KLEVETA je danas postala glavna duhovna hrana. Klevetom se hrane muškarci, žene, kriminalci, lopovi, a često i oni „fini, obrazovani i uglađeni“. Kleveta, iako je danas postala normalna i sastavni dio života, ona kao takva predstavlja kršenje moralnih načela. Takve radnje klevetnika mogu prouzročiti štetu pojedincu, ali i društvu. Ne može svaka kleveta biti efikasna. Prije svega, efikasnost klevete ovisit će o moralu ili stilu klevetnika. A često su oni koji kleveću samo nečiji instrument. Netko je tamo negdje daleko već odredio i pripremio cijelu radnju klevete. Oni rođeni u bivšoj državi, dobro se sjećaju stihova ispjevanih doživotnom predsjedniku propale države – što je više kleveta i laži, Tito nam je miliji i draži.

Danas je naše društvo iskušano brojnim licemjerima u svim životnim oblastima. Koliko bismo tek danas ove stihove trebali pjevati našim vođama koji su skoro svakodnevno na meti klevetnika. Klevetnici su nalik kameleonu koji mijenja boju shodno mjestu i ambijentu u kojemu se nađe. Često su umiljati, dragi, suosjećaju s nama, borci su za pravdu. U stvari, oni su vukovi u ljudskoj koži.
Takvi ne žele ništa osim osobnog uspjeha i koristi. Njih nije briga za nas. Želja im je samo spasiti sebe i po mogućnosti uzdići se. Oni se raduju tuđoj nesreći, posebno nesreći onih pravednih. Nečiji uspjeh u njihovim zlobnim dušama budi nemir i tugu. Ne posjeduju iskrenu ljubav i empatiju prema drugom. Takve osobe su samo robovi koristi i sitnog šićara. Klevetom žele doći do onoga što žele, i to im je glavna briga. A ako ne uspiju u tome, upadaju u teško stanje koje se može povezati čak i sa psihičkim poremećajima. Često perfidnim metodama pokušavaju obmanuti kako bi nezakonito prigrabili sebi korist.

Kleveta je jedno od najpodmuklijih oružja koje se koristi protiv drugog čovjeka. Često bez dokaza i argumenata, a kako bi ostavili u javnosti što bolji klevetnički dojam, isti koriste lažne, naručene ili izmišljene dokaze.

Posljedice klevete su velike, ali klevetnici najmanje mare za to. Kleveta može uništiti nečiji život. Kleveta ne ostavlja fizičke rane, ali društvene i psihološke mogu biti trajne. A cilj klevetnika i jest uništiti nečiji ugled i narušiti odnose. Informacije kojima nas zasipaju klevetnici, koji često za takvu prljavu rabotu dobiju šaku suhih šljiva, trebamo dobro provjeriti prije no što ih prihvatimo. Moramo znati odakle i od koga dolaze takve informacije? Koji su motivi svega toga? Oni koji kleveću i koji naručuju klevetu često zaboravljaju da smo i mi bića razuma, da nam neće trebati kalkulator da zbrojimo dva i dva.

Jedna nas mudrost uči kako se ništa ne širi brže od klevete, a malošto se izusti lakše od klevete. Ili druga mudrost koja kaže – laž je u stanju obići pola svijeta, dok istina još uvijek navlači svoje cipele. Uvijek je bilo i bit će onih koji su pošteno radili. Uvijek je bilo i onih koji su spletkarili i klevetali. Takve su zakonitosti ne samo kod ljudi, već i kod životinja. Ima trutova, parazita i kokoši koje kokodaču, a jaja nikad ne nose, niti piliće legu.

Samo je pitanje – jesmo li oni koji kleveću, kokodaču i laži šire ili oni koji sve to razotkrivaju?