Dnevnički zapisi nastali su u najpoznatijem hrvatskom zatvoru Remetinec i požeškoj Kaznionici tijekom mog 270-dnevnog boravka u njima, od 30. siječnja do 30. listopada 2019. godine. Dva motiva nagnala su me na njihovo objavljivanje.

Prvi ima za cilj predstaviti zatvorski ambijent u kojem ‘posrnuli’ hrvatski građani izdržavaju kaznu zatvora koju im je nametnula zajednica zbog njihova nezakonita ponašanja u društvu te ih preodgaja - resocijalizira - za nastavak življenja na slobodi sukladno pozitivnim zakonskim propisima.

Drugi je motiv, pak, javno predstavljanje iz prakse hrvatske pravne države izvađenog slučaja koji zrcali posljedicu općeg karaktera društva i zajednice.

Dakle, u ruci ne držite roman u kojem se prožimaju stvarnost i fikcija, nego jedan od brutalno iskrenih zapisa aktera koji se nalazi u ratu s najrazornijom bolesti hrvatskog društva: korupcijom i organiziranim kriminalom. 

Zapis je brutalno iskren jer je svaka radnja u njemu s autentičnog mjesta opisana istinito, a svi akteri nose svoja izvorna imena i prezimena. 

Istina, prema aktualnim dominantnim kriterijima za mjerenje osobne uspješnosti ljudi u Hrvatskoj, jedan sam od većih gubitnika u recentnoj povijesti te zemlje.

Međutim, prema vječnoj ljudskosti, pravednosti i iz njih izvedene pravnosti, uvjeren sam, objektivni valorizatori Hrvatske zbilje moj slučaj tretirat će kao jedan od repera dubine njezina strmoglavljenja u mulj korupcije i zločina kojeg svojim načinom rada generira sama država.

Unatoč činjenici da je ovo štivo nastalo iz osobnih interesa taksativno nabrojanih u sadržaju, ono je općeg karaktera i za cilj ima podsjetiti kako probleme kolektiva nije moguće riješiti individualnim nego isključivo skupnim djelovanjem.