U jednoj seoskoj obitelji, nedaleko od Slavonskog Broda, u Brodskom Drenovcu, koncem devetnaestog stoljeća, rodio se vizionar koji je ostale poučio kako čuvati zdravlje i kako se boriti protiv epidemije. 

Protiv ove današnje epidemije, sada bismo se neusporedivo teže borili da nam Andrija Štampar nije ostavio mrežu javnog zdravstvenog sustava. Ovaj čovjek skoro nam je nepoznat, a tek rijetke ulice u gradovima u Lijepe Naše nose imena po njemu. Koliko sam uspio pronaći, takve ulice postoje u Slavonskom Brodu, Vinkovcima i Karlovcu.

O doktoru Andriji Štamparu na hrvatskoj Wikipediji 'govori' samo 1642 znaka, dok - recimo - nebitni ljudi u našem društvu, a koji sebe smatraju veoma bitnima, imaju i po deset puta više.

Ono što je on zagovarao od izuzetnog je značaja, posebno danas. Njegovo humanističko uvjerenje da zdravlje mora biti dostupno svima, zvučalo je kao nešto nemoguće u vremenu u kojem je živio. Jer tada je liječenje i dobru zdravstvenu skrb mogao imati samo onaj tko je to mogao platiti, a seljacima i sirotinji ostajalo je samo da mole Boga neka im se dijete ne razboli od tuberkuloze ili kakve druge, sada nepostojeće, a tada smrtonosne bolesti.

Za sada je u svijetu preko pola milijuna ljudi zaraženo ovim opasnim virusom, preko 22 tisuće je izgubilo živote, a jedna trećina planete je u izolaciji. Riječ je o ubojitoj pandemiji koja se sumanuto širi, ali svakako ne i najgoroj u ljudskoj povijesti. U ljudskoj povijesti bilo je puno gorih epizoda od koronavirusa, a koji su prijetili opstanku vrste.

Ovaj virus plaši već svojim nazivom. COVID-19. Razbolijevaju se i umiru i poznati i nepoznati, i crni  i bijeli, i muškarci i žene – svi.

U Hrvatskoj je za sada je 495 oboljelih. Nažalost, uz dva izgubljena života.

A kako bi tek bilo da Andrija Štampar nije ostavio mrežu javnog zdravstvenog sustava. Ne smijemo ni pomisliti. 

Zahvaljujući njemu i našem medicinskom osoblju, u koje imamo veliko povjerenje, imamo bar jednu brigu manje. Zato kada ovo sve prođe, u znak zahvalnosti, svaki grad trebao bi podići spomenik i Andriji Štamparu i neponovljivom, Bogom danom, ministru Viliju Berošu. Ali ne smijemo zaboraviti niti sve ostale koje daju svoj doprinos - policajce, trgovce, vozače,…

Danas živimo u kapitalističkom sustavu koji je prilagođen potrebama najbogatijih. Što ste niže na toj ljestvici, to je sve gore za vas. Ali ova bolest ne govori baš tako. Vidimo da gotovo najbogatija društva danas imaju najveće probleme s ovom pošasti.

Hrvatska, koju mnogi smatraju među najlošijim članicama Europske unije, danas može poslužiti kao primjer kako se boriti protiv pandemije. 

Ako izuzmemo pojedince koji igraju ruski rulet sa svojim i našim zdravljem, sa svojim i našim životima, sa životima liječnika, medicinskih tehničara, možemo biti ponosni na sebe kako postupamo u ovim teškim vremenima. 

Posebno trebamo istaknuti ponašanje građana našeg grada i županije, gdje imamo samo dva zaražena, a u susjednoj Požeško-slavonskoj županiji niti jedan. Je li to iz poštovanja prema Andriji Štamparu koji je rođen u Požeško slavonskoj županiji, a u našem gradu jedna od najvećih ulica nosi upravo ime po njemu, gdje je smještena i naša bolnica. Ili je razlog ovome da najmanji broj zaraženih imamo u najsiromašnijim županijama. Jer, pogledamo li brojke, najmanje zaraženih je u Požeško-slavonskoj, Vukovarsko-srijemskoj, Brodsko-posavskoj. Je li siromašnije stanovništvo danas u najtežim vremenima i discipliniranije? Možda smo do jučer imali manje od nekih drugih pa nam je danas lakše prihvatiti ovaj skromniji novi način života.

Napomena: Kolumna je nastala prije jučerašnje potvrde zaraze u Požeško-slavonskoj županiji te prvog smrtnog slučaja u Brodsko-posavskoj - što mijenja u njoj korištene i spomenute činjenice, ali ne i suštinu te poruku teksta.