IZA nas je polufinale Eurosonga i već dobro poznati Baby Lasagna postao je još draži svojim sunarodnjacima jer je prošavši prvu - polufinalnu - stepenicu (za)dao ljudima prvenstveno temu za rasprave o pjesmi 'Rim Tim Tagi Dim', a onda i uobičajene prognoze o pobjedi.

Sanjin Strukić / Pixsell

No, ne treba zaboraviti kako će taj entuzijazam splasnuti ako Marko ne ispuni očekivanja hrvatske javnosti koja se raduje pobjedi. Možda bismo trebali, baš kad pompa prođe ostati pribrani, a takvi bismo trebali biti i tijekom cijelog natjecanja. Megalomanski planovi, zabavljanje tuđim životom, pribrajanje dodatnih bodova kroz ispovijesti, možda mogu biti laka zabava, ali kako ona rapidno uzlazi k vrhuncu, tako brzo i zaboravljamo što je zaista važno.

Je li poanta u pjesmi ili karizmi izvođača, je li uopće važno tko što pjeva ili je važno da je taj netko “naš” pa ga stavljajući na pijedestal držimo ondje do prve prilike kad ćemo zaključiti kako ništa ne valja i kako je bezvrijedan? Skloni smo brzom ushićenju. Ali skloni smo i brzoj eliminaciji. Ovisno o potrebi.

Ne tako davno, Gabrijel Veočić osvojio je naslov europskog prvaka u kategoriji do 80 kilograma. Bili smo ponosni, lajkali smo, veselili se. Ushićenje je i dalje prisutno pri samoj pomisli, a onda se nađemo tu kao pozvani jer je on “naš”, predstavljao je “nas”, a zapravo Veočić je predstavljao prvenstveno rezultate rada za koje je najviše sam zaslužan jer ih bez osobne upornosti i vježbe, ne bi postigao.

Ponekad se učini kako s ljudima postupamo kao s gladijatorima u areni. Oni su tu kako bi nas zabavili, kako bismo mi imali neke koristi, kako bismo se mi okitili lovorikama, “Mi” je važno, ali i varljivo jer isto to “mi” nestaje ako se itko usudi pogriješiti.

Možete se pitati o čemu ja pišem i zašto pišem. Ne pišem kako bih izigravala moralnu vertikalu, već kako bih iznijela promišljanje o rezultatima napornog rada osobitih ljudi zaslužnih za uspjeh isključivo individualno, zasebno, bez ikakvog angažmana nas ostalih. Znam kako je važno podržati, kako ponos treba postojati, ali trebamo biti malo oprezni pogotovo zato što je riječ o živim ljudima s emocijama.

Oni su zaslužili našu podršku uvijek. Bez obzira na mijene, na naša raspoloženja i diskvalifikacije iz života ako nam dosade ili ne želimo o njima više razmišljati jer su vijesti o uspjehu zastarjele.

Oni zaslužuju prije svega poštovanje. Ali uz te dvije osobe postoje ljudi za koje rijetko čujemo, a također su uspješni, posebno žene. Saznajem u međuvremenu kako je 4.5.2024. Taekwon-Do klub “In-Nae” slavio zbog rezultata s međunarodnog turnira “Nurko-kup Taekwon-Do itf championship” koji je okupio 12 klubova iz BiH, Hrvatske, Slovenije, Austrije. Ovaj klub se ostvarenim rezultatima smjestio na 6.mjesto u ukupnom poretku klubova a najuspješniji natjecatelj turnira, nagrađen peharom u kategoriji Kids bio je Adam Pribudić (za discipline obvezni sastav i sparing izborio je prvo mjesto).

Na FB stranici kluba našla su se imena ovih uspješnih mladih ljudi:

Koji zaključak izvesti? Budimo podrška, ali i onima koji imaju manje uspjeha, anonimusima, ljudima iz mase, ljudima bez i s potencijalom. Jer nikad ne znamo kakve talente netko posjeduje i hoće li ti talenti biti udvostručeni, utrostručeni...mi ne znamo. Budimo dovoljno hrabri priznati kako medalja ima i drugu stranu, ali je medalja. Razmislimo dobro prije negoli olako prijeđemo na drugu temu samo zato jer smo se razmaženo nečega zasitili – nije in.