Dr.sc. Ivana Seletković nova je kolumnistica portala SBplus koja će svojim pisanjem - u najvećoj mjeri - tematski biti fokusirana na umjetnost i kulturu, odnosno, događanja iz tih oblasti na području Slavonskog Broda i Brodsko-posavske županije. Istovremeno, pružat će svoje interpretacije, doživljaje, prikaze, kritiku i analizu pojava i djela u tim sferama. Magistrirala je komparativnu književnost i doktorirala sociologiju na Filozofskom fakultetu u Sarajevu. Dosad je objavila dvije knjige: zbirku poezije „Dlanovi znojni od čekanja" i znanstveno djelo „Društvena fenomenologija opere".

„NARNIJSKE kronike", pogotovo nakon filmske adaptacije, usmjerile su pažnju na očito vrlo plodnog i maštovitog pisca C.S. Lewisa. Međutim, izdavačka kuća Verbum, ove godine nudi nešto sasvim novo: novo izdanje njegove knjige „Ukinuće čovjeka" u prijevodu Karla Kovačića. Knjiga koja je prvi put objavljena 1944. aktualna je i danas, a počinje predgovorom Michaela Warda, a na početku stoji sljedeći zaključak, odnosno, Lewisov opis vlastite knjige: „meni gotovo najdraža od mojih knjiga”.

Dakako, takav pristup može izazvati zanimanje, mnoštvo pitanja koja postavljamo kada nam netko kaže što i zašto čita ili piše. I zaista, ponukana tim uvodnim riječima, uzimam knjigu i krećem u avanturu čitanja bez nekih velikih očekivanja. Ne zato jer smatram da knjiga ne vrijedi, nego stoga jer ne želim vlastitim predumišljajima uništiti osnovni sadržaj, neku osnovnu misao - ako postoji. Veliki naslov je, ipak, slutio novo vrijeme, suvremene probleme, nesuvislu ili neafirmiranu misao o čovjeku kojeg je dočekalo vrijeme nekog pada, Faustove prodaje dušu vragu, nekog tankoćudnog upozorenja na sam život vrijedan življenja.

I bi tako.

Jedan zanimljiv i vrlo edukativan dio sastoji se i od „obračunavanja" s pogreškama u koracima učenja.  Bit učitelja koji ne uništava senzibilitet učenika je samo jedna od misli kojima Lewis želi potaknuti samoanalizu ili kritiku samog  sebe. Jer, senzibilitet nije, zapravo, ništa opasno, senzibilitet je guranje naprijed i davanje podstreka onome što se nalazi u nama. No, Lewis se ne zaustavlja na tome. Ide dalje razmatrajući koliko opasno može biti odustajanje od emocija, upravo u skladu s tim senzibilitetom i kako sve pošasti suvremenosti nazvane osvajanjem prirode povlače sa sobom upravo to ukinuće čovjeka. Jer Lewis poučava, želi naglasiti što je istinito, vrijedno i pravedno.

Odustati od čovjeka, značilo bi odustati od morala, a moral je vezan emocijama. On nam govori kako i zašto nešto činiti, koji su rezultati naših odluka i našeg postojanja koje nije samo za sebe.  Međuovisnost ljudi i prirode je upravo međuovisnost morala i emocija jer tek tada mi postajemo ljudi. Lewis ističe svoj teizam - vjeru, ali je ne nameće, on otklanja svaku mogućnost da ga netko svrstava u fanatike. Zalažući se za univerzalne vrijednosti i crpeći ih iz različitih izvora, Lewis ističe veze analitičkog znanja i manipulativne moći. U analitičkom znanju - u analizama samima, nema ništa loše ako one ne postaju sredstvo manipulacije ljudima. Uvjeravajući ih da je znanje apsolutno, manipulanti oskvrnjuju tendenciju čovjeka da bude istovremeno i emotivan i razuman. Dakle, ne stoji nigdje zapreka znanju, napretku, analizi nasuprot humanizmu ili možda ako mogu tako reći: čovještvu.

Postoji mirenje svih strana.

Mogu li onda reći da je Lewis želio ponuditi recept za sretan život protiv ukinuća čovjeka?

Nigdje decidirano ne stoji citiran hvalospjev ljubavi, ali vjerujem da Lewis cilja upravo na njega ili na riječi: ljubite jedni druge kao što sam ja ljubio vas.

Zašto?

Upravo zato jer senzibilitetu, emocijama, prirodi, moralu, tradicionalnim vrijednostima nasuprot ideologijama, dati toliki značaj znači ljubiti. A koga?

Čovjeka, dakako. Boriti se protiv njegovog ukinuća, znači pisati o problemima koji ga u suvremenom svijetu najviše tište.

I na kraju, problem je i u našoj percepciji nas samih, naših mogućnosti i htijenja. Ako imamo sebe i druge u vidu, radimo protiv uništenja prirode i čovjeka. Ako znamo vlastite slabosti, ako ih osjećamo, manje ćemo griješiti u koracima života. Lewis piše da je „prozreti sve stvari isto što i ne vidjeti". To znači: znati vlastite granice, a to nikako ne znači biti slab. Dapače! Učimo od Lewisa.