Uz sve poznate bolesti pa i ovu koja nas je napala mučki, s leđa, još jednom zaključujemo kako su ljudska glupost i neznanje najubojitiji od svega što postoji na ovome svijetu. Kako god okreneš, ubojitiji su i od samog virusa. 

Ali kako da iskorijenimo ovaj virus, nikome nije jasno. Svi imaju svoje teorije. A tko ga tek širi? Pravo pitanje. Svi smo fini, pošteni, pametni. Zar je moguće da se virus širi sam od sebe, bez naše pomoći?

Nije dovoljno što liječnici s COVID odjela upozoravaju na patnje koje prolaze oboljeli dok se bore za svaki dah i umiru bez ikoga svoga.

Nisu bile dovoljne ni riječi liječnika da će zdravstveni sustav biti urušen, ni apeli na građane da se suzdrže od druženja i pridržavaju mjera, jer će njihovu neodgovornost drugi platiti zdravljem i životom.

Svi oni koji se ne pridržavaju mjera i zbog svoje se komocije ne suzdržavaju od raznih derneka, teferiča, proslava, raznih druženja, šireći virus okolo, u najmanju ruku su suodgovorni, ako ne i odgovorni za one smrti od korone koje se nisu trebale dogoditi i za teško oboljele koji su se uzalud sami štitili od zaraze. A sve je to fin, pošten i pametan svijet. Mrava ne bi zgazili.

I taj fini, pametni i pošteni svijet često će reći kako umiru samo starci i bolesni. Fini, pametni i pošteni, misle kako je njihov život važniji ili vrjedniji od života nekog starca ili otprije teško bolesne osobe.

Vrijednost čovjeka ne određuju godine ni kronične bolesti, već ljudskost i temeljne vrijednosti kojima se vodi u životu. A gubitak „finih, pametnih i poštenih", koji nemaju ni ljudskosti ni vrijednosti najmanji je gubitak za društvo.

Znaju li ti fini, pametni i pošteni, koji ljudske živote svode samo na nevažne postotke, koliko obitelji strepi za živote svojih bližnjih, i koliko se roditelja rizične djece pita hoće li druga djeca prenijeti virus na njihovu djecu, virus koji ih može pokositi.

Neki će kazati samo kako je za sve kriv „švedski model." A taj isti „švedski model" u proljeće je bio nehumani model. Ali eto, i nehumano postane humano. Epidemiološka struka ili politika tako kaže. Tko će znati? 

Neki kažu, kako je ovo možda samo reforma mirovinskog sustava, jer prema procjenama Neovisnog instituta za metriku i procjene u zdravstvu (HME) iz Washingtona, do početka ožujka imat ćemo devet tisuća umrlih od ovog virusa, odnosno izgubit ćemo grad veličine Pleternice.

Ljudska vrsta samo je jedna od bioloških vrsta. I kao da nas je dostigla karma za sve zlo koje činimo jedni drugima, ali ne samo jedni drugima, nego i biljkama i životinjama.

Mi, ljudska stvorenja, u koja svakako spada i onaj fini, pametni i pošteni svijet, ustvari smo beskorisni. Čak i poljski miševi imaju svoju ulogu u ekosustavu za razliku od nas.

Da ljudska vrsta nestane, ništa se ne bi promijenilo, dapače, planeta bi odahnula od nas samih, od nasilničkih pohoda jednih prema drugima, od eksploatacije, uzimanja bez razuma. I nikad nam nije dosta.

Što je za nas sreća? Da imamo samo mi, ne obazirući se na druge, da ugodimo sebi, i u ovo vrijeme pandemije živimo isto kao i prije nje. Zašto bismo mijenjali nešto kada smo fini, pametni i pošteni. I imamo sve. Ali… Samo prividno.

Očito je takav način ostvarivanja sreće i doveo svijet do ruba uništenja. Jedino novi način ostvarivanja sreće može ga spasiti. Ali kako? Jednostavno.

Pa bez finih, pametnih i poštenih.