PRED očima javnosti, dvije godine prije redovnih parlamentarnih izbora, u Lijepoj Našoj upravo se događa najveća i najbljutavija politička prostitucija, pokazuje se nedostatak kulture komuniciranja, dijaloga, pokazuje se kako neki ne mogu podnijeti neuspjeh, dok pojedinci čak zagovaraju bratsvo i jedinstvo. A prošlo je dosta dugo otkad je međunarodna zajednica, tamo devedesetih godina, odobrila „licencu" za tzv. samostalnost, neovisnost i suverenitet.

Ma nije nam važno što ministar govori gluposti, važno je da govori istinu. Nije nam važno da su u Saboru svi desni ili lijevi, jer ima i osrednjih. Ne znači da je političar pokvaren, ako dugo stoji.

Četvrt stoljeća kasnije, niti smo samostalni, niti neovisni, a bogme niti suvereni, budući da nam Banski dvori ni o čemu životno važnom za sadašnjost i budućnost Hrvatske ne smiju odlučiti kao vlast svojih na svome. Mora pitati u Bruxellesu smije li, kada mu lovostaj to dopušta, profesionalni ribar uloviti u svome moru pet ili sedam kašeta srdelica, smije li zemlja tisućljetne pomorske tradicije i ubuduće graditi brodove na svojim navozima, smiju li koke nositi jaja u kavezima centimetar plus-minus manjim ili većim od EU mjere...

Uz sve te probleme pojave nam se preletači koji iz jedne stranke odu u drugu, iz jednog kluba, ali ne sportskog, već saborskog, u drugi koji malo budu tamo, malo ovamo, kao da ne znaju da postoji samo ljetni i zimski prelazni rok, kod njih to traje 365 dana. Nije broj dana u godini kriv što jedna naša stranka ima ove brojeve u svom imenu.

Razgovaraše dvije prostitutke pa jedna reče: „Možda bi bilo dobro da se počnemo baviti politikom.". Druga odgovara: „Ma bježi! Mene je pomalo stid i ovoga što radim.".

Kažu, prostitucija je najstariji zanat u svijetu. A možda i politika. Tu su negdje. Prevelik broj političara svjesno se bavi političkom prostitucijom, a to uglavnom rade zbog novca i moći.  Pa tako politička prostitucija ide uz bok mitu, korupciji, nepotizmu. Politika, uz rijetke izuzetke, leglo je uhljeba/ukruha, petljanaca, nesposobnjakovića, leglo lokalnih kabadahija koji sanjaju da će biti netko i nešto, pa makar samo u jednom mandatu. Današnju politiku možemo nazvati „daj-dam" politika ili kako je to nazvao njemački filolog i filozof Friedrich Nietzsche - prostitucijom intelekta.

Danas nećemo naći plagijate završnih radova političara. Oni se ne trebaju bojati revizija diploma, ali ako kojim slučajem i ostanu bez diplome pa oni imaju znanje, što će im diploma, valjda su se obrazovali zbog znanja, a ne diplome i komada papira, kome to još danas treba.... Ili?

Danas nećemo vidjeti nepismene političare, nećemo naći čak niti jednog ministra koji ne zna svoj, hrvatski jezik, nećemo vidjeti da zbog svog neuspjeha koji proizlazi iz nesposobnosti, baca igračke u Saboru pa makar ta igračka bila i toliko nama željeni avioni. Pa kako ćeš baciti avion, a on ti je najveća životna želja.... Ili?

Nećemo vidjeti u Saboru da nekome popuste živci, bio premijer, ministar ili zastupnik, pa da skoro dođe do „fight-a". Ali ako bi i došlo da borbe - pa imamo mi političare koji sve liječe megadozama vitamina C.

Repriziraju nam sapunice, a zašto nemamo reprize zasjedanja našeg Sabora - djeluje poučno, inspirativno, nadahnujuće. Vjerujem da se radujemo novom danu kako bismo gledali nastavak epizoda koje nam traju više od četvrt stoljeća.

I, naravno, sve to vidimo na društvenim mrežama, bilo što da otvorimo, političari iskoče, šalju nam poruke, jer valja nama opet glasovati. I, stradaju naši umovi, ali ne samo naši umovi, nego strada i konj zbog njih.

Samo još nismo vidjeli čestitku za Novu pravoslavnu godinu, odnosno čestitku "srbićima." Ili?

Ma nije nam važno što ministar govori gluposti, važno je da govori istinu. Nije nam važno da su u Saboru svi desni ili lijevi, jer ima i osrednjih. Ne znači da je političar pokvaren, ako dugo stoji.

U nekim zapadnim zemljama prostitucija je legalizirana i država ubire porez  od toga. Gdje bi nama bio kraj kad bi naši sabornici i drugi narodni zastupnici na svim nivoima, za svaki realizirani međustranački transfer, plaćali porez. Nakon velikog priljeva novca od tih transfera, niti jednom hrvatskom političaru ne bi pao na pamet uvoditi iznadprosječne europske poreze i doprinose, niti bi težili prodaji državnih poduzeća strancima - jer love bi bilo do krova.

Naime, kad ima ovaca ima i vune, a kad ima vune to znači kako se ima koga šišati.

A kako u Crnoj Gori pružaju otpor političkoj prostituciji pogledajte u video prilogu.