SLAVONSKI BROD - Nakon puna četiri desetljeća, koliko je endokrinologinja i dijabetologinja, dr.sc. Marica Jandrić Balen, radila u brodskoj bolnici dr. Josip Benčević i napravila snažne pomake u razvoju dijabetologije, zbog čega je mnogima poznata ne samo u ovome gradu nego i puno šire od Hrvatske, otišla je nedavno u zasluženu mirovinu, no i dalje ne miruje. Kao znanstvenica, svoje znanje prenosi na nove generacije i uživa, kaže, u svakom radnom danu koji pridonosi napretku u struci kojoj je posvetila cijeli život. Bio je to povod za naš razgovor. Sve je krenulo kada je već daleke '78. godine završila Medicinski fakultet i javila se u brodsku bolnicu na staž. 

Kako je sve počelo?

Zaista sam zadovoljna što sam se mogla ostvariti iz ove male bolnice kroz dijabetologiju koja se kroz 40 godina doista razvila - od toga da se zna kako ju prevenirati, da se na vrijeme otkrije i da se liječi s individualnim pristupom. Novi lijekovi su se pokazali odličnima i veliki su pomak u liječenju dijabetesa, što će sigurno u budućnosti utjecati na morbiditet i na mortalitet dijabetičkih bolesnika.

Od djetinjstva sam znala da ću biti liječnica. U roku sam završila fakultet i slučajno sam došla u Slavonski Brod jer sam inače planirala biti seoska doktorica u Donjim Andrijevcima i već sam o tome pregovarala. No, kada sam u bolnicu došla na staž, s Internog se odjela nisam dala otjerati. Po završetku staža, šef, dr. Bradić mi je, na moje zaprepaštenje, ponudio specijalizaciju interne koja je prije toga bila rezervirana samo za muškarce. Zanijemila sam od sreće, i tako je sve počelo.

Za potrebe službe otišli ste na dijabetologiju što je bila novina u bolnici.

Da, ali bilo je to jako zanimljivo pa sam odmah otišla i na postdiplomski i specijalizaciju. U međuvremenu rodila još jednog sina, a '84. godine sam bila internist i dijabetolog. No, u početku sam imala svega nekoliko pacijenata, a terapija je bila potpuno minorna, s dvije vrste inzulina i jednom vrstom tableta. Pitala sam se što ću ja tu raditi. Međutim, jako je brzo krenulo napredovanje u dijabetologiji. Mislim kako je to grana koja se (uz kardiologiju) najviše razvila i koja daje najviše mogućnosti u liječenju pacijenata, a to je važno jer ih ima sve više.

Koliko je danas prisutna ta podmukla bolest koju nazivaju 'tihim ubojicom'?

Preko 400 milijuna ljudi u svijetu ima dijabetes, a 2025. godine ih se očekuje 600 milijuna. Dijabetes je izrazito podmukla bolest koja pravi velike komplikacije što bitno utječe na kvalitetu života i značajno skraćuje život bolesnika. Postoje dva osnova oblika dijabetesa. Tip 1 kod djece koji predstavlja deset posto dijabetičke populacije koji se brzo prepoznaje i liječi. Ostalo pripada tipu 2 koji nema adekvatnu simptomatologiju, a do trenutka otkrivanja čitav je niz metaboličkih poremećaja koji djeluju na aterosklerozu, krvne žile, što može dovesti do moždanog i srčanog udara, do gangrene...tako da se kod nekih osoba prije otkriju komplikacije nego šećerna bolest. A ako je ona neregulirana onda dolaze i mikrovaskularne komplikacije na očima, bubrezima...Moždani i srčani udari javljaju se dva do tri puta češće u dijabetičkoj populaciji. Dijabetes doista može napraviti veliki zdravstveni i ekonomski problem u svakoj zemlji.

Koji su čimbenici rizika za dijebetes?

Prije svega debljina zbog stila života koje nameće novo doba. Velika je ponuda izrazito kalorične i nezdrave hrane koja je uglavnom jeftina, a s druge strane ljudi se sve manje kreću. Mladi nemaju vremena dok stari nemaju volje ili su limitirani nekom bolešću, a fizička je aktivnost izrazito bitna jer smanjuje inzulinsku osjetljivost, a ona, kao i povećana inzulinska rezistencija, prvi je korak u nastanku dijabetesa. Naravno, da tu i genetika ima svoju ulogu. 

Uvijek sam imala dobar odnos s pacijentima, osnovala sam i dijabetičku udrugu u kojoj sam često držala predavanja, a na prijedlog pacijenata nagrađena sam Grbom grada Broda što je za mene velika satisfakcija i potvrda da sam dobro radila i da 40 godina nije prošlo uzalud. Napravila sam pomake u dijabetologiji čak više nego sam se nadala. 

Dakle, održavanje tjelesne težine uz kontinuiranu fizičku aktivnost, najbitniji je faktor u prevenciji ove bolesti. 

Da, trebalo bi unositi što više voća i povrća, manje količine mesa, pogotovo svinjetine i njezinih prerađevina, slatkiša i zaslađenih sokova. Dnevna količina ne bi trebala prelaziti 3000 kalorija. No, to se kod mnogih događa. U Hrvatskoj je 240 tisuća registriranih osoba oboljelih od dijabetesa, no još oko 40 posto je onih koji imaju dijabetes, a da ne znaju. Na brodskom ih je području sedam do osam posto, što je također puno. 

Zato preporučujem da ljudi povremeno naprave sistematski pregled, a glukoza u krvi se može provjeriti vrlo jednostavno. 

Danas je veliki napredak postignut u kontroli i liječenju dijabetesa

I danas doista nitko ne bi trebao hodati, a da ne zna da ima dijabetes i da ga ne drži pod kontrolom na vrlo prihvatljiv način jer je doista veliki broj mogućnosti liječenja i saznanja da postoji veliki broj lijekova koji djeluju na različite mehanizme koji doprinose stvaranju hiperglikemije. Tako da oboljeli danas uz odgovarajuću terapiju mogu imati potpuno normalan život bez komplikacija.

Očigledno volite to što radite četiri protekla desetljeća

To je grana medicine koju sam doista zavoljela, iz tog sam područja magistrirala i doktorirala i danas predajem studentima, u Nacionalnom sam odboru za liječenje i strategiju dijabetesa pri Ministarstvu... Zaista sam zadovoljna što sam se mogla ostvariti iz ove male bolnice kroz dijabetologiju koja se kroz 40 godina doista razvila - od toga da se zna kako ju prevenirati, da se na vrijeme otkrije i da se liječi individualnim pristupom. A novi lijekovi su se pokazali odličnima i veliki su pomak u liječenju dijabetesa, što će sigurno u budućnosti utjecati na morbiditet i na mortalitet dijabetičkih bolesnika.

Ništa vas do sada nije umorilo i još uvijek učite

Tako sam sretna s novim spoznajama koje ljudima mogu pomoći. Moji pacijenti su to vidjeli i znali, kad dođu s dobrom regulacijom, kad im mogu izabrati pravi lijek da su zadovoljni, da se dobro osjećaju, da su šećeri dobri... Uvijek sam imala dobar odnos s pacijentima, osnovala sam i dijabetičku udrugu u kojoj sam često držala predavanja, a na prijedlog pacijenata nagrađena sam Grbom grada Slavonskog Broda, što je za mene velika satisfakcija i potvrda da sam dobro radila i da 40 godina nije prošlo uzalud. Napravila sam pomake u dijabetologiji čak više nego sam se nadala. 

Je li brodska bolnica zadovoljila vaša očekivanja?

Brodska je bolnica posložena i osmišljena u svom radu i pustila je ljudima koji hoće i koji imaju volju da se mogu educirati i napredovati i stručno i znanstveno. Osjećam da je to bio kreativan posao, ustrojila sam sve što se tiče dijabetologije koja do tada nije postojala i stavila sam je na visoko mjesto. Brodska je dijabetologija danas prepoznatljiva u Hrvatskoj i u svijetu, s modelima edukacije koje smo nametnuli. Kad pogledam unazad mislim da sam dala sve što se moglo i pokazala da se u jednoj tako maloj bolnici u odnosu na KBC-ove može daleko dogurati sa svojim stilom i stručnošću...

Ekipirala sam dijabetologiju, nakon mene s još petero liječnika što je vrlo rijetko i u većim kliničkim bolnicama. Mislim da će nastaviti u istom trendu i da će i ubuduće dijabetologija biti prepoznatljiva i snažna.

Brodska je dijabetologija danas prepoznatljiva u Hrvatskoj i u svijetu, sa modelima edukacije koje smo nametnuli. Kad pogledam unazad mislim da sam dala sve što se moglo i pokazala da se u jednoj tako maloj bolnici u odnosu na KBC-ove može daleko dogurati sa svojim stilom i stručnošću...

Sada predajete studentima, prenosite im svoja znanja no što im još možete posavjetovati - kako da budu dobri liječnici i dobri ljudi?

Predajem na veleučilištu Lavoslav Ružička u Vukovaru, kliničku medicinu 2. i 3. i to me doista ispunjava.Uvijek ih nastojim educirati na koji način da unaprijede svoje komunikacijske vještine. One su jako važne da bismo imali dobar odgovor od pacijenta, a odnos prema pacijentu bitno utječe na ishod liječenja. Učim ih kako postići i razvijati empatiju prema pacijentu, da ga saslušaju i da on osjeti zainteresiranost za njega i njegovu bolest... Naravno mnogo ovisi i od pacijenta. Svaki je pacijent individua za sebe i na taj ga način treba percipirati jer to će bitno utjecati na ishod liječenja, a time će i liječniku biti lakše. 

Predajete i na kongresima, u savjetodavnim ste tijelima,...

Sada kada sam se odmaknula od svakodnevnog posla u bolnici s čime sam kroz 40 godina bila zadovoljna, sve ide na jedan ležerniji način, radim samo ono što volim, što sama mogu kreirati bez prevelikog pritiska. Moram priznati da mi se ovaj period baš sviđa.

A mi dr. Jandrić Balen želimo dug i zdrav život u što ne sumnjamo jer i sama živi ono što proklamira. Provodi vrijeme u prirodi, uz supruga Ivicu Balena trudi se jesti zdravo, redovito biti fizički aktivna...i uživa u onome što radi.