OVDJE, na Zemlji relativno smo kratko. Iako kratko boravimo ovdje, trebali bi znati odgovoriti kada nas netko upita - zašto smo ovdje?

Neki će reći da prilikom rođenja, prvi dječji plač označava njegovu žalost zbog promjene mjesta boravka. Jer, kazat će neki, tamo mu je bilo bolje živjeti, a i sigurnije. Ovdje sada to dijete mora živjeti, raditi, boriti se, samo da bi preživjelo. Vjerujem kako ima i onih koji su nezadovoljni što su se uopće rodili ovdje ili ondje. Ali za neke se stvari mi ne pitamo, niti smo u stanju odlučivati. 

Ali kada već jesmo ovdje, trebali bismo bar razmisliti zašto smo tu.

Ovaj svijet postao je izazov za mnoge od nas. Sve ovisi o nama. Ovisi kako ćemo postupiti i kako ćemo se odnositi prema životu na ovome svijetu.

Jedan čovjek, putujući naišao je na jedno križanje puteva. Tu sretne jednog slučajnog prolaznika i upita ga - gdje vodi ovaj put? Prolaznik ga upita - gdje želiš ići, putniče? Putnik reče - bilo gdje. A prolaznik mu reče - onda idi bilo kojim putem, jer nema nikakve razlike.  

Ovaj putnik nije imao nikakav cilj. Kakav god korak da je napravio bio je isti.

Priznat ćemo, dosta nas živi isti ovakav život kakav je živio ovaj putnik.

Zamislimo radnika koji gradi zgradu a da ne zna koliko će katova napraviti, kolika će površina zgrade biti. Ako zgrada koja se gradi ima svoj cilj, zašto ne bi imao onda čovjek?

Čak i mnogi filozofi i veliki učenjaci potrošili su vrijeme tragajući za smislom života, ovdje i sada.

Život ovdje nije samo zanesenost ljepotama ovoga svijeta. Ovaj svijet često postane varljiv. Često nas toliko zadivi, očara svojim ljepotama, a na kraju nas upropasti. Puno je takvih primjera. 

Od prvog čovjeka pa do danas bilo je svakakvih ljudi, a i bit će ih. Ovaj svijet postao je izazov za mnoge od nas. Sve ovisi o nama. Ovisi kako ćemo postupiti i kako ćemo se odnositi prema životu na ovome svijetu.

Možda nam primjer ljudi koji su putovali lađom pomogne boljem razumijevanju ciljeva i života na ovome svijetu. Kada su došli do otoka koje je bilo bogato zelenilom, prekrasnim vrtovima, raznovrsnim cvijećem i ukusnim plodovima, kapetan lađe odlučio je da se tu odmore. Obavijestio je putnike da sutra u zoru nastavljaju putovanje i upozorio ih da se ne udaljavaju od lađe kako ne bi zakasnili. Putnici su se podijelili u tri skupine. Jedna je ostala blizu lađe. Uživali su u lijepom pogledu i jeli plodove koji su im bili na dohvat ruke, ali su im oči stalno bile uprte u lađu. Kada je ujutro kapetan pozvao da se krene, oni su bili prvi koji su se ukrcali u lađu. Druga skupina, zanesena ljepotom i plodovima otoka, otišla je malo dalje od lađe, ali su im srca bila prisebna. Čim su ujutro čuli glas kapetana, požurili su  se ukrcati u lađu i stigli u posljednji tren. Treća skupina, opijena ljepotom i plodovima ostrva, otišla je u dubinu otoka, potpuno zaboravljajući na lađu. Kada je kapetan pozvao da se krene, nitko od njih nije čuo njegov poziv. Lađa je otišla, a oni su ostali i stradali na otoku zajedno s plodovima koje su bili ubrali.

Ukoliko je čovjek lišen spoznaje o istinskom smislu života, kao ova treća skupina, on će neizostavno voditi isprazan život, trčat će za materijalnim dobrima zadovoljavajući samo svakodnevne fizičke potrebe, a koje će ga srozati na animalni način života, pa čak i ispod toga, jer nerijetko čovjek pokušava uništiti drugog čovjeka i istrijebiti ga, što nazivamo genocidom, a na kraju će i sam biti uništen.

Život čovjeka bez jasnog i ispravnog cilja pretvara se u potpuni besmisao, nevolju, duševni nespokoj. Zar nije upravo ovakav čovjek današnjice? I pored materijalnog bogatstva nije sretan i zadovoljan. Ako je i sretan i zadovoljan to je trenutno samo, isto kao što je treća skupina ljudi na otoku bila u tom trenutku sretna.

Život nije lagan za nikoga od nas. Sam po sebi život je težak. Ali moramo imati upornosti i vjeru u samoga sebe. Moramo vjerovati da smo nadareni za nešto. Nemoj se bojati života. Vjeruj da je život vrijedan življenja.