HRVATSKI premijer Andrej Plenković naprosto puca od ponosa. Potkraj tjedna izašao je pred novinare da bi obznanio kako je agencija Moody’s podigla kreditni rejting Hrvatske za dvije razine, s ''Baa2'' na ''A3'', uz stabilne izglede. Istaknuli su kako je to rezultat oštrog smanjenja javnog duga i kontinuiranog ''poboljšanje snage'' hrvatskog gospodarstva, a sve to dogodilo se zahvaljujući reformama i ulaganjima, te uključivanju inozemne radne snage. Naravno, i posve očekivano, premijer je zasluge za povećani kreditni rejting zemlje nazvao ''povijesnim iskorakom'' i brzo dodao kako je time ostvaren jedan od strateških ciljeva njegove Vlade, a onda nije štedio pohvale na svoj račun. ''Zahvaljujući provedenim reformama i pravodobnim mjerama koje smo poduzimali u svim krizama, Hrvatsku smo uspjeli dovesti u krug od 40-ak država na svijetu koje po sve tri svjetske rejting agencije pripadaju A kategoriji kreditnog rejtinga'', rekao je premijer. I sve bi naravno bilo i lijepo i krasno, kada bi hrvatski građani imali bar približan kreditni rejting kakav ima država.

Otkako je 1. srpnja 2013. godine Hrvatska pristupila Europskoj uniji do kraja prosinca prošle godine u proračun EU uplatila je 5.38 milijardi eura. Čini se mnogo, no treba čuti i nastavak priče: u istom razdoblju Hrvatska je iz EU povukla gotovo 19 milijardi eura. Dakle, iz Europske smo unije inkasirali 13 milijardi eura više nego što smo u nju uplatili. Na isti način kako što se premijer pohvalio povećanjem kreditnog rejtinga zemlje i ministar regionalnog razvoja i fondova EU Šime Erlić, ponosno je rekao: ''Vidi se da se dinamika nove financijske perspektive ubrzava i da koristimo maksimalno dostupne sve europske fondove''. I još dodao: ''koristimo svoju prvu punu financijsku omotnicu''. To s omotnicom ne zvuči baš dobro, jer asocira na kovertu, a poznato je kakvu ulogu koverte imaju u hrvatskom društvu.

Porezna uprava Ministarstva financija objavila je takozvanu listu srama, na koju dospijevaju fizičke osobe koje obavljaju djelatnost ako državi duguju više od 13.272 eura, potom pravne osobe s dugom većim od 39.816 eura i svi ostali porezni obveznici, to jest građani, koji državi duguju više od 1.990 eura. Na toj su listi ove godine osvanula imena bivših nogometaša, sportaša, odvjetnika, poduzetnija, a među tvrtkama su i one koje rade s državom.

Najveći dug iznosi nevjerojatnih 66 milijuna eura. Ukupni dug neplaćenog poreza državi iznosi milijardu i 540 milijuna eura. S obzirom na taj golemi iznos valja postaviti pitanje: treba li na listi srama objavljivati dužnike državi, ili pak imena onih koji su plaćeni da vode računa o naplati, a dopuštaju da se ukupni porezni dug popne na više od milijardu u pol eura.

…i liste čekanja

Iz sindikata Zajedno najavljuju kako četiri tisuće zdravstvenih djelatnika od sutra ide u štrajk. Naravno, razlog su plaće; u susjednoj Sloveniji zdravstveni radnici primaju plaću koja je oko 2.300 eura, dok je u Hrvatskoj za tisuću eura manja. Mirenje u Ministarstvu zdravstva završilo je neuspješno, zdravstveni radnici idu u štrajk i upozoravaju da za građane to znači kako mogu zaboraviti na magnet, rendgen, pretrage i onkološka zračenja sve dok traje štrajk. Također, mogla bi stati i kompletna dijagnostika, jer će u štrajk i sanitet, radiološki tehnolozi, laboranti, medicinske sestre… A ionako duge liste čekanja mogle bi se s godinu dana produžiti na cijelo desetljeće.

Iako je kuna iz optjecaja povučena 1. siječnja 2023. kada je zamijenjena eurom, do kraja listopada ove godine građani još uvijek nisu vratili oko 75 milijuna novčanica i više od dvije milijarde kovanica kune. Iz Hrvatske narodne banke kažu da stare novčanice kune svakodnevno uništavaju, a samo u jednoj smjeni, na jednom uređaju, uništi se između 350 i 500 tisuća komada novčanica. Novčanice kune mogu se zamijeniti trajno, a kovanice do 2026., a u Hrvatskoj narodnoj banci se nadaju kako bi sve novčanice kune trebale biti uništene do sredine 2027. No, s obzirom na pobjedu Donalda Trumpa na predsjedničkim izborima u SAD-u i snažne potrese koje je to izazvalo u Europi, sve je više onih koji govore kako bi Europska unija zbog novih okolnosti mogla biti dodatno rasklimana pa se možda i raspadnr. Zato ne bi bilo loše stati s uništavanjem kuna da ih uskoro ne bismo morali ponovno štampati.

Ministar zdravstva Vili Beroš morao bi znati da bolesti ne štrajkaju dok su u štrajku zdravstveni radnici.