YouTube kao mjesto ili mrežna platforma na kojoj se nalaze različiti videozapisi, zaista nudi mnogo materijala koje je moguće naknadno pogledati, gledati koliko nam se prohtije i jednostavno uživati u dostupnom sadržaju. Oni koji te videouratke postavljaju na YouTube dobivaju povratnu informaciju o broju pregleda, o reakcijama na video. Korisnost YouTube-a je i u tome što ljudi u nemogućnosti dolaska u živi kontakt s glazbom mogu slušati željeni sadržaj bez ikakve zadrške. Baš zato, mnogi umjetnici se odlučuju na izradu takvih uradaka jer u vidu imaju veliki dio populacije koji ne odlazi na koncerte uživo, ne voli ih ili jednostavno zato jer je ovakva široka dostupnost sadržaja najpopularnija i najpovoljnija.

Sve to o YouTube-u već znamo. Ne otkrivam ništa novo. Međutim, u velikom broju svakakvih sadržaja koji nisu samo glazbeni, nalaze se do sada objavljene tri glazbene poslastice od njih ukupno četiri najavljene. Pod točnim nazivom „Četiri glazbene poslastice za četiri adventske nedjelje” do sada su dostupna tri glazbena broja u skladu s tri protekle adventske nedjelje. Lijepa gesta nastavnika slavonskobrodske Glazbene škole je za svaku pohvalu. Nije tu riječ o glazbi čiji je smisao teško shvatljiv, nije riječ o kompozicijama koje su nove, ali je riječ o jednoj zamisli koja već postaje tradicija. U pandemijskoj 2020. godini u nemogućnosti koncertnog muziciranja uživo, nastavnici pokreću tzv. virtualni mini-ciklus.

Svečano božićno ozračje tako dolazi do izražaja putem klasične glazbe lansirane - ne samo za učenike i nastavnike Glazbene škole, nego za sve poklonike ove vrste klasičnog muziciranja.

Prije godinu dana ciklus je započeo s „The Christmas song” u izvedbi sopranistice Sandre Böhm - bivše učenice škole, uz klavirsku patnju Helene Lamešić, nastavio se izvedbom pjesme „Have yourself a Merry little Christmas” - Helena Lamešić (klavir) i Krešimir Ivančić (violina), zatim su Marko Rušnov na saksofonu i Frano Fabris na klaviru izveli „Ariju” francuskog skladatelja i violinista Eugènea Bozze. Posljednju kompoziciju za četvrtu adventsku nedjelju prošle godine izveo je ansambl nastavnika Glazbene škole, a riječ je o klasiku „Blue Christmas”.

Godinu prije, baš kada započinje ovo hvalevrijedno glazbeno putovanje, ciklus kreće poznatom skladbom „Jingle Bells” u izvedbi Ivane Kljajić - flauta i Hrvoja Aušića - klavir. Druga adventska nedjelja predstavljena je kompozicijom „White Christmas” a izveli su je Marko Rušnov - saksofon i Frano Fabris - klavir. Treća nedjelja je bila u ozračju skladbe „O Holly Night”, a u izvedbi Gabrijele Škrabal - sopran, Helene Lamešić - klavir te Krešimira Ivančića - violina, dok je posljednja nedjelja Adventa bila predstavljena skladbom „Let it snow” koju su izvele The Marsonettes.

Radost Božića, radost iščekivanja, toplina uvijek praćena glazbom tako nas još jednom i ove godine uvodi u glazbeno putovanje, možda najljepše do sada. Ove godine Prva adventska nedjelja je obilježena skladbom „It’s beginning to look like Christmas” u izvedbi Krešimira Ivančića na violini i Helene Lamešić na klaviru.

Druga nedjelja je pak donijela sa sobom prekrasnu izvedbu ženskog vokalnog ansambla Glazbene škole. Riječ je o pjesmi „In winter”, Victora C. Johnsona. Zaista lijepa, ugodna, nježna i profinjena izvedba božićne pjesme. Na klaviru je zbor pratio Hrvoje Aušić.

Očekivano posljednja, na YouTube-u vidljiva je Elegija francuskoga skladatelja Gabriela Fauréa koju izvode Marko Rušnov na saksofonu i Frano Fabris na klaviru. Zaista dostojanstveno, privlačno djelo kao i ista takva izvedba. S nestrpljenjem očekujući posljednju poslasticu mogu samo napisati: HVALA!

Ukus ljubitelja klasičnog repertoara može biti zadovoljen. Poruka poslana još 2020. godine putuje kroz vrijeme i dolazi do ovog najljepšeg razdoblja čiji cilj je pobuditi sreću. Za sreću nije potrebno puno. Nisu potrebni skupi darovi, nisu potrebni koncerti velikih imena iz glazbenog svijeta da bismo shvatili što je u osnovi došašća, u osnovi samoga Božića. Darivanje ne mora biti konkretizirano uzajamnom razmjenom materijalnog. Dapače, dar koji primimo kao što je osmijeh, lijepa riječ, zagrljaj,...to su najvrjedniji darovi. Upravo ovo posljednje – zagrljaj, asocira me na ove Četiri glazbene poslastice. Poput plašta kojim se ogrnemo kada nam je hladno, tako nas glazba može zaštititi, ogrnuti svojom magičnošću koja je besplatna. Kada tako netko pokloni svoje umijeće i svoj trud, ne očekujući ništa zauzvrat, svima... nije li to najljepši poklon koji možemo dobiti?

Ne ulazeći u neko “veliko” analiziranje glazbenih toposa koji su očito neizostavni u ovome vremenu, mogu napisati: ne ignorirajmo ovaj poklon. Uživajmo u barem jednoj poslastici.