Slijedom nepobitne činjenica da je u Hrvatskoj komunikacija između građana i institucija nedostatna i/ili neprimjerena proklamiranim društvenim i političkim načelima - posebno u području funkcioniranja lokalne uprave i samouprave - odlučio sam osnovati Udrugu za promicanje lokalne uprave i samouprave (PLUS) s ciljem stalnog poticanja međuzavisnog djelovanja građana i njihovih lokalnih lidera.
Temeljne zadaće Udruge sažeo sam u tri točke:
Javno kandidirati ideje, prijedloge, programe i projekte, čija bi primjena, po mišljenju specijaliziranih udruga, političkih stranaka, gospodarstvenika…, unaprijedila uvjete življenja i rada u lokalnoj zajednici.
Pratiti učinkovitost izvršne vlasti u stručnoj i zakonitoj realizaciji programa i projekata prihvaćenih od vijećnika lokalne samouprave.
Stalno (dnevno) informirati građane, dužnosnike, gospodarstvenike... o najvažnijim zbivanjima na području Brodsko-posavske županije.
Budući da je misija Udruge promicanje općedruštvenih vrijednosti u okviru lokalne uprave i samouprave, njezin rad bio bi nezamisliv bez medija za komunikaciju s građanima. Zbog toga Udruga djeluje, primarno, putem svog informativnog portala: www.sbplus.hr
Tek što smo krenuli s radom, počeli su nas pitati: Čiji ste vi? Mada je to pitanje, ustvari, tvrdnja: Nečiji jeste, samo, još nismo utvrdili čiji ste?
I iz tog pitanja-tvrdnje bilo je vidljivo koliko nam je društvo segregirano. Sve, ali baš sve, unaprijed svrstavamo, etiketiramo, sumnjičimo..., a naknadno tražimo dokaze za opravdanost tih sumnji.
Ako je istina da “svijest ljudi ne određuje njihov bitak, nego obrnuto, da njihov društveni bitak određuje njihovu svijest”, onda nije ni čudo što se - u ovim društvenim uvjetima i u ovom okruženju - formira sumnjičava, nesigurna, plašljiva, nepovjerljiva, egoistična, getoizirana... svijest.
Da u tim uvjetima, kao urednik portala, hoću zadovoljiti većinu morao bih se ponašati pragmatično, oportunistički. Morao bih od suradnika tražiti neka se prema svim relevantnim političkim, gospodarskim, kulturnim... čimbenicima i činjenicama odnose kao prema jajetu u šaci: Stisneš li ga jako - razbit ćeš ga, a ako ga pak ne stisneš dovoljno, ispast će ti iz ruke i - razbit će se.
Dakle, od suradnika sam trebao tražiti neka stalno prave kompromise u odnosu na potrebe javnosti s jedne, te politike i oglašivača s druge strane. Ako smo, na ovom siromašnom i prostorno ograničenom tržištu, željeli opstati. A željeli smo.
Unatoč tim činjenicama, odlučio sam da SBplus neće praviti kompromise ni s kim tko pokuša - iz bilo kojih razloga - pogaziti elementarna civilizacijska dostignuća. Naime, umjereno razumni, časni, moralni i pošteni ljudi ponekad će si dopustiti male gluposti, ali velike - nikad. Jer, samo fukare prave kompromise koji ugrožavaju temelje osobnog identiteta i društvenog integriteta.
Slijedom načela po kojem su “male gluposti dopuštene, a velike nisu” (dr. Vladimir Jerković Čole), s grupom entuzijasta, u prosincu 2010. godine, pisanom riječju, počeo sam raditi na realizaciji zacrtanih zadaća. I, nisam to činio iz nazovi altruističkih, vjerskih, humanitarnih, demagoških, politikantskih, ili već kakvih razloga, nego iz interesa. Iz vrlo prozaičnih interesa.
Naime, imao sam (i imam) interes da se u našoj zajednici živi bolje i sigurnije. Imam interes da našoj djeci i djeci naše djece - ovdje i sada - osiguramo bolju budućnost. Imam interes da im od rodilišta, preko vrtića i obrazovnih ustanova do radnih mjesta i stanovanja osiguramo bolje sutra. Imam interes da živimo uz više i bolje zdravstvene, obrazovne, kulturne, sportske... sadržaje. Imam interes da aktualna politika bude u funkciji građana, a ne obrnuto.
Zbog toga, svi oni koji su me, u mom legitimnom htijenju, sputavali, bili su i jesu moji politički protivnici, neovisno o tome iz koje su stranke, nacije, vjere... Zbog toga sam, onomad, na pitanje: Čiji ste vi portal? odgovorio: Svoji smo!
Iz pozicije ‘svoji smo’, zadnjih šest godina, SBplus objavio je 23 tisuće članaka od kojih sam osobno napisao ili prenio jednu trećinu, a uredio i/ili objavio puno više. Za potrebe ove knjige, izdvojio sam sto kolumni ‘Manjinaš’ čiji je sadržaj, ustvari, kronika samoupravnih procesa u Slavonskom Brodu za vrijeme gradonačelnikovanja brodskog specijalista anesteziologa, Mirka Duspare, dr.med (od 2005. do 2017.). Odtud naslov knjige ‘Za Dusparina vakta’ (doba, vremena).
Mada je svaka od 101 ovdje objavljene kolumne utemeljena na činjenicama ona je, u konačnici, moje osobno mišljenje o nekom čovjeku, događaju, i/ili pojavi. Dakle, sadržaj ove knjige je pristran u mjeri moje (ne)obrazovanosti, (ne)informiranosti, svjetonazora... i nije usmjeren protiv ljudi, nego protiv nekih njihovih djela i/ili društvenih pojava. Zbog toga, kad sam prešao rubikon - iz ad rem u ad hominem, pogriješio sam. Svima koje sam, pritom, povrijedio na osobnoj razini - ispričavam se.
Autor
