijini estetski kriteriji koji su poprilično visoki, a ljudi to odmah prepoznaju i cijene.”

Licitari kao umjetnička djela

Proces izrade licitara ponekad traje i do tri tjedna, a započinje pripremom tijesta od šećera, brašna i vode koje zatim odstoji jedan dan. Tijesto se razvalja na tanko te se alatima koji se nazivaju šteheri izrađuju razni oblici licitara koji se slažu na podlogu, peku i suše. Licitari se napokon bojaju u njihovu karakterističnu crvenu boju, a nakon ponovnog sušenja dolazi do ukrašavanja. Tada nastupa Antonija koju Josip Ranogajec naziva „glavnim čimbenikom” pri izradi njihovih proizvoda jer im daje posljednji dodir koji je naširoko prepoznatljiv i prezentira obrt u punom sjaju. Kada smo upitali Josipa kako Antonija dolazi do ideja za ukrašavanje licitara, odgovorio je: "Može se usporediti s umjetničkim djelom – umjetnika se ne pita kako je došao do ideje da baš to naslika već je iz djela vidljivo da je ono dio njega. To je ona misterija našega umijeća za koje je potreban izniman talent i nešto što je u samoj esenciji čovjekove biti jer pisani recepti ne postoje, a posao se kao takav uči cijeli život.”

Medičarsko umijeće – oda Domovini

Ranogajec govori: „ Svaki naš proizvod, bilo da se radi o rođendanu, kršenju, godišnjici braka ili poklonu za bližnjega priča priču koju prenosi Anonijina ruka s ciljem osjećanja hrvatske tradicije.” Pored činjenice da je radionica Blažeković jedini izvor prihoda obitelji Ranogajec, Josip napominje kako su od samih početaka znali da je njihova radionica izuzetno značajna u kulturološkom smislu za lokalnu, ali i za širu zajednicu. Ranogajec ističe da su licitari svjetski prepoznati hrvatski brend koji se često povezuju s kirvajem i djetinjstvom, stoga su njihovi kupci većinom Hrvati ili inozemci hrvatskog podrijetla koji žele uspomenu na svoju domovinu. "Na nama je da čuvamo i unaprjeđujemo medičarsko umijeće, a na državi je da pruži svoj doprinos i pomogne nam pri očuvanju ove višestoljetne tradicije. " – naglasio je Ranogajec.