KAD je Gradska knjižnica Slavonski Brod puna posjetitelja onda se može zaključiti kako osoba koja ju je uspjela napuniti ima neku priču blisku ljudima ili jednostavno može pobuditi pažnju i znatiželju zbog teme koja može to učiniti, a također, razlog može biti i u činjenici kako čovjek iza sebe i ispred sebe ima ljude - svjedoke o njegovoj vrijednosti kao pojedinca. Upravo ovaj posljednji razlog ili povod jučerašnjoj gužvi u slavonskobrodskoj knjižnici motivirao me za pisanje kolumne, a ne samo jednog običnog izvještajnog članka sastavljenog od pristupa i nastupa kojima smo svjedočili.

Ivica Galović/Pixsell

Jučer, svojim dolaskom i medijskom popraćenošću jedan čovjek je dokazao kako posao nije samo posao i kako ta jednostavna formula koja se čini prilično apstraktnom ako idemo logikom zarade i/li golog života, publiciteta, igrom uloge velikog vođe i autoriteta, prolazi zato jer nije samo formula nego moto proizašao iz nesalomljive volje, čelične želje za pridobivanjem interesa prvenstveno mladih pa potom i svih drugih ljudi koji ne mogu ostati imuni na bezinteresno, beskompromisno podržavanje života - u ovome slučaju to su biljke.

U vremenu brendiranja, glumatanja, politizacije i inih popularnih tema koje zauzimaju sva značajna mjesta ne podrivajući populistički stav prema životu uopće, vrlo često ne ostaje mjesta za životne teme, sfere kojima su ljudi nadahnuti i djeluju s njima i za njih kako bi omogućili nove pristupe svemu onome što zaboravljamo jer smo zabavljeni temama od kojih moramo imati najprije i najviše novčane koristi. I koliko god pričali i pisali o tome kako ljudi moraju slijediti svoje snove, boriti se za ideale, iz perspektive današnjice te riječi izgledaju kao otrcane, milijun puta isprane zbog slatkorječivih ljudi koji ih se uopće ne drže, a stalno im izlaze iz usta. I kao kad se u crtanom filmu glavnom liku u očima pojave dolari čim čuje riječ novac ili dobitak, vrlo često ljudi koji nam služe za uzore u očima imaju prazninu zbog koje ih više ne gledamo jer je (pre)česta uporaba fraza ubila njihov sjaj, boju, primjetnost.

Ivica Galović/Pixsell

Da, ovaj uvod u temu je duži, ali takav je zato jer sam jučer bila na promociji knjige čija tema u prvi mah nije za svakoga, ali na promociji ta tema je postala poezija, filozofija, umjetnost,... sve ono što mi inače plijeni pažnju. Zašto? Zato jer se cijela svita okupila oko skromnog i omiljenog profesora i Čovjeka - Vehida Ibrakovića - i njegove knjige 'Uzgoj ljekovitog, začinskog i aromatičnog bilja: terapija iz jedinstvenog aromatičnog spiralnog vrta'.

Publiku naviknutu na različite teme već dugo nije u ovolikom broju okupio jedan autor koji ne piše o književnosti, ali zato, pišući i govoreći o biljkama iznosi filozofiju altruizma/života/slobode/demarkiranja bitnog od nebitnoga. Svečani ton kojim je popraćen svaki govor promotora (posebno moram izdvojiti govor dr.sc. Ive Lučića gdje je dominirala dimenzija više u smislu poetičnosti i filozofije!) i voditelja Marija Jurkovića išao je ususret tezi kako Slavonski Brod ima zaslužnike čiji je krajnji cilj promicanje kvalitete života ili kvalitetnoga života koji niti počinje niti se završava s pojedincem. Uloga istog pojedinca je ostaviti trag za neka buduća vremena, budućim generacijama.

Ivica Galović/Pixsell

Profesor Ibraković, koga osobno ne poznajem, nikad s njim nisam razgovarala niti znam o biljkama koliko on o njima zna, uspio je učiniti ono što vrlo često ne polazi za rukom vrsnim majstorima pisane riječi: zainteresirao je ljude za ekologiju, biljke, za pristup nastavničkoj ulozi i/li poslu koji nikako nije generička proizvodnja učenika, ocjena, generacija. Slušajući jučerašnje govornike, shvatila sam što je poziv uistinu i kako tome pozivu ne stoji ništa na putu ako je poziv a nije opservacija financijskih markacija mjesta koje se može zauzeti unutar društvene ljestvice. Ovaj događaj u sklopu programa Priče bez riječi: inovativne metode pripovijedanja, dobro se uklopio jer je osoba koja je stajala iza njega lik iz priče životne škole i učenika koji je jučer najmanje govorio, a svojim ponašanjem je najviše rekao. Vehid Ibraković, pun zahvalnosti, čovjek koji je okupio toliko ljudi, naučio toliko generacija učenika zbog čega je na glasu omiljenog, pričao je diskretno onu priču vidljivu u citatima / sadržajima vidljivim na prezentaciji u pozadini. Jedan od tih citata su sljedeće Rumijeve riječi: 'Položi sjeme i pokrij ga. Izdanci će nići svuda gdje seže tvoje djelo.'.

Ivica Galović/Pixsell

Rumi? Da. Filozofija? Da. Pjesništvo? Da. I misticizam, sufizam,... Poput plesa derviša, ovaj nevjerojatan čovjek pleše u ritmu života, pleše u zanosu, a onaj tko tako pleše poziva druge da vide što se nalazi u tom mističnom plesu, kamo on vodi...