NAJMLAĐA nada slavonskobrodskog novinarstva, zaposlen na najstarijem informativnom portalu u Hrvatskoj (sbonline.hr)  osamnaestogdišnji Luka Safundžić, posljednja dva tjedna izaziva zgražanje svojih čitatelja koji do sada možda i nisu bili tako vjerni posjetitelji te stranice koju Luka (uglavnom samostalno) vodi posljednje dvije godine. Što je duže no što su se neki, daleko stariji od njega, zadržali na pojedinim radnim mjestima.

Njegova dva, prema mišljenju mnogim, izrazito kontroverzna teksta naslova „Tko je koga kopirao - ravnateljica portirku ili portirka ravnateljicu?" i „Top 10 neženja: Ovo su neženje iz Slavonskog Broda i okolice" postala su u listopadu 2021. godine glavna tema gradskih kuloara. Nema te birtije u kojoj se, o temama koje je 'plasirao' 'mali Luka', nije raspravljalo i komentiralo.

U samo nekoliko sati, prvi je članak pročitan više od šest tisuća puta, a drugi je ostvario rekordnih 25 tisuća 'pregleda' te je popraćen s više od šesto komentara na društvenim mrežama. Dakako, sažetak tih javnih komentara uglavnom se može svesti na oštru kritiku 'dnovinara' koji se usudio takvo što objaviti i opće zgražanje nad sadržajem kojeg su mnogi - unatoč tomu - dijelili i time promovirali.

Zbog toga, legitimno je pitanje: - Je li pokvaren i zločest mladić koji se zajebava s temama koje su za njega u toj dobi smiješne i zabavne (ne razmišljajući pritom hoće li njima nekoga povrijediti)? Ili je trulo društvo koje takvu zajebanciju objeručke prihvaća i pretvara u nešto vrijedno višednevnih rasprava i komentiranja?

Mada bi nekima bilo lakše odgovoriti na pitanje „Što je bilo prije; kokoš ili jaje?", nego na gore postavljenu dilemu, svakoj je osobi, obdarenoj sposobnošću poimanja i logičkog mišljenja te rasuđivanja, donekle jasno kako tržište nudi ono što kupci traže.

Stoga, nije društvo šokirano Lukinim temama, nego samim sobom i činjenicom da je većina članova tog društva žedna sadržaja kojeg rado konzumiraju te još spremnije nazivaju 'žutilom'. A svaki onaj koji pljuje po Luki, zapravo, pljuje po sebi. Ono što vidimo i što nam se ne sviđa, naš je odraz u ogledalu dok 'probavljamo' ono što nam je servirano (i što sami biramo konzumirati). I nije istina da drugačijeg, kvalitetnijeg sadržaja nema u pisanim lokalnim medijima. Dakako da ima, no on većini nije zanimljiv.

Ono što najbolje oslikava društvo jest glupo iskreni komentar na Lukin članak koji glasi, otprilike, ovako: „U redu je na kavama i u društvu ogovarati i pričati o tome, ali objaviti to ovako javno...dno dna.". Jednako tako uglednici našeg društva toleriraju svećenike pedofile, a potom zauzimaju 'prvorazredna' klecala u crkvi. Takvi su stvorili državu koja je razorena profiterstvom i privatnim interesom. 

Jer oprost grijeha prilično je jednostavna procedura. No, zato su glavni neprijatelji tog istog društva pederi, lezbače, ateisti, jugonostalgičari, nerotkinje, darkeri, migranti... Ukratko, svi koji iskaču iz okvira 'dok te nitko ne gleda, radi što želiš, kad si pred narodom, daj im ono što žele'. 'Do bola' je to smiješno i paradoksalno.

Licemjerje je preslaba i preblaga riječ za opisivanje takvog stava. Pritom, dakako, ovim tekstom ne problematiziram to je li u redu prema ljudima koji su se našli na Lukinim listama da su tako brutalno izloženi očima javnosti. Njih, dakako, žalim, no oni nisu Lukine žrtve, nego žrtve svoje najuže okoline. Luka tek radi svoj posao i putem javnika propituje javnost.

Nakon četiri godine rada na portalu SBplus, usuđujem se kazati kako - ne samo u Slavonskom Brodu - ne treba puno više od sisa, guzica, neženja, udavača, crnila i žutila. Sve drugo, uglavnom, 'bacanje je biserja pred svinje'.

Zbog toga, grade moj, ne ljuti se na 'malog Luku' jer on je (i) tvoje dijete.