Catwalk je termin koji se i u nas udomaćio u modnim krugovima, a predstavlja usku promenadu po kojoj kroče manekenke na modnim revijama, a ponekad se njime opisuje i njihov ležerni, mačkasti način hoda.
Nisam raspoložen za pjesmu.
DOĐE li i vama muka kada ovih dana gledate u medijima jubilarni dvadeseti
catwalk političara i sluđena naroda po smrskanim lubanjama vukovarskih branitelja, logoraša i nestalih? Da!? Onda Vukovar pohodite na neki drugi od 364 dana, kada su male šanse da ćete naletjeti na neku od tih spodoba. Napravite nešto prometa u lokalnom kafiću ili restoranu. Ne možda, nego svakako posjetite Vukovar i u miru iskažite počast hrvatskim junacima, jer Vukovar i njegovi branitelji to zaslužuju!
No nije samo Vukovar grad za jedan dan. Ima i gorih. Brod, Županja i druga slavonska mjesta koja su preživjela ozbiljna ratna razaranja nemaju, na sreću, ni taj jedan dan. Na sreću, jer to znači kako nisu doživjeli sudbinu totalnog vukovarskog razaranja. U ovim mjestima statistički je premalo žrtava da bi im se bar jedan dan u godini došla pokloniti vojno-politička svita i elita. Zato postoje izbori. Sada će nas preplaviti rijeka političkih
wannabea i nekoliko istinskih moćnika pa ćemo se i mi osjećati bitnima.
Nema veze što smo mjesecima tražili da razmotre i djeluju sukladno teškoj gospodarskoj situaciji u kojoj se nalazimo. Ne, oni su bili zabavljeni sami sobom, formiranjem paktova i koalicija, uređenjem poretka na listama i podjelom budućih lukrativnih mjesta. Kako su se bližili izbori, shvatili su kako ih neće dobiti na već sto puta prežvakanim pričama pa su se neki ozbiljno pripremili i prihvatili gospodarskih tema. No, kasnili su u fazi. Bez obzira na neimaštinu, narod je zahvatio strah od zajednice na koju nas nagovaraju i u koju nas navlače, a koja se polako počinje rušiti poput kule od karata. Još to nije došlo do njihove svijesti. Sada su bitniji glasovi. Kasne u fazi.
U Brodu nema mjesta zabrinutosti za probleme EU niti za katastrofalne gospodarske trendove. O takvim stvarima se ne razmišlja previše kada je
građanima ugrožen fizički opstanak. Kao u ratu, kada ljudi ginu kao muhe, mi smo okrenuti (ili bi trebali biti) očuvanju svoje fizičke opstojnosti. Čemu pusti EU projekti, gospodarske zone, luke i terminali, demokracija i blagostanje, kada nas i naših najbližih više ne bude. Čemu kažnjavanje ustaških, četničkih i partizanskih zločina kada u
Dodikovoj i Jacinoj plinskoj komori držimo zarobljen cijeli grad. Kandidate za časnu političku poziciju saborskog zastupnika to ne zanima, tu temu ne spominju. Opet kasne u fazi. Njima je samo cilj pokupiti glasove, smjestiti svoju guzicu u luksuznu saborsku fotelju i pobjeći iz Broda. Zaboravljaju kako će ovdje ostati njihove majke, djeca i rodbina.
Možda će se za 20 godina i u Brodu održavati povorke ponosa i slave u čast onima koji izginuše za promil porasta (tuđeg) BDP-a. Možda će se neki novi Milanovići i Kosorice, Duspare i Grubišići uključiti u tihi politički catwalk po našim istrunulim lubanjama i kostima, uvjereni kako je s njihove strane učinjeno sve kako bi li se sačuvao grad i njegovi građani, no izdat će ih naša plućnim bolestima i tumorima nagrižena i otrovana tijela pod lupom nekih novih forenzičara. Možda će netko i pjevati „Gdje paklena sila svoj zadnji ples vrti, stoji grad, stoji grad" samo neće biti građana Broda koji bi tu pjesmu čuli.
