SVAKO proljeće sa sobom nosi i buđenje. Budi se priroda. Bude se životinje. A i čovjek nekako kao da se probudio iz sna.

Ovih dana na najljepšem korzu, kako mu neki epitet dadoše, u gradu na Savi, od ranih se jutarnjih sati čuje dječji žamor.

I doista, kad pogledamo svu tu djecu ne možemo ostati ravnodušni i ne osjetiti sreću i zadovoljstvo. Toliko djece na jednom mjestu. Toliko djece na najljepšem korzu, u nekad najljepšem kontinentalnom gradu, Slavonskom Brodu.

Rečeno je djeci da se nešto događa u gradu, u kojemu se nešto tako važno ne događa (pre)često.

Čula su djeca za Svijet bajki. I rado su pohrlila u oživotvoreni svijet Ivane Brlić Mažuranić. I svako jutro, znatiželjna djeca dolaze na najljepše korzo. I samo dječji žamor, smijeh i priča mogu biti tako skladni i ugodni za uho, i samo oni mogu donijeti toliko radosti za oči i srce.

Djeca s nestrpljenjem dolaze u Slavonski Brod, očekujući tako veličanstven Svijet Ivaninih bajki.

Jer su im njihove učiteljice govorile tko je Ivana Brlić Mažuranić. Najčitanija književnica za djecu.

Međutim, prohladno brodsko jutro na korzu i ne razlikuje su od drugih jutara kada nije bilo Svijeta bajki.

Jedini su izuzetak oronuli štandovi, prije bi se reklo tezge iz nekog minulog stoljeća na kojima nakupci, preprodavači, a možda i 'hand made' autori prodaju igračke u obliku sjekire, luka i strijele. Naravno, tu se nalazi i tezga s tahan-halvom, orašnicama, rahatlucima,...

Možda je sjekira bila Ivanin simbol pa se danas na korzu prigodno prodaje kao suvenir. Možda su luk i strijela za nas nepoznati simboli Slavonskog Broda.

I zamislite jedno dijete koje je danas bilo u Slavonskom Brodu i kao suvenir svojim roditeljima kupilo drvenu sjekiru jer na 'tezgama' drugo nije ni moglo kupiti.

Dok jedni kupuju sjekire, mačeve, puške, drugi u nepreglednim redovima u devet ujutro čekaju svoje najveće zadovoljstvo – kuglicu sladoleda. A temperatura nije ni blizu desetog Celzijeva stupnja.

A što im je preostalo drugo nego najveće zadovoljstvo – kuglica sladoleda. I sretni su svi. Svi zadovoljno trljaju ruke. Nakupci, preprodavači ili „hand-made" autori što su uspjeli prodati još par desetaka „simbola Ivaninih" u vidu sjekira, mačeva i puški. Slastičari s osmijehom od uha do uha iza šanka ližući prste broje novčanice. Sve dok ih ne prekine novi žamor dječji. A to je znak da stižu novi mališani koji će u redu čekati kuglicu svojeg zadovoljstva.

Možda i nismo znali, možda nam dokažu da je i sladoled jedan od Ivaninih simbola, uz sjekire, mačeve, lukove i strijele.

Kad se spusti zavjesa na još jedan Svijet bajki Ivane Brlić Mažuranić, kad se djeca kućama svojim vrate, ostaje im samo uspomena - jedna predstava, kuglica sladoleda i sjekira. Predstava će izblijedjeti, kuglica sladoleda se istopiti, a sjekira završiti negdje u smeću.

Zar ništa više od jedne predstave, kuglice sladoleda i sjekire, Slavonski Brod nema za ponuditi? Zasigurno ima. I to puno toga. Ali treba znati. Treba umjeti. A treba i htjeti.

Postoji jedan gradić u Lijepoj Našoj s oko osam tisuća stanovnika. U tom mjestu postoji Ivanina kuća bajke. U tom mjestu čarolija nikad ne prestaje. Taj gradić zove se Ogulin.

Umjesto kuglice sladoleda, sjekire, halve, posjetiteljima nude multimedijalni interaktivni centar koji slavi bajke i sveukupno bajkovito stvaralaštvo. Mali, ali vrijedan tim ljudi, svakoga dana razvija nove ideje, a bajkovito okruženje tog malenog gradića svakako im doprinosi.

A Slavonski Brod?