SREDIŠNJA svečanost obilježavanja 27. obljetnice utemeljenja 121. brigade / pukovnije Hrvatske vojske održana je uz sudjelovanje brojnih visokih gostiju, branitelja i građana.

Izgleda, po principu što manji borac u ratu to veći ustaša u miru, profesionalni Hrvati svim silama žele legitimne postrojbe Hrvatske vojske, takva njihova obilježja i borbene operacije, pretvoriti u nasljednike nacističkih slugu iz Drugog svjetskog rata.

Sve je počelo u jutarnjim satima izložbom tehničko taktičkog zbora Hrvatske vojske u središtu grada, a potom je u svečanom mimohodu kolona krenula kroz središte grada do spomen obilježja na Trgu dr. Franje Tuđmana gdje su dužno poštovanje poginulim i umrlim hrvatskim braniteljima odala brojna izaslanstva.

Svečanost je nastavljena svetom misom u crkvi Bezgrješnog začeća Blažene Djevice Marije, a potom je kod Doma hrvatskih branitelja svečano otvoren Trg 121. brigade Hrvatske vojske. Ploču s nazivom trga zajednički su otkrili zapovjednik Hrvatske kopnene vojske general Siniša Jurković, gradonačelnik Vinko Grgić i ratni zapovjednik 121. brigade Hrvatske vojske brigadir Josip Mikšić.

Budući da su novinari novogradiškog radija besprijekorno oslikali kronologiju događanja na proslavi, omogućili su nam komentirati (i) tamo viđenu pojavu koja je zasjenila dobru namjeru organizatora događaja (hrv. event).

Opravdano i poželjno podsjećanje na uzroke, tijek i posljedice Domovinskog rata, te komemoriranje njegovih žrtava, neopravdano je zasjenjeno nepoželjnim i po hrvatsko društvo izuzetno štetnim 'crnokošuljaškim' krivotvorenjem povijesti.

Naime, nije istina da su odore Hrvatske vojske bile crne, mada su prije početka krvavih borbi i takve mogle biti viđene na manekenima rata (i) u ovdašnjim kafićima. Isto tako, nije istina da su naše postrojbe ZNG, a potom HV, imale isključivo crne ratne zastave, mada ih je nakon rata puno takvih izrađeno.

Izgleda, po principu što manji borac u ratu to veći ustaša u miru, profesionalni Hrvati svim silama žele legitimne postrojbe Hrvatske vojske, takva njihova obilježja i borbene operacije, pretvoriti u nasljednike nacističkih slugu iz Drugog svjetskog rata. Žele ih, ako ne poistovjetiti, onda barem što više približiti Ustaškom pokretu i, posljedično, ustaškim nedjelima. Simbolima, časne novogradiške ratnike žele izjednačiti s rijetkim nečasnim pripadnicima Hrvatske vojske. Hrabre momke žele poistovjetiti s kukavicama.

Kako drugačije tumačiti organizirano oblačenje nositelja obilježavanja 27. obljetnice utemeljenja 121. brigade u crne odore i isticanje crnih zastava jedne od 1350 braniteljskih udruga, nego kao krivotvorenje događaja koje je trebalo slaviti i komemorirati? Naime, nije zastava Udruge hrvatskih branitelja Domovinskog rata 121. brigade-pukovnije Nova Gradiška niti jedini, niti legitimni, barjak svih boraca brigade koja se tako zvala tijekom Domovinskog rata.

I ovu novogradišku feštu tretirao bih kao još jednu proslavu velikih Hrvata kojima se mali srame prići, da sve nije rađeno pod pokroviteljstvom 'crvenog' gradonačelnika Vinka Grgića i u organizaciji prvog mu suradnika, Vlatka Grajnera, kojeg koordinatorom za braniteljske udruge zovu mada on službeno ne predstavlja udruge proizašle iz domovinskog rata niti koordinira njihove aktivnosti.

Natežući tezu do kraja, moglo bi se kazati kako su 'lijevi' Hrvati svoju domoljubnu 'impotentnost' sakrili iza desničarske velikohrvatske prepotentnosti, dok su novogradiški 'veliki Hrvati' svoj, široj javnosti nepoznat ratni put, vizualnim identitetom, predstavili kao da su autentični sljedbenici 'Jure i Bobana'.

I, dok veliki ratnici slave mir, najčešće njihove vodonoše, pod krinkom komemoriranja žrtava veličaju sam rat. Pritom, dakako,  izbjegavaju govoriti o svojim (ne)slavnim djelima u njemu.

Jedan od takvih 'junačina junačkih', Damir Matošević, koji se predsjednikom rečene Udruge kliče, svojim javnim političkim izričajem, ustvari, sramoti heroje Domovinskog rata, jer oni nisu ginuli za crnokošuljaške ideale koje propovijeda 'dotični', nego za slobodnu, demokratsku, pravnu i socijalnu Hrvatsku te njezino poštovanje u civiliziranom svijetu.