UMJESTO radosnih fotografija proslave Dana državnosti, taj su praznik u Hrvatskoj obilježile tužne priče. Situacija je tim gora što je teško odlučiti koje su priče nesretnije - one o odlasku ili, pak, one o ostanku u Lijepoj Našoj. Takve su priče u posljednje vrijeme i najčitanije - dio Brođana suosjeća sa svojim sunarodnjacima dok drugi dio na iseljavanje 'šalje' sve one kojima tu nije dobro, rugajući se njihovoj nesposobnosti i inertnosti u vlastitoj zemlji koju mijenjaju za teški rad u tuđini. Podijeljenost društva ogleda se tako i u temama oko kojih bi sloga trebala biti neupita.

Stare ljude iz slavonskih sela koji su, na svoju žalost, ostali živi dovoljno dugo da svjedoče nestajanju svega što su stvarali, najviše pogađa pustoš koja je u Slavoniji sve uočljivija i očitija. Stjepan i Đuro iz Vrhovine više nemaju s kime popiti rakiju niti komu pokloniti bocu vina, a Joza iz Tulnika sa suzama u očima sjeća se bogatih seoskih kirvaja.

Gdje su mladi koji bi trebali puniti slavonska sela, novinari svakodnevno saznaju na kolodvorima pa tako i na onom slavonskobrodskom, s kojeg puni autobusi odlaze uglavnom u Njemačku. Razlozi i motivi razni su - jedni su razočarani stanjem u državi, drugi idu nevoljko, ali 'trbuhom za kruhom'. Otišla je tako i Danijela koja je sedamnaest godina u Slavonskom Brodu radila kao čistačica s fakultetom, a zatim sreću hrabro potražila u Švedskoj. Nije željela otkriti svoj identitet čitateljima SBplus-a strahujući, kako je sama rekla, od negativnih komentara i frustracija ispoljenih od strane anonimaca koji se skrivaju iza tipkovnica. Imala je puno pravo! Umjesto da podržavaju i bodre jedni druge, pojedini Brođani takve priče nazivaju čistom patetikom i najednom je za raspravu najbitnije postalo koji je to fakultet Danijela završila pa u Hrvatskoj nije imala posla i što uopće sada radi u toj novoj domovini. Nedostaju činjenice, kazali su. Željni su ljudi sočnih detalja - čija je, odakle je, tko joj je stric/ujak. Željni su svega onog od čega je Danijela pobjegla. Dok je takvih i takvog odnosa jednih prema drugima, Brođanima neće i ne može biti bolje.

Bili su to zli komentari onih koji, očigledno, podržavaju Bozanićeve floskule o tomu kako se Domovinu voli ostajanjem jer je ona nešto uzvišeno, nešto iznad politike i onih koji njome trenutno vladaju, nešto bolje od uhljeba koji potkradaju građane. No, od ljubavi prema toj uzvišenoj ideji, nažalost ili nasreću, ne može se živjeti. Ubacih i ovo 'nasreću' jer bi neki koji su sjedili u prvim crkvenim redovima i kimali glavom na suludu kardinalovu propovijed, sami od te 'silne ljubavi' koju iskazuju prema Domovini već treći dan umrli od gladi.

Za Domovinu u njezinim bojama, ginu i Vatreni na Svjetskom prvenstvu. Brođani svaku utakmicu željno iščekuju i zajednički prate iz brodske tvrđave. I ovaj smo tjedan zabilježili njihovo navijanje, a učinit ćemo to i večeras. Pa neka se barem u tih devedeset minuta pokaže njihovo zajedništvo i sloga. Uistinu, čini se, ovih nas dana malo što može ujediniti kao nogomet. Istinita je ona 'Kruha i igara', ali kako spomenuti ljubitelji Hrvatske u kravatama, dok je narod zabavljen igrama, pokušavaju oduzeti to malo kruha preostalog u rukama Hrvata, posebice Slavonaca, bojim se da ćemo, po završetku nogometnog ludila, ostati i bez jednog i bez drugog dijela poznate uzrečice.

Slavonski Brod od potonuća i dalje nekako spašavaju mladi, posebice srednjoškolci angažirani u različite aspekte društvenog života grada. Svojim znanjem, ali i različitim umijećima, vraćaju život u grad. Gimnazija Matija Mesić i ravnatelj Zlatko Markovinović ponos svojim učenicima ne kriju. Veliku proslavu i ispraćaj svojih najboljih maturanata i učenika generacije, organizirali su dan prije no što je to učinila predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović na državnoj razini podjelom Oskara znanja. Tako su neki učenici, poput Brođanina Borne Šimića, primili brojna priznanja i u svom gradu i u metropoli.

No, i oni napuštaju Slavonski Brod. Zbog studiranja odlaze u Zagreb, Englesku, SAD. Ipak su najbolji od najboljih pa to i zaslužuju. Njihovi nasljednici, čini se, bit će jednako ambiciozni. Brodski osmaši pohrlili su upisati se u nova brodska zanimanja - dentalnog asistenta u Srednjoj medicinskoj školi i sportsko odjeljenje Klasične gimnazije. Oni bi mogli biti novo lice grada, predstavljati njegovu svjetliju budućnost.

Budućnost koja će biti ljepša od sada već gotovo uobičajenog tijeka sjednica Gradskog vijeća. Prepucavanje oporbe i gradonačelnika uglavnom završava durenjem dijela vijećnika i napuštanjem Sjednice te ponekim udaljavanjem sa "iste". Neozbiljno shvaćajući svoju zadaću da predstavljaju one koji su ih izabrali, olako napuštaju mjesta za koja su se sami natjecali. Tako je u petak, nakon aktualnog sata i fighta Anita Holub-Stribor Valenta-Mirko Duspara, Slavica Lemaić ostala usamljena u iznošenju prigovora na Dusparine prijedloge i izvješća. Tvrdnjom da ima podatke o tomu kako, nakon ekološke nesreće koju je uzrokovala tvrtka generala Ivana Čermaka, nije došlo do zagađenja vode nego su tek „kontaminirani uzorci" Lemaićka je uzdrmala građane i medije pa sad svi očekuju pojašnjenje o tomu odakle joj ti podatci koje nema ni grad niti oni koji provode istragu.

Puno će se toga još morati promijeniti pa da autobusi prema Njemačkoj iz Slavonskog Broda kreću poluprazni, a još više će trebati da se Danijela i slični njoj odluče vratiti. Ne moramo o Plenkovićima, Bozanićima, Kolindama ako su nam daleki i strani, dovoljno je krenuti iz lokalne sredine, takvih imamo i tu dovoljno.