BUDUĆI da dinamika objava i količina vijesti o (ne)širenju koronavirusa u Hrvatskoj putem Nacionalnog i lokalnih Stožera civilne zaštite, s jedne strane mogu dovesti do histerizacije u javnom prostoru, a s druge do trivijalizacije te izuzetno opasne napasti, kao urednik portala SBplus, odlučio sam 'stati na loptu' i ubuduće prenositi tek one informacije koje se zaista vijestima mogu zvati.

To da je, u protekla 24 sata, jedan čovjek obolio od koronavirusa - nije niti relevantna informacija, a kamoli vijest koja zaslužuje biti objavljena. 

Svojom brojnošću, tiskovne konferencije na lokalnoj razini mogle bi prerasti u plagiranje dječaka koji je, čuvajući ovce izvan sela, svaki dan vikao: 'Vuk!', 'Vuk!', mada vuka nije bilo. A kad je vuk zaista došao, dječaku više nitko nije vjerovao. Dakako, posljedice su bile zastrašujuće. Za ovce.

Kako nam se ne bi dogodilo da od šume ne vidimo drvo, pomno ćemo pratiti što se događa u našem prostoru za vrijeme vladavine 'koronavirusa'. I, sve dok epidemija ne postane ozbiljan problem - što za sada, hvala bogovima, nije slučaj - više ćemo se baviti ljudima i pojavama kojima se svidjelo nositi uniforme i biti u ulozi 'generala'.

Više pažnje posvetit ćemo onima koji bi mogli poželjeti ozbiljno vladati i zapovjedi izdavati ignorirajući društveno političku hijerarhiju, Ustav i pozitivne zakone.

Kako i sami ne bismo zasitili prostor ponavljajući opća mjesta: 'Ostanite doma, držite socijalnu distancu...', skrećemo pozornost na stalne izvore relevantnih informacija o koronavirusu.

OVDJE ćete naći najnovije informacije o virusu kao općem problemu u Hrvatskoj, OVDJE možete vidjeti zadnje informacije o problemima s epidemijom nastalim na području Brodsko posavske županije, a OVDJE sve o tegobama s kojima se bori Požeško slavonska županija kako bi suzbila tu bolest na svome prostoru.

Dakako, našim čitateljima i dalje namjeravamo prenositi vijesti o problemima koje 'u našem sokaku' uzrokuje ova globalna opasnost, ali bez trivijalizacija. 

Ono što primjećujem kao 'usputan', a moguće ozbiljan problem jeste činjenica da nam se svakodnevno zapovijeda držanje „socijalne distance". Drugim riječima, potiču nas na međusobno otuđenje. S kojim ciljem? Bez teorija zavjere, legitimno je upozoriti one kojima bi se zapovijedanje moglo svidjeti - neka paze na korake kako ne bi posrnuli na kliskoj površini demokracije.

Naime, onaj tko poziva na socijalnu distanciranost ljudi, taj zaziva njihovo otuđenje, a ne držanje fizičkog razmaka jednih od drugih kako bi prijenos zaraze bio sveden na najmanju moguću mjeru.

U ovo vrijeme, ljudi mogu i trebaju biti fizički udaljeni jedni od drugih, ali ne trebaju se 'socijalno distancirati'. Ni klasno, ni rasno, ni mjesno, ni nacionalno, ni vjerski, ni politički… nikako.

Čovjek je društveno biće, a inzistiranjem na socijalnom distanciranju među ljudima individualiziramo čovjeka do mjere da njegov osobni egoizam stječe status legitimnog entiteta s pravom većeg ignoriranja općeg interesa.

Zasad smo podijeljeni tek na 555 'jedinica lokalne samouprave'. Dakako, ne zbog koronavirusa, nego zbog opasnije napasti - političke birokracije. Ovom politikom socijalnog distanciranja navikavamo ljude da pripadaju tek svome feudu od par tisuća dimnjaka. 

Kad jednom naviknu kako je normalno od seoskog nadnarednika tražiti propusnicu k susjednom feudu s par stotina dimnjaka, sutra ćemo postavljati pitanje svih hrvatskih pitanja: 'Imaš li koga' da mi maloga zaposli u nadzornim kućicama na mostu preko kanala Biđ, kojeg je onomad iskopao komunist iz Perkovaca, Josip Zmajić Zmajo. Istina, novac je bio društveni, ali je volja bila  njegova.

Nakon što vođe svih tih entiteta s pobočnicima višeg i nižeg pristava, nauče nositi uniforme i/ili uniformno se ponašati, bit će im teško izbjeći društvo onih koji tvrde kako je demokracija, ustvari, zajebancija.

Držeći mogućim statuiranje takvog ponašanje, bolje je puhati dok je stanje toplo, jer bismo svi mogli spržiti jezike ako 'prirodna' tendencija za 'redom, radom i disciplinom', nekontrolirano eskalira.

Dakako, red nam je potreban, ali ne i poredak koji isključivo na 'redu' počiva. Naime, 'Kome zakon leži u topuzu tragovi mu smrde nečovještvom', još onomad, tvrdio je Petar Petrović Njegoš, koji je Crnom Gorom vladao nešto prije Mile Đukanovića.