PAUL Katančić, čovjek u devetom desetljeću života, odlučio je ovaj tjedan vrijednu tamburicu od kornjačina oklopa, staru 184 godine, pokloniti slavonskobrodskom Muzeju tambure, jedinstvenom u svijetu po posveti tom posebnom instrumentu. Vremešni gospodin, pritom, nije tražio ništa zauzvrat. Baš poput mnogih umirovljenika, smatra kako je svoje proživio.

Upravo razlika između proživljavanja i preživljavanja života - to jedno slovo koje iskustvo ljudskog postojanja dijeli kao nebo i zemlju - osjeti se na mnogim njegovim vršnjacima iz Slavonskog Broda koji su, mada su čitav život vrijedno radili, sada osuđeni na skupljanje plastičnih boca, život na jogurtu i kruhu ili ovisnost o tuđoj milostinji. Generacija je to koja je uistinu radno iskorištena, a da im zauzvrat, baš kao Paulu za neprocjenjivu tamburicu, nitko neće dati apsolutno ništa.

Doduše, Vlada tek misli da im je dala jer je onima s najnižim mirovinama, nazovimo ih 'crkavicama', ovaj mjesec uplata velikodušno povećana za 3,13 posto, što će u prosjeku, za mirovine od 1630 kuna, značiti rast od pedesetak kuna. Što je najžalosnije, vrijedni starci koji su ruke i kičmu ostavili na uglavnom jednom te istom radnom mjestu, gdje su rintali tridesetak, neki i četrdesetak godina, obradovali su se toj 'povišici'. Dobro će doći - odmahuju skromno rukom i raduju se tek zdravlju svojih unuka i djece.

Tih pedesetak kuna 'ekstra', umirovljenicima može pomoći, tek, da si kupe lubenicu koja i dalje drži dobru cijenu na štandovima postavljenim na svim stranama grada. Zdravu ljetnu namirnicu zasigurno bi požrtvovno opet podijelili s drugima. S hrvatskom mirovinom ionako su se naviknuli ne jesti puno pa bi se zasitili od jednog 'griza'.

Mlada osoba koja danas gleda sve to, promatra tu tragediju, ne može ostati ravnodušna niti u promišljanju o svojoj budućnosti koja se, ako je to uopće moguće, ponekad čini nestabilnijom i od one današnjih umirovljenika. Ti su isti mladi ljudi još prošle godine, ako su si željeli osigurati nekretninu, bili uglavnom prisiljeni na potpisivanje lihvarskih bankarskih kredita s rokom otplate većim od 20 godina i kamatama od otprilike pet posto. Sada kada banka dio sigurne mjesečne rate stambenih kredita dobiva od države, putem Vladine demografske mjere za subvencioniranje, gle čuda, i kamate od 2,19 posto su moguće. Čupaju si tako kosu mnogi i žele refinanciranje, ali banke su neumoljive - tko jednom potpiše, nagrabusio je... sklopio deal s vragom.

U nedavnoj analizi tržišta nekretninama u Slavonskom Brodu, objavili smo i izjavu mladog čovjeka koji je, otprilike, kazao kako mu ne trebaju demografske mjere, subvencije i poticaji države, nego adekvatna plaća za rad pa će si, potom, rukama sam uspjeti zaraditi sve što mu treba. To još uvijek nije slučaj pa je u Hrvatskoj i dalje moguće lomiti se od posla, a jedva preživljavati, bez naznake da ćete život, barem jednim dijelom, i proživjeti.

Da Brođani misle kako im se svakodnevno, u svakoj sferi života, nanosi nepravda, pokazuje i interes za objavu SBplus-a o dostupnoj besplatnoj javnoj pomoći na području grada, ali i Brodsko-posavske županije. Bila je to najviše 'share-an' članak ovog tjedna na društvenim mrežama, kao da čitatelji žurno nastoje proširiti tu 'dobru', dugoočekivanu, vijest.

Nadamo se, ipak, kako time nismo znatno povećali opseg posla Informativno-pravnom centru u Slavonskom Brodu koji, doduše, može pružiti pomoć i savjete, ali ne i spasiti građane od nepravde i tromosti institucija koje bi trebale brinuti o jednakosti i poštivanju prava svih nas. Kako bi zvučno zapjevao The Beat Fleet, ponekad se uistinu čini da nam, jednostavno, 'nema pomoći'.