ŠTO je danas novinarstvo? Zanimanje, profesija? Ili možda samo obično radno mjesto? O čemu danas novinari pišu? Što su sve spremni novinari napisati? Pišu li doista ono što trebaju pisati?

Koliko su novinari danas ucijenjeni, a koliko su samostalni i slobodni? Postoji li uopće slobodno novinarstvo? Zna li većina novinara što uopće znači biti novinar?

Ovo su samo neka od pitanja koja se sama po sebi nameću dok plovimo u moru današnjih portala. Govorim portala jer danas tiskani mediji nisu nešto u modi. 

More elektronskih medija danas je dostupno svima. Vijest se tako brzo prenosi i širi kao nikad prije. Bila ozbiljna vijest, lažna ili nekakav šund. Sve se to danas vijestima zove. 

A vijest bi trebala biti točna, provjerena i pouzdana. Ali da bi u tom novinarskom moru opstali, mnogi portali ne prezaju niti od laži, poluistina  ili šunda, a bome su često su oskudni vokabularom... katkad su im gramatika i pravopis nuklearna fizika.

Navest ćemo neke od izreka o novinarima: 

„Novinari su primalje i grobari vremena." (K. Gutzkow)

„Novinara valja zaista požaliti. Najčešće ne zna išta kazati, a često ne smije ništa ni reći." (W. Goethe)

„Novinar je čovjek koji je promašio svoje zvanje." (O. Bismarck)

„List mijenja urednike kao žena ljubavnike." (A. Starčević)

„Loša publika želi loše novinare." (H. Ibsen)

I doista kada plovimo morem portala, sve ove izreke o novinarstvu nisu daleko od istine. Malo je portala koji ne odstupaju od svoje uređivačke politike, koji imaju kvalitetne novinare, koji znaju suvislo, čitljivo i elokventno napisati par novinskih stupaca. 

I sam ponekad - kada uđem na pojedine portale u danima kada se ništa ne događa - oni su opet puni nekakvih vijesti. Takve vijesti su slične lubenici. Jedemo lubenicu, stalno ćemo žvakati, a u ustima nemamo ništa osim slatke vode.

Internet je poništio sve granice. Poništio je granice između vremena i prostora i donio sa sobom jedan novi koncept, koncept umreženog društva. 

Osnovna informatička pismenost i nalog na društvenim mrežama, dovoljni su da danas svatko može komunicirati na medijskom nebu. Takve njihove poruke, tweetovi, članci ili kolumne, uvelike mogu utjecati na sudionike, odnosno, čitatelje medijskog neba.

Utrka milijuna medijskih platformi ili naloga na društvenim mrežama, kao i onih alternativnih medija, doveli su krajnje korisnike, nas čitatelje, u jedno konfuzno i smušeno stanje. U toj njihovoj mećavi svakakvih vijesti, nama čitateljima teško je razlučiti što je istina, a što laž. Što je medijsko smeće i šund, a što kvalitetna i istinita vijest.

I oni pravi novinari, profesionalci u svom poslu, ponekad se umore u toj mećavi. Vide kako oni kao profesionalci zaostaju u trci na medijskom nebu. 

Za profesionalnog novinara ne postoji nedodirljivi, ugledni ili zaštićeni po nekoj funkciji.

Očito, današnje društvo više voli konzumirati dezinformacije i kao takve lakše pronalaze put do cilja, a takvim portalima cilj je jedan - gledanost, odnosno, posjećenost portalu. Njima nikad cilj nije kvalitetna i točna informacija. 

Također, današnjem društvu, dezinformacije, šund i žutilo su zabavniji. Ovo je samo potvrda Ibsenove rečenice da društvo bira kakve novinare želi. Loše društvo, loši novinari.

Novinarstvo ili novinar, trebaju biti posvećeni objavljivanju kvalitetnih i pouzdanih informacija. Novinarstvo ili novinar, ne smiju samo plasirati vijest kao činjenicu. Novinarstvo ili novinar, nužno moraju imati istraživačko novinarstvo, ali i ono kritičko koje će propitivati ili analizirati društvene pojave ili pojedince u društvu, bez dodvoravanja onima na vlasti i bez straha.

Zadaća profesionalnog novinara i profesionalnog portala je da, uz kvalitetno i pouzdano objavljivanje informacija, razotkriva sve anomalije u društvu i kod svakog pojedinca, bio on premijer, predsjednik, gradonačelnik, načelnik, župan, ravnatelj, svećenik…

Za profesionalnog novinara ne postoji nedodirljivi, ugledni ili zaštićeni po nekoj funkciji.

Posao onoga koji sebe novinarom zove je svaki dan govoriti istinu i samo istinu. Ne zbog sebe, nego zbog nas. Zbog naraštaja koja dolaze. Ako bude tako radio, onda radi na očovječenju društva. Kada vidimo to, onda ćemo vjerovati da njemu ili njegovom portalu nije cilj samo naš klik i njegov brojač koji će se uvećati za jedan broj s našom posjetom.

Očito je nekim novinarima i njihovim portalima cilj proizvoditi još društvenih anomalija, kao da ih nemamo dosta, takve plasirati, a sve s ciljem da bi se gordost, hrabrost, istina i pismenost na neki način ušutkala i na neki način pala u drugi plan.

Možda i nisu svjesni da, uništavajući, hrabrost, istinu i pismenost, ustvari uništavaju i mogućnost za društvenu pravdu.

Možda su takvi novinari i takvi portali uzeli sebi za moto izjavu Dobrice Ćosića: „Mi lažemo da bismo obmanuli sebe, da utješimo drugoga. Lažemo iz samilosti. Lažemo iz stida. Da se ohrabrimo, da sakrijemo svoju bijedu."