KVALITETA našeg života često ovisi o tome koliko smo spremni i sposobni suočiti se sa svijetom koji nas okružuje, s realnošću koja nas nerijetko izbaci iz takta posebice zbog raznoraznih primitivaca, rekli bismo najjednostavnije - prostih ljudi.

Primitivcima ne vrijede ni upozorenja, ni molbe, ni savjeti. Oni, naravno, sve najbolje znaju. Oni se međusobno prepoznaju i podržavaju. Oni vjeruju kako svijet postoji zbog njih i nemaju grižnje savjesti, a "pravdu tjeraju" šakama ili još nečim gorim. 

Zbog njih se osjećamo loše u vlastitoj koži, a kada godinama nema promjena na bolje neki donose odluku o promjeni sredine, nekada čak jako daleko od rodne grude. 

Svakodnevno nailazimo na poneki primjer primitivizma, u svakoj sredini i na svakom mjestu. 

Tako recimo, već više puta, nedaleko mjesnog groblja i nadomak kuća u Bukovlju, primitivci su otkrili zgodno mjesto za "sexodrom". Uz sve razumijevanje potreba mladih, a možda i starijih, da svoje intimnosti razmjenjuju u automobilu, neprihvatljivo je njihovo zagađivanje okoliša, točnije ostavljanje svega što su koristili za sve svoje potrebe na mjestu gdje su parkirali automobil skrivajući se u pogodnostima mraka.

Posuđeni očev metalni ljubimac ili pak vlastiti, ne smije otkriti niti jednu sitnicu noćnog provoda (roditeljima ili možda supružnicima), a nitko ih nije u kući, školi, crkvi... naučio da svoje smeće pokupe sa sobom i ubace u kontejner, nego ga ostave na mjestu svih događanja, ponosno, kao da su učinili neko veliko djelo.

Bake koje šetaju istom stazom, same ili s unucima, mogu samo konstatirati primitivizam kojemu nema pomoći.

Jednako tako, unatoč dobronamjernim upozorenjima da se tijekom blagdana suzdržavamo od pucnjave, već desetak dana, posebice na večer, kreće nadmetanje tko će više i jače proizvesti buku pa su se i psi zavukli  "u mišje rupe", a zabrinuti vlasnici s njima dijele normabel.

Što reći (kako često kažu političari), primitivcima ne vrijede ni upozorenja, molbe ni savjeti. Oni, naravno, sve najbolje znaju. Oni se međusobno prepoznaju i podržavaju. Imaju svoju glazbu, bučni način zabave. Oni vjeruju da svijet postoji zbog njih i nemaju grižnje savjesti, a "pravdu tjeraju" šakama ili još nečim gorim. 

Na žalost, primitivaca ima posvuda i često nema baš puno veze s obrazovanjem.

Svjedoče tomu raznorazne fašistoidne, šovinističke, ksenofobne izjave nekih koji svojim "dubokoumnim mislima" s malih ekrana zagađuju svemir. I nikom ništa.

Jer oni koji bi trebali nešto poduzeti guraju "glavu u pijesak" (što bi rekla vodeća hrvatska psihologinja Mirjana Krizmanić), u želji da se ne zamjere svojim biračima. 

Mi, obični smrtnici koji ponekad niječemo činjenice i ignoriramo probleme, u stvari utiremo put kako se zaštititi od neugodnih, bolnih, nerješivih situacija.  

Oni pak kojima je dosadilo obmanjivati sebe i druge kako živimo u uljuđenoj sredini, sve češće napuštaju rodni kraj misleći da je tamo negdje bolje.

I jest, bolje je već zbog toga što će primitivci za raznorazne prijestupe biti novčano kažnjeni, jer će ih prijaviti svaki prolaznik, susjed..., a pravna država funkcionira.