BUDUĆI da nisu imali nikakvu službenu informaciju o istrazi ekološke nesreće koju je uzrokovala tvrtka generala Ivana Čermaka, Crodux, Grad Slavonski Brod, skrušeno, u formi sukladnoj odredbama Zakona o pravu na pristup informacijama, zamolio je Ministarstvo zaštite okoliša i Hrvatske vode neka im kažu: "Je li zatražena prethodna suglasnost za radove na ispitivanju i sanaciji produktovoda Slavonski Brod-Slobodnica, a od Ministarstva graditeljstva podatak jesu li i koje dozvole izdane za iste radove".

Kako bi sebe spasili od pravosudnih konzekvenci, a tvrtku od moguće velike naknade za sanaciju onečišćenog tla, Čermak i njegovi ljudi pokrenuli su brojne mehanizme - od zatvaranja usta samozatajnim medijima do širenja gubice bahatom ministru Tomislavu Ćoriću. 

Dapače, direktor Vodnogospodarskog odjela za srednju i donju Savu, Davorin Piha, usmjerio ih je neka: "izrade program radova za sve aktivnosti koje namjeravate provoditi te potom zatraže izdavanje vodopravnih uvjeta".

Tek nakon ekološke nešreće zatražili dozvolu

Dakle, državna tvrtka Plinacro, privatnoj tvrtki Ivana Čermaka, nadaleko poznatog generala za logistiku Hrvatske vojske iz Domovinskog rata, dopustila je prodrijeti u državni produktovod - u kojem se nalazi(lo) više desetina tisuća litara zapaljive i po zdravlje ljudi opasne prerađevine od nafte - mada za sanaciju i prenamjenu produktovoda nije imala zakonima propisano dopuštenje te ga, posljedično, niti drugome nije mogla dati.

Nakon što je 28. ožujka 2018. godine uzrokovao ekološku nesreću zasad nepoznatih razmjera, Čermakov čovjek Branko Radošević osobno je upravljao poslovima sanacije onečišćenja okoliša na način da ono, onečišćenje, što više bude prikriveno, umjesto da je, sukladno pozitivnim zakonskim propisima i pravilima struke, tim procesom upravljala državna inspektorica, Dubravka Miškić, na način da nesrećom zagađen prostor, što brže, bude vraćen u prvobitno stanje.

Umjesto da su svu kontaminiranu zemlju, odmah, izvadili - u količinama koje je,nakon ekspertnog nalaza, trebala propisati inspektorica zaštite okoliša - te ju odvezli na mjesto predviđeno za deponiranje opasnog otpada, što tlo onečišćeno naftnim derivatima apsolutno jeste, mjesto nesreće je zatvoreno i prepušteno  samoočišćenju - što nije moguće. Naime, nije moguće da organskim ugljikovodikom kontaminirana zemlja, nakon izvjesnog vremena, sama po sebi, postane čista. Nikad. Niti za 'stoljeća sedam', kažu stručnjaci, potpuno čista biti neće.

Čermak nije kriv za štošta, na primjer za okupaciju Palestine

Svi koji stalno ponavljaju kako Čermak nije kriv za, navodno, onečišćenje brodske vode - zbog čega je 90 tisuća ljudi deset dana ostalo bez zdravog i jeftinog pića - ustvari, namjerno skreću pozornost s neriješene ekološke katastrofe i nameću izmišljenu, ili s Čermakom (ne)spojivu, temu.

Za priču o velikom zagađenju tla na zapadnom prilazu Slavonskom Brodu, navodna zagađenost pitke vode iz vodocrpilišta Jelas bitna je koliko i umjetna oplodnja komaraca u Zapadnoj Sahari. Za utvrđivanje uzroka, načina sanacije i proglašavanje krivca ekološke nesreće o kojoj govorimo 36 dana, apsolutno je irelevantno kako se kontrolira i koliko je čista voda iz brodskog Vodovoda.

Sve da u brodskom Vodovodu rade sami kriminalci, to ne umanjuje krimen generala Ivana Čermaka i podčinjenih mu najamnika - zbog načina na koji su uzrokovali ekološku nesreću; zbog načina na koji su namjeravali sve zataškati; zbog načina na koji se trenutno odnose prema ovdašnjoj zajednici ne odvozeći kontaminiranu zemlju na prostor predviđen za skladištenje opasnog otpada; zbog načina na koji kontroliraju institucije sustava, hrvatsku znanost i struku, te zbog načina na koji pokušavaju kontrolirati zdrav razum ovdašnjih ljudi.

Moć u funkciji zataškavanja svinjarije

Kako bi sebe spasili od pravosudnih konzekvenci, a tvrtku od moguće velike naknade za sanaciju onečišćenog tla, Čermak i njegovi ljudi pokrenuli su brojne mehanizme - od zatvaranja usta samozatajnim medijima do širenja gubice bahatom ministru Tomislavu Ćoriću.

Da je, kojim slučajem, siromašni razvojačeni branitelj - koji je nakon povratka s bojišta dobio otkaz u Đuri Đaković, Slavoniji DI ili nekoj drugoj državnoj tvrtki na izdisaju - uz suglasnost poslovođe, provalio u Ininu benzinsku postaju te iz nje odnio nekoliko sendvića i sokova kako bi prehranio svoju obitelj, i on i poslovođa, vrlo brzo bili bi uhićeni, a još brže procesuirani - kao kriminalci.

Budući da su, u ovom slučaju, "benzinsku pumpu opljačkali" vlasnici hrvatske države - koji narod zabavljaju rodnom ideologijom i domoljubljem, kako se pokradeni i obespravljeni ne bi bavili lopovima i suspektnim dijelovima države - bit će kao i zadnjih 30-ak godina. Ništa.

Zbog realne mogućnosti da netko od prosječno inteligentnih čitatelja ovog priloga upita: "Pa kog vraga pišeš kad će sve ostati isto", nužno je reći - pišem kako bi se među nama vidjela razlika. Dok jedni pišu drugi pušu. I na hladno.