MEĐUNARODNI dan osoba s invaliditetom, jedan je, kažu, od najistaknutijih datuma u kalendaru kada bi svi trebali prisjetiti se značenja inkluzije, ako sebe smatramo razvijenim društvom, odnosno društvom koje je zasnovano na poštivanju različitosti, humanizmu, socijalnoj pravdi, kao i društvu jednakih mogućnosti za sve, bez obzira na identitet ili invaliditet. Tako bi trebalo biti. Od onoga kako bi trebali biti, danas je sve samo ne onako kako treba biti. A posebno je to izraženo kada su u pitanju osobe s invaliditetom. I na današnji dan, njihov dan, isto je kao i ostalih dana u godini.

Poticanje međusobne suradnje i stvaranje partnerstva među postojećim udruženjima, kao i sa samim osobama s invaliditetom, treba biti prisutno u svim i lokalnim i državnim institucijama kroz cijelu godinu. Jer biti osoba s invaliditetom – to nije njezin izbor. Mogao sam to biti i ja ili ti.

Danas u Lijepoj našoj živi preko pola milijuna osoba s invaliditetom i djece s teškoćama u razvoju. To je dvanaest posto ukupnog broja stanovnika. Svakodnevno te osobe nailaze na prepreke u pristupu obrazovanju, zapošljavanju, zdravstvu, kulturi, sportu, pristupačnom stanovanju. I na koncu, rijetki su koji imaju osigurane temeljne socijalne usluge koje bi im omogućile neovisan život u zajednici. Skoro pa svi su ovisni o nekome. Jer u Lijepoj našoj nismo svi jednaki, ipak.

I UNICEF na ovaj dan poziva sve vlade da osiguraju jednake mogućnosti za sve osobe s invaliditetom. Oni se oglase na ovaj dan i priča tu završava. 

Ne bi trebalo samo na ovaj dan da se teži ka poboljšanju kvalitete života osoba s invaliditetom. Poticanje međusobne suradnje i stvaranje partnerstva među postojećim udruženjima, kao i sa samim osobama s invaliditetom, treba biti prisutno u svim i lokalnim i državnim institucijama kroz cijelu godinu. Jer biti osoba s invaliditetom – to nije njezin izbor. Mogao sam to biti i ja ili ti.

Naš način razmišljanja, djelovanja i odnosa prema osobama s invaliditetom, kao i tretman i stavovi često su neprihvatljivi. Cjelokupno okruženje ne prihvaća na najbolji način osobe s invaliditetom. Često su osobe s invaliditetom zatvorene u svoj svijet, i skoro pa im ne daje mogućnost probijanja u sferu društvenih događanja. Tko je kriv za to?

Moramo priznati kako postoji velika socijalna isključenost osoba s invaliditetom. Niti mi sami, kao pojedinci, ali oni koje vode društvo, ne činimo puno kako bi se bar ublažila njihova socijalna isključenost. I mi, ali i bilo koja politika, malo činimo kako bi senzibilizirali ljude oko sebe, ali i javnost, te širu društvenu zajednicu i probleme s kojima se osobe s invaliditetom svakodnevno susreću. Često smo zaokupljeni sami sobom, pa nemamo vremena razmisliti i probati razumjeti probleme osoba s invaliditetom. Prihvatiti njih, ne kao drugačije, nego kao iste i jednake kao i mi. Jer bez uvažavanja svih različitosti u odnosu na nas same, ne možemo govoriti da smo čovjek. 

Koliko je osoba s invaliditetom zaposleno u Gradskoj upravi, Županiji, kulturnim, sportskim ili vjerskim institucijama? Koliko osoba s invaliditetom radi u školama? Ako ste poslodavac, i na natječaj se prijavi i osoba s invaliditetom koja će ispuniti sve uvjete koje ste tražili, hoćete li primiti takvu osobu, ili će te ipak pronaći rupu u zakonu i primiti drugu osobu koja nije s invaliditetom? 

Mi smo navikli da svi drugi mogu živjeti pored nas, da nas se ne tiče tko su i što su. Zar ne bi trebalo da svi žive s nama, a ne pored nas.

Kako je samo jednoj osobi s invaliditetom koja živi sama. Ustane ujutro, ne može hodati, nema s kim otići na kavu. Osjeća se odbačenom, izoliranom. To su njihove brige. A naše brige, kada se probudimo, što ćemo obući, što ćemo jesti, kakvo će biti vrijeme. Skoro nikad da se zapitamo: Mogao sam i ja biti osoba s invaliditetom.

Nitko od nas ne može utjecati  na to kakvi ćemo se roditi, skoro pa nitko od nas ne može utjecati na to kakvim će nas život odgojiti, ali svatko od nas može utjecati na to kako ćemo se prema životu odnositi. Ali to je i najteže, za mnoge.

Jesam li ja siguran, jesi li ti siguran, da sutra nećemo biti osobe s invaliditetom?