UZ sve nedaće koje donosi koronavirus, očekivali smo kako će ovi problemi barem prosvijetliti politiku i naše političare. Da napokon počnu promišljati o dugoročnoj i održivoj ekonomiji, a ne samo od mandata do mandata neke vlade, a poslije kako bude. Jer, sličnih ugroza, možda i apokaliptičnijih od ove, moguće je i ubuduće očekivati. Tek u ovakvim situacijama vidi se koliko je pogubno gospodarski rast velikim dijelom temeljiti na krhkom turizmu, jer, eto, Bog nam je podario „najljepšu zemlju na svijetu" s morem i 'tisuću' otoka. Čak dvadeset posto bruto domaćeg proizvoda (BDP) ostvarujemo od turizma, pedesetak i nešto posto je osobna potrošnja građana, a tek ostatak otpada na sve ostale gospodarske djelatnosti. Najlošije stojimo s industrijom i poljoprivredom.

Loš utjecaj korupcije ne vidi se toliko u dobrim godinama koliko u kriznim, lošim godinama, jer stranački ljudi mogu relativno uspješno vladati u dobrim vremenima, ali njihova nesposobnost najviše dođe do izražaja u kriznim razdobljima kao što su ratovi, velike recesije, pandemije ili potresi.

Niti jedna kriza nema dna. Ova današnja kriza pokazuje da se država i društvo mogu dalje i dublje sunovratiti ili - kako reče jedan novinar - strmopizditi.

Državni zavod za statistiku (DZS) objavio je danas prvu procjenu prema kojoj je bruto domaći proizvod (BDP) u proteklom kvartalu pao 15,1 posto na godišnjoj razini, što je njegov prvi pad od polovine 2014. godine.

To je i najveći pad od 1995. godine, od kada DZS vodi te podatke. Dosad najveći pad od 8,8 posto zabilježen je u prvom tromjesečju 2009. godine, na početku globalne financijske krize.

Uskoro bismo mogli postati najsiromašnija članica EU ili slični onome što je bilo Kosovo u nekima mrskoj nam bivšoj državi.

Prema danas objavljenim podatcima DZS-a, potrošnja kućanstava potonula je u proteklom kvartalu za 14 posto u odnosu na isto razdoblje prethodne godine.

Bruto investicije u fiksni kapital pale su, pak, za 14,7 posto na godišnjoj razini. Izvoz roba i usluga smanjen je za 40,6 posto.

U drugom je tromjesečju porasla samo državna potrošnja, za 0,7 posto na godišnjoj razini.

Rekordan pad hrvatskog bruto domaćeg proizvoda (BDP) u drugom ovogodišnjem tromjesečju izravna je posljedica karantene, u kojoj je hrvatsko gospodarstvo bilo "zaključano", a gospodarska je aktivnost svedena na minimum. Uslijedilo je postupno "otključavanje" gospodarstva, tijekom kojeg su restriktivne mjere ublažavane, ali mnoge tvrtke to nisu ni dočekale, s obzirom na to da su u vrijeme 'lockdowna' u potpunosti ostale bez prihoda.

Rezultat toga je i rast nezaposlenosti kakav Hrvatska ne pamti posljednjih godina. Naime, u prva tri mjeseca koronakrize, koji se najvećim dijelom odnose upravo na drugo tromjesečje, u Hrvatskoj je, kako su pokazali podaci, ugašeno oko 50 tisuća radnih mjesta.

"Otključavanje" gospodarstva i početak kakve-takve turističke sezone ublažili su utjecaj koronakrize na tržištu rada, no poduzetnici već najavljuju kako će mnogi od njih na jesen biti prisiljeni otpuštati radnike pa čak i staviti ključ u bravu. Uostalom, najave otkaza zbog koronakrize posljednjih dana stižu čak i iz velikih kompanija kakva je Ina. 

Sve bi nekako i podnijeli da nam nije dobro poznate korupcije. Valjda smo u tome prepoznatljivi u EU, slično kao što je Bayern prepoznatljiv u Ligi prvaka.

Korupcija nas ubija, ponekad i doslovno. To se najbolje vidi u kriznim godinama.

Naime, u zemlji ogromne korupcije uvijek se nađu neki barba Šime ili teta Mare koji jednostavno vole zaposliti na željeznici preko veze svoga rođu ili stranačkog kolegu, pa se tako dogodi prometna nesreća u kojoj mnogi poginu. U korumpiranim zemljama dijete uvaženog kirurga koje se jedva provlačilo na medicinskom fakultetu, jednom kad dobije posao u zdravstvu, sije smrt i tako povećava smrtnost u inače besplatnom zdravstvu.

Loši pravnici zaposleni preko stranke ne razumiju zakone baš najbolje, zbog čega im država gubi milijune na međunarodnim sudovima. Slično se zalomi strankama pa zaposle, recimo, geografa kao šefa doma umirovljenika, a on u znak odanosti stranci zaposli još more nepotrebnih stranačkih uhljeba pa pandemija odnese puno umirovljenika.

Primijetimo kako se loš utjecaj korupcije ne vidi toliko u dobrim koliko u kriznim godinama, jer stranački ljudi mogu relativno uspješno vladati u dobrim vremenima, ali njihova nesposobnost najviše dođe do izražaja u kriznim razdobljima kao što su ratovi, velike recesije, pandemije ili potresi. A tada korupcija ne nosi samo smrt ili gubitak doma, ona nosi i ekonomsko nazadovanje.

Kad sve sagledamo, zbrojimo i oduzmemo, možemo reći kako dobro i stojimo budući da znamo tko nas vodi. Samo ne znamo do kad?