UNATOČ tome što svakog dana čujemo uznemirujuće vijesti o sve više oboljelih i preminulih od koronavirusa, nekako stječem dojam da se događaju i neke pozitivne stvari, da svakog dana pristiže sve više dobrih vibracija od raznih ljudi s raznih strana pa sve češće pomišljam na staru mudru izreku kako je „svako zlo za neko dobro".

Iako svi pratimo vijesti kriznog stožera, raznih liječnika, znanstvenika i drugih što nas upozoravaju i uglavnom smiruju zbog pošasti koja, naravno, može biti i drastično gora, posebice za one preko 65 godina, nekako ne mogu, a da ne mislim i na puno toga dobroga.

Tako je primjerice, kod većine obitelj ponovo na okupu, a u domovima miriše domaća hrana. Djeca, a starijima unučad, kod kuće su, sretni i zadovoljni što ih čeka topli doručak, što ih roditelji paze i maze, a mogu i u pidžamama pratiti nastavu… Majke koje mogu ostati kod kuće imaju dovoljno vremena da svojim, pa i mlađim, klincima pokažu kako se, primjerice, prave palačinke, kako mogu zamijesiti domaći kruh, uštipke, ili napraviti jednostavan kolač, a svi su, koliko god se opravdavali, uz ostalo navukli barem desetak kilograma kriznog brašna u smočnice, ormare, na balkone. Podsjetili smo se kako ništa ne širi tako opojan miris kao domaći kruh dok se peče u rerni i koji svi volimo mazati sa svinjskom masti, maslacem, paštetom, a u nedostatku nutele i domaćim pekmezom.

Naravno, majke imaju vremena naučiti djecu kako učiniti štošta korisno što će im trebati, kao na primjer sašiti otpalo dugme, ili kako ispeglati odjeću, očistiti kuću, a ako imaju vrt, kako nešto i posijati, posaditi…I očevi im mogu pokazati raznorazne aktivnosti majstorisanja, bojanja, sređivanja ograde, bicikla…A uvjerena sam kako djeca, ukoliko im je ponuđeno, sa zanimanjem sve to i rade. Baš zbog toga što za slične stvari inače nemaju ni jedni ni drugi vremena, želje, volje… S obzirom da starijima nije preporučljivo,(ako ne moraju), boraviti u istom prostoru s mladima koji lakše mogu donijeti i preboljeti koronavirus, bakama ostaje da udovoljava unucima tako da im pripreme slastice po želji, po koje će oni doći. I djeca nekako prepoznaju ljepotu obiteljskog okruženja i druženja s prijateljima putem interneta, pa ne inzistiraju na izlascima koja nerijetko, posebice kod dijela mlađih punoljetnika, završavaju opijanjem, drogom, suludom vožnjom, pogibijama…

I zbog toga je - svako zlo za neko dobro.

Svakodnevno zbog korone pratimo vijesti na televiziji i koliko god one bivale lošije moramo zaključiti kako su i vlast i oporba oko tog problema „na istoj valnoj dužini". Uglavnom nitko nikome ništa ne prigovara. Ovakvo jedinstvo nismo davno čuli, vidjeli i osjetili. Svi su koncentrirani na zajednički problem očuvanja zdravlja nacije, donesen je paket od 20 zakona koji bi trebali pomoći da lakše prebrodimo krizu. Odavno u medijima nema tema o ustašama i partizanima, nema čak ni teme izbjeglica koji su odustali od Europe kao 'eldorada'. U zdravstvu se znaju prioriteti i nema više svakodnevnog šetanja do liječnika jer bi htjeli kontrolirati sve redom, a i obrazovni sustav pokazuje kako je dorastao ozbiljnosti situacije i kako su svi problemi oko koeficijenata, tehnološke pismenosti starog kadra… manje bitni. Učenicima je, barem za sada, „fora" slušati nastavu organiziranu putem televizije i raditi „online", od kuće.

Istina, uvijek se nađe onih koji iz samo njima znanih razloga postupaju idiotski pa hakerskim napadima ruše novo uspostavljeni obrazovni sustav, ali i takve pojave se brže istražuju i rješavaju.

Nedostatak sportskih i kulturnih sadržaja također ljudi iz tih branši uspješno rješavaju primjerenim televizijskim programima.

No, uvijek se nađe onih neodgovornih, rekla bih primitivnih ljudi, koji umjesto samoizolacije šetajući okolo ugrožavaju sve oko sebe.Ipak, njih se sve češće otkriva i zaslužuju propisane kazne.

Uz sve teške vijesti o širenju bolesti, uhu ugodne su pak one pozitivne koje se također svaki dan šire poput virusa. Tako se sve češće javljaju osobe koje nude pomoć, besplatnog šivanja zaštitnih maski, volontera koji su spremni starijima, onima koji žive sami, dostaviti hranu, lijekove i razne potrepštine, sportaši koji pomažu u preseljenju bolničkih kreveta, vlasnici restorana koji dijele hranu onima kojima je potrebna, vlasnici OPG-ova koji besplatno dijele stotine kilograma grejpa, mandarina, naranči…i sve to dokazuje kako virus humanosti može biti jači od korone i kako nas teška situacija može zbližiti i opametiti pokazujući da možemo biti bolji ljudi.

U najtežoj do sada situaciji koja je zahvatila i Hrvatsku, a poslije koje će budućnost zasigurno biti drugačija, važno je shvatiti kako je ovo svima povijesna lekcija i kako se može iskoristiti vrijeme da bismo oživjeli ono što smo zapostavili proteklih desetljeća, jer je svako zlo za neko dobro.