Početkom 2017. godine predsjednik Udruge za promicanje lokalne uprave i samouprave (PLUS), publicist, novinar i glavni urednik informativnog portala SBplus.hr, Jerko Zovak, predložio mi je da uredim četiri knjige kolumni koje je on redovito objavljivao na navedenom portalu. Kao član Udruge, povremeni suradnik portala i svakodnevni konzument sadržaja koji se nudio na tom mediju, bio sam upoznat sa većinom kolumni koje je Zovak objavljivao, međutim, zbog obiteljske povezanosti s urednikom portala i moguće subjektivnosti, sukoba interesa i/ili sukoba generacija, odlučio sam odbiti ponudu.

Sredinom 2017. godine, Udruga je izdala prvu od planirane četiri knjige, pod nazivom Za Dusparina vakta, a u njezinu impressumu naveden sam kao urednik, iako to nisam bio. Naknadno, izdavač mi je objasnio kako je došlo do pogreške jer u pripremi knjige nije izbrisano moje ime, s obzirom da su u početku očekivali kako ću se prihvatiti uređivanja.

Unatoč mom prvotnom negativnom odgovoru, Jerko Zovak mi je opet predložio da uredim preostale tri njegove knjige kolumni, koje bi trebale biti tiskane do kraja 2017. godine. Predložio mi je da njegovih oko 300 kolumni, objavljenih na portalu SBplus.hr, složim u tri glavne teme: Županija, Nova Gradiška, Hrvatska i svijet.

Novu ponudu sam prihvatio te krenuo s odabirom kolumni po prethodno zadanim glavnim temama i tako je prvo nastala knjiga Vođe i vođeni u Brodskom Posavlju. U njoj se nalaze 122 kolumne koje su složene u 16 poglavlja. Iako su tekstovi grupirani prema prevladavajućem sadržaju, a potom kronološki, u zasebna poglavlja, pretraživanje određenih tema ili osoba olakšano je i putem Kazala osobnih imena i Kazala mjesta.

Budući su kolumne objavljene u elektroničkom mediju (na informativnom portalu) i kao takve često opremljene fotografijama, priloženim dokumentima ili tablicama, u ovoj knjizi izvršene su određene korekcije u formi, pa su prezentirani samo goli tekstovi, uz pokoju manju tablicu. Tijekom uređivanja u sam sadržaj kolumni nije dirano, nego su tek popravljene pravopisne i druge tehničke greške te su tekstovi prilagođeni objavi u tiskanom mediju.

Iz samog sadržaja pak vidljivo je kako je velika većina kolumni, ustvari, rezultat autorovog promišljanja, analiziranja, kritiziranja, istraživanja, predlaganja rješenja, a ponekad i dociranja o radu najvažnijih nositelja lokalne izvršne/zakonodavne/sudske vlasti, kao i političkih skupina (stranaka), na području Brodsko-posavske županije (izuzev novogradiškog područja, jer je to tema treće knjige kolumni). Od ukupno 122, tek 16 kolumni nema nikakve veze s politikom,  jer se i u tekstovima za koje se na prvu može reći kako ne bi trebali imati veze s političkim životom autor ipak dotiče politike kroz njezine nositelje koje u tim kolumnama apostrofira jer ih drži najodgovornijima za stanje u zajednici.

Autorov način pisanja je raznolik te se kroz format kolumne „Manjinaš“ na SBplus-u služi raznim novinskim rodovima. Iako je svoj sadržaj sveo pod kolumnu, za koju neki profesori novinarstva drže da uopće ne spada u novinski rod, Jerko Zovak zapravo često neku temu obrađuje kao komentatorski izvještaj, osvrt, komentar, portret, polemiku, tematski članak itd. Naime, konzumirajući sadržaje kolumni većine drugih medija u Hrvatskoj, čitatelji su naviknuti da autori u njima iznose svoja stajališta o određenim osobama ili pojavama, bez pretenzije da tekst rezultira npr. reakcijom pravosudnih tijela, ili da se kroz kolumnu dokumentima ili drugim prilozima dokazuje (ne)sposobnost nekog od političara, jer za to postoje drugi novinski rodovi.

Autor u svojim tekstovima progovara o postupcima županijskih, gradskih i općinskih lidera, o nositeljima vlasti u pravosuđu, zdravstvu…,  jasno navodeći imena glavnih aktera, te mjesto, vrijeme i sadržaj pojedinih radnji.

Prema svom sadržaju, u kojem dominiraju teme iz brodsko-posavske politike, može se reći kako je knjiga namijenjena aktualnim liderima (vođama) - kreatorima i provoditeljima lokalnih politika, kao i onima koji pretendiraju te lidere zamijeniti, ali je očito namijenjena i konzumentima tih lokalnih politika, tj. vođenima.

U kojoj mjeri su tekstovi Jerka Zovka, kao i njegov način pisanja, ili osobe i pojave o kojim piše „poluinteligentni“, „impotentni“, „podkapacitirani“, „ništkoristi“, „besprizorni“, „glupi“, „drski“, „indolentni“, a koliko su hrabri, duhoviti, dokumentarni, analitični, vizionarski, edukativni… procijenit će čitatelji ove knjige.

Budući da ga, prema vlastitom priznanju, „često bude sram zbog nedovoljne pismenosti i maštovitosti u traženju odgovarajućih kvalifikativa kojima bi zorno opisao ljude i njihove postupke“ ostaje čitateljima na prosudbu koliko je notorni Jerko Zovak “bezmalo” demontirao „bezočne laži“, „politički kretenizam“, „političke klaune“ i „uhljebe“ te uspio pomoći svojim pisanjem u transferu vođa s „prvih mjesta u strankama na prva mjesta stranica crnih kronika“.

Na kraju držim korisnim citirati što su, ustvari, novinarstvo i novinstvo prema Enciklopediji Leksikografskog zavoda „Miroslav Krleža“:

„(…) novinarstvo je djelatnost javnoga priopćavanja s pomoću javnih glasila, a novinstvo je umijeće skupljanja, izbora, oblikovanja i objavljivanja informacija, novinarska struka, poziv.

Osnovna je zadaća novinarstva obavještavanje javnosti o svim činjenicama važnima za spoznavanje svijeta, radi podizanja kvalitete života i radi boljega snalaženja ljudi u društvu i pojedinaca u međusobnim odnosima. Zbog svoje specifičnosti i moći utjecaja na, prije svega, političko ponašanje ljudi, novinarstvo je i značajan promidžbeni čimbenik“.

Domagoj Zovak, urednik