SABORSKI zastupnik stranke SNAGA, Goran Aleksić, izjavio je danas kako su banke hrvatskim dužnicima dužne oko deset milijardi kuna razlike tečaja i preplaćenih kamata za kredite u švicarskim francima te oko pet milijardi kuna preplaćenih kamata u euro i kunskim kreditima, ako Visoki trgovački sud, čiju presudu očekuje vrlo brzo, presudi da je valutna klauzula CHF ugovorena na nepošten način zbog čega je ništetna, piše Poslovni dnevnik.

Aleksić vjeruje kako bi takva odluka Suda širom otvorila vrata za obeštećenje svih 120 tisuća dužnika koji su ugovarali takve kredite između 10. rujna 2003. i 31. prosinca 2008. godine.

Optimizam temelji na najnovijem slučaju pravomoćne presude u Sloveniji kojom je takav kredit u cijelosti proglašen nevažećim. Naveo je i kako je dosad u pet zemalja Europske unije pravomoćno presuđeno da je valutna klauzula švicarski franak nepošteno ugovorena - u Austriji, Španjolskoj, Njemačkoj Grčkoj i Sloveniji.

Denis Smajo iz Udruge Franak izvijestio je kako je na Višem sudu u Ljubljani u privatnoj sudskoj parnici jednog bračnog para protiv Banke Sparkasse d.d. donesena pravomoćna sudska presuda kojom je ugovor s valutnom klauzulom CHF proglašen nevažećim.

To znači, pojasnio je, da su ugovorne strane jedna drugoj dužne točno onoliko eura koliko je primljeno od druge strane, razlika tečaja više ne postoji. Otplata kredita koja je trebala trajati do 2027. godine prekida se, a bračni par je nakon presude dužan oko 19.500 eura, dok je prije presude bio dužan 72.000 eura.

Kako je u međuvremenu dio duga otplaćen, nakon prebijanja će ostatak duga iznositi 11.000 eura. Usto, dodao je, briše se i uknjižba založnog prava, a banka mora platiti ukupno šest tisuća eura parničnih i sudskih troškova.

Aleksić je istaknuo kako su banke u zadnjih 12 godina ostvarile oko 50 milijardi kuna dobiti pa „nitko ne mora strepiti zbog toga što će te iste banke morati vratiti dio nepošteno i neosnovano stečenog novca dužnicima, i to onaj dio koji su stekle ugovaranjem nepoštenih i time ništetnih ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli CHF te nepoštenih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi".

Prije „slučaja Franak" nitko se nije pitao što je valutna klauzula. Ona je trebala zaštititi vrijednost plasiranog novca odnosno plasiranih kuna. Međutim, banke su valutnu klauzulu CHF ponudile radi postizanja enormnih zarada. Ona je, u stvari, kukavičje jaje u obiteljskim gnijezdima. Preko 100.000 građana Republike Hrvatske ugovorilo je s bankama u Republici Hrvatskoj, koje su u stranom vlasništvu, kredite s takvom klauzulom.

CHF počeo je 2010. godine značajno rasti u odnosu na sve svjetske valute pa tako posredno i u odnosu na hrvatsku kunu. Zbog toga su svi građani koji su podignuli takve kredite došli u vrlo nezavidnu situaciju koja je bila na rubu životne katastrofe.

Franak je u svojim najvećim vrijednostima narastao i do 70 posto u odnosu na početne vrijednosti koje je imao tada kada su građani dizali kredite u kunskim protuvrijednostima. Stoga se događalo da su rate koje su na početku kredita iznosile četiri tisuće kuna narasle do sedam ili osam tisuća, dok su glavnice u kunskim iznosima nakon višegodišnje redovne otplate, umjesto da se smanje, također narasle.

Najave poput ove današnje o tomu kako bi banke konačno mogle platiti svoje nepoštenje ili, u najmanju ruku, maskiranje stanja u svojim ugovorima, donose nadu kako je pravda ipak dostižna, ma koliko spora bila. No, sjetimo li se svih slučajeva koje su mediji popratili kroz gotovo cijelo desetljeće borbe s podivljalim ratama kredita, pitamo se postoji li uopće iznos koji bi mogao nadoknaditi izgubljeni mir.

Ljudi su bili gladni, s normalnih su primanja spali na prosjački štap, njihova su djeca zbog toga patila, neki su doživjeli živčane slomove nakon gubitka domova i imovine. Uništene su godine života koje su trebale biti lijepe i sretne. 

Vraćanje novca najmanje je što banke za te ljude mogu učiniti, ali izazvane traume, strah kroz koji su prolazili i dane pune strepnje, očaja i tuge nikada ne mogu izbrisati.

Radi se o petnaest milijardi kuna, a bude li presuda donesena, građani će ovaj put banke moći upitati - "A di su pare?"