Knjigu "Za sve je kriva šutljiva većina" moguće je naručiti na mail plus@plusportal.hr. Cijena knjige je 12,00 €. Poštarina nije uključena u cijenu.
„Za sve je kriva šutljiva većina“ četvrta je knjiga po redu, objavljena 2017. godine, iz zbirke kolumni „Manjinaš“, autora Jerka Zovka. U njoj se nalaze tekstovi koje je autor objavio na brodsko-posavskom informativnom portalu SBplus.hr, od 21. studenoga 2010. do 27. studenoga 2017. godine. Knjiga sadrži 95 kolumni od koji se 79 odnosi na nacionalne teme (ljude i pojave), a 16 na lokalne brodsko-posavske. Naime, ovih 16 lokalnih tema vezane su za neke kolumne koje nisu objavljene u prethodne tri knjige te na autorove tekstove koji su nastali u listopadu i studenom 2017. godine.
Knjiga je podijeljena u 13 glavnih tematskih poglavlja: Srbi i velikorbi, Domovinski rat i hrvatski branitelji, Diskriminacije i dezinformacije, Prvobitna akumulacija kapitala na hrvatski način, Socijaldemokratska partija Hrvatske (SDP), Vlada Republike Hrvatske, Hrvatska demokratska zajednica (HDZ), Državni izbori, Crkva u Hrvata, Predsjednik/ica Hrvatske, Partizani protiv ustaša ili antifašisti protiv fašista, Migrantska kriza i Saborski zastupnici. Neobjavljene kolumne uvrštene su u 14. poglavlje pod nazivom Lokalno i globalno.
Ne računajući zadnju cjelinu, najviše je kolumni (njih 12) uvršteno u poglavlje Vlada Republike Hrvatske u kojemu se nalazi osam tekstova o SDP-ovoj vladi (2011.-2015.), te četiri teksta o HDZ-ovim vladama (2011., 2017.). Devet kolumni nalazi se u poglavlju Srbi i velikosrbi, od kojih se većina odnosi na kritiku politike/a koje je vodio Milorad Pupovac.
Kao i u ostale tri knjige (iz navedene zbirke kolumni Zovka) tako i u ovoj dominiraju političke teme, pa je tako samo u deset kolumni napravljen odmak od standardnih autorovih preferencija u kojima se uglavnom kritiziraju politički lideri (izvršni, zakonodavni i sudski) i njihovi postupci.
U ovoj knjizi skoro da i nema političkog lidera koji je nešto značio zadnjih 27 godina, a da ga autor nije spomenuo u većoj ili manjoj mjeri. Daleko najspominjaniji političar u Zovkovim kolumnama je Zoran Milanović, bivši predsjednik SDP-a i bivši predsjednik vlade RH, čije ime se pojavljuje ukupno na 55 stranica u ovoj knjizi. Poslije Z. Milanovića dolazi Franjo Tuđman (preminuo 1999. godine), bivši predsjednik HDZ-a i bivši predsjednik RH, koji se pojavljuje na 34 stranice. Nakon F. Tuđmana, ime Ivice Račana (preminuo 2007. godine), bivšeg predsjednik SDP-a i bivšeg predsjednik vlade RH, pojavljuje se na 23 stranice.
Za razliku od ostalih objavljenih knjiga svojih kolumni (Za Dusparina vakta, Vođe i vođeni u Brodskom Posavlju i Novogradiški lideri), Zovak u kolumnama objavljenim u ovoj knjizi većinom iznosi samo vlastita stajališta o određenim osobama i pojavama te pisanje zadržava u formi komentara. Izbjegava u okrilju svoje kolumne praviti izlete u istraživačko i analitičko novinarstvo Za razliku od prethodnih knjiga, ovdje u kolumnama ima puno manje priloga (dokumenata, tablica, fotografija) jer se autor ograničio na opće i poznate teme za koje nije potrebno „izvoditi dokaze“.
Iz kolumne objavljene u ožujku 2011. godine pod nazivom Tko to tamo protestuje? izviru stavovi koji će biti okosnica brojnih kolumni Jerka Zovka i iz kojih će nastajati njegovi polemični i oštri tekstovi: „Podrazumijeva se kako nas iz blata ne mogu izvaditi oni koji su nas u njega bacili: hrvatski impotentni znanstvenici, lopovski gospodarstvenici, pokvareni političari i egoistični kler. I sami svjesni te činjenice, svi oni zajedno se trude, što je moguće brže, izručiti nas gazdama u Brisel. Dakako, pošto hrvatsku državu pretvore u irelevantnu europsku regiju, a hrvatski narod u folklornu zajednicu na Balkanu, sebe vide ovdašnjim gubernatorima (…). Zbog toga će Hrvati ili izvesti baršunastu revoluciju i stvoriti drugu Republiku, ili će Hrvatska, kao samostalna i neovisna država, a Hrvati kao samosvjestan politički narod - nestati. Ali, baršunasta revolucija se ne pokreće ako ju ne želi velika većina naroda, ako ju ne predvodi moralna, mudra i hrabra elita, ako nema kristalno jasnog i od naroda prihvaćenog – ostvarivog političkog cilja. Baršunasta revolucija se ne izvodi anarhičnim paljenjem zastava i bacanjem bengalki na policiju, nego mirnim prosvjedima. Jer, direktna akcija može biti i nenasilna.“
Koliko autorovi stavovi navedeni u citiranoj kolumni korespondiraju sa činjenicama ostaje čitateljima na prosudbu.
Domagoj Zovak, urednik
