Nedavno, dok je još bilo vrijeme za suhu vožnju biciklom, prošla sam pored nekog Bajice na biciklu u jedva voznom stanju (pritom mislim i na njega i na bicikl) koji me sav sretan sustigao i upozorio da trebam reflektirajući prsluk – kako me ne bi kaznila policija, jer, to je sad neki novi propis. Zahvalila sam mu na, ničim izazvanom, savjetu i vrlo brzo odvezla dalje. A zašto ne, pomislim, u ovo predblagdansko vrijeme - da se okitim lampicama ili svjetlećim sobovim rogovima...

To mi se čini jednako razumno (ali sigurno više simpatično) od reflektirajućeg prsluka u ljetno doba, po najvećoj žegi... Kod nas je to tako, zakone donose oni koji nikad nisu te zakone pokušali provoditi u stvarnosti ili oni koji nemaju veze s područjem za koji se zakon ili propis donosi. Ponekad mislim kako bi se za izglasavanje i najobičnijeg propisa trebalo raspisati referendum, jer su nam neki propisi toliko blentavi i neefikasni da je to već smiješno.

Kralj opreznosti, a nastradao

Po pitanju sigurnosti na cesti, dobro poznajem tipa kojeg smatram kraljem opreznosti ali koji je unatoč tome nastradao. Taj kralj, dakle, čim se malo smrači ili naoblači ili je magla, pali bljeskalice, ima zbilja uočljiv (ružan - "bager" žuti) bicikl, a auti mu svejedno opet i uporno stalno oduzimaju prednost i to najčešće po odličnoj vidljivosti. Ili ni ne pogledaju u njegovom smjeru ili ga vide i svejedno mu presjeku put misleći valjda da je puno sporiji. Puno je nesreća za dlaku izbjegao zahvaljujući budnosti i dobrim refleksima, ali ni to mu nije pomoglo, prije par godina, kad ga je neki vozač pokupio na križanju u gradu (u ljetno doba, u osam ujutro, bez oblačka na nebu, na isto vrlo uočljivom biciklu). Tako da sumnjam kako će ti prsluci pokrenuti revoluciju opreza kod vozača ili kod već ionako nekih, iz mnogih nama očitih ali neprihvatljivih razloga, neopreznih biciklista.

I svakako smatram da su bljeskalice dovoljne da bicikliste vidi onaj tko gleda kuda ide i ima dovoljno dobar vid da posjeduje vozačku dozvolu, a od onoga tko ne gleda ili je ćorav ili vidi ali ne kuži da bicikl može ići 30 km/h i više neće nas sačuvati ni reflektirajuće odijelo. Možda sam u krivu ali snažno sumnjam u to.

Skrenuli s uma

Ukoliko barem jednom mjesečno idete negdje s vašim automobilom ili se krećete ulicama Broda na bilo koji drugi način, niste mogli, a da ne primijetite kako su vozači svih vozila i prometala potpuno, u nekim situacijama, skrenuli s uma, ili u najmanju ruku sa same ceste. Tako možete dok se vozite, na primjer, ulicom Petra Krešimira IV., često naletjeti na vozače automobila koji su ograničenje brzine shvatili preozbiljno. Koji se istom ulicom voze najviše 40 km/h, te iz nekog razloga malo, malo, koče ili čak potpuno stanu ne bi li porazgovarali s ekipom iz kafića na uglu, dok, iza, cijela kolona automobila ispušta kojekakve zvukove, kao da je u pitanju povorka slonova kroz savanu.

Naravno da se oni, koji voze prebrzo, ne osjećaju zapostavljeni, ako ste se odlučili povesti biciklom prema Petnji ili u bilo kojem drugom smjeru prirodnih izletišta u okolici Broda, pripazite da ne nosite kacigu jer vam ona ionako neće ništa značiti kad padnete u kanal, nakon što pored vas projuri motor ili automobil brzinom koju ne smijem ni navesti, a da samo navođenje ne bude prekršaj. Pa se onda za takve izlete trebate posebno opremiti u neki oklop, koji vam je garancija sve dok se netko na raskrižju s brzom cestom ne zaleti direktno u vas, a onda vam zaista nema spasa...

Čuvaj se retrovizora

Ukoliko imate velik broj stopala i vozite na petama s prstima prema van – ne samo da trebate poslušati savjete o sigurnoj vožnji već trebate i pokoji savjet estetske prirode. U tom slučaju automatski ste potpisali da će vas netko barem okrznuti retrovizorom. I dok pri samom pokušaju da se održite u ravnoteži već gubite jer kud imate velika stopala, kud ste smotani, ćoravi i stari - svi znamo da zapravo nikad niste polagali vozački ili ste ga polagali još u vrijeme kad se isti mogao jednostavno samo platili i nikad zaista niste naučili prometna pravila bez obzira što samo vozite bicikl...

No to nije sve, iza ugla će vas, kad se dignete, još i policajac kazniti jer, u trenutku pada, niste imali zaštitni prsluk - taj reflektirajući apsurd zbog kojeg bi se svaki modni kreator okrenuo u grobu.

 'Zna se što djevojka u tajicama, na biciklu, zaista želi',

Ukoliko ste ženskog roda i odlučite voziti bicikl ili motor, budite sigurni kako će vam sedam od deset vozača svirati, urlati, zviždati...Odlučite li, kao i svaka prava dama, zanemariti dovikivanja, vaša indiferentnost će samo još više privući iste vozače, pa će posegnuti za otvaranjem prozora, ulijetanjem automobilom ispred vas (doslovno) ili pokušajima hvatanja na bilo koji način, uz uvijek prisutno izgovaranje vulgarnih riječi.

Nije to ništa čudno, jer 'zna se što djevojka u tajicama, na biciklu, zaista želi', citiram riječi jednog jako ˝uljudnog˝ prolaznika od čijih riječi mi je doslovno bilo fizički loše.

Tako ćete se, uz svu potrebnu opremu za bicikl, trebati naoružati i velikim strpljenjem te unaprijed razraditi taktiku prolaska kroz grad i okolicu. O čijem sastavljanju ozbiljno razmišljam – makar za promidžbene potrebe turističkog ureda. Pa tako dolazimo i do sad već dobro poznatih brodskih krugova u žitu iliti kružnih tokova, koji po tko zna koji puta već, sve više zbunjuju vozače, jer većina nema pojma što znače i kako se zapravo ulazi, prolazi i izlazi iz njih. Snažno vjerujem kako bi, većini građana, za milijun kuna, sa vrlo banalnim pitanjem vezanim za pravo prolaska kružnim tokom – bio zagarantiran odlazak iz kviza.

U kružni tok na vlastiti rizik

Nerijetko mogu opaziti kako se na kružnom toku – koji je osmišljen kako bi u prometu bilo manje zastoja te da sve ide puno protočnije nego na 'običnom' raskrižju – vozači stoje i čekaju u čudu, daju signalna svjetla pri ulasku u kružni tok (kao da postoji neka druga opcija ulaska) ili se voze s upaljenim signalnim svjetlima unutar kružnog toka i na kraju im ne padne na pamet da zapravo daju signal prije samog izlaska ne bi li oni jadnici koji čekaju, napokon, dobili šansu za uključenje.

Ne kažem da mi to nešto smeta, samo je u najmanju ruku smiješno, jer ama baš svaki put dok prolazim do kružnog toka moj automobil ima prednost ulaska u kružni tok (dok po pravilima samo kružni tok ima prednost) i nitko protiv toga nema nikakvu primjedbu, jer svi i dalje gledaju taj kružni tok kao krug u žitu.

Svakako, ako ste polagali vozački ispit kad su u pravilima bili spomenuti kružni tokovi, moglo bi se zaključiti da imate prednost kad se približavate kružnog toku jer ostali vozači nemaju ni najmanju predodžbu o tome kako bi se trebali ponašati pred njim. A ako već mislite biti kraljevi i ići kroz kružni tok totalno pogrešno, onda idite kraljevski kao jedna gospođa koju sam vidjela da prelazi ravno preko otoka u kružnom toku, kao da ovaj i ne postoji. Dok su ostali i dalje u nedoumici stajali ukopani na mjestu zureći u nepoznanicu (kao i dosad uostalom).

Sve čekam kad ću vidjeti da netko ugasi automobil ispred kružnog toka, jer mu se ne isplati trošiti gorivo dok čeka da se masa automobila izvrti u tom čudu od ceste... Ako ste sa Hebranga i planirate izlazak na Osječku ulicu, za vrijeme dok je rampa spuštena i svi automobili čekaju u koloni, ili se kreću puževim korakom, ponesite si križaljku ili nešto za prigristi, jer ćete se načekati dok se netko smiluje propustiti vas. Osim ako ste zgodna plavuša i vozač nema ženu pored sebe, šanse da vas netko propusti su toliko male, da je bolje okrenuti se i izabrati neki drugi put prolaska prema gradu.

Naš egoizam jači od njihove kulture

No dok se i sami nalazite u koloni i odlučite propustiti jadnika koji već 15 minuta čeka da mu se netko smiluje, budite sigurni da će iza vas krenuti pobuna, jer su svi škrti za taj milimetarski pomak ispred vas. A ionako se nitko nikud ne kreće, jer prijelaz u Osječkoj čeka neka nova predizborna obećanja.

Naravno da ima toga još – od parkiranja do pretjecanja, situacija kad vam vozači vele da se signal za desno skretanje ne treba davati jer nema opasnosti kad skrećeš desno(!?), i tako dalje.

Jedno je sigurno, trebali smo pooštriti pravila, ali ne nasumce, onako po slobodnoj procjeni, po principu ako prođe prođe ili kako bude bit će, nego kao stručnjaci ili građani koji su barem jednom vozili automobil ili bicikl... Svima nam nedostaje malo nordijske kulture ophođenja u prometu. I pokoji smiješak, kad već čekamo da nam se od sve te ˝krasne˝ mimike ne stvore bore na čelu. Što sa trenutnim stanjem u prometu nije ni za usporedbu.