POČETKOM lipnja ove godine, SBplus objavio je kako Grad uvodi sustav javnih bicikala najavljujući time još jednu od Dusparinih 'novotarija' kao što su: biciklističke staze;  azil za pse; park za rekreaciju pasa; street workout park; skatepark... i druga čuda koja nemaju hrvatsko ime.

Kao marketinški prst u oko cijelom projektu, na gradskom Korzu, kočoperi se notorna laž ispisana kao reklama na zadnjim kotačima bicikala

Sto dana kasnije, u petak 10. rujna, izabrani dobavljač 'Sustav javnih bicikala' d.o.o. Zagreb, počeo je montirati isporučenu opremu vrijednu 250 tisuća kuna, koja se sastoji od: 15 bicikala; tri terminala (pilona); 15 stalaka za parkiranje bicikala; cjelovitog informatičkog rješenja sustava upravljanja iznajmljivanjem i naplatom; 500 bezkontaktnih kartica za registraciju u sustav korisnika; inicijalnog seta rezervnih dijelova; seta za montažu terminala/stalaka i seta za popravak bicikala.

Prve informacije objavljene u ovdašnjim medijima govore o 'simpatičnom' i 'korisnom' projektu, kojeg su građani 'pozdravili'. Učinili su to, pak, jer nisu znali kako je dobro zamišljena ideja realizirana toliko loše da bi, umjesto male ugode građanima, mogla proizvesti veliku štetu gradskim porezno/prireznim obveznicima i još veću bruku gradonačelnika Mirka Duspare.

Tek rijetki uspiju upropastiti dobre ideje

Unatoč činjenici da 250 tisuća kuna nije malen novac, u odnosu na druge, 'implementacija' javnih bicikala u gradski promet trebao je biti jedan od manjih, a marketinški atraktivnijih, europeiziranih čak, projekata brodskog gradonačelnika. Da nije njegovih suradnika koji su, ponekad, u stanju upropastiti i čvrsti nakovanj, a kamoli ne krhku ideju.

Umjesto da su odgovorni izvršitelji zadaće (hrv. projekt manageri) kopiranu ideju pretvorili u još jedan originalan zalog njegovu idućem mandatu, Dusparini suradnici javno su ga obrukali njezinom operacionalizacijom.

Nakon uvida u 'Ugovor za nabavu i uvođenje sustava javnih gradskih bicikala u Slavonskom Brodu' moguće je utvrditi kako se on sastoji od dijelova koje bi pravni eksperti, vjerojatno, skandaloznim okarakterizirali.

Jedan mali projekt s puno velikih gluposti

Između ostalog, u tom ugovoru stoji kako će Izvršitelj (dobavljač roba i usluga) isporučiti i montirati terminal bicikala i parkirnih stalaka te omogućiti iznajmljivanje bicikala putem smart kartica i mobilnih aplikacija, a sve prema ponuđenom cjelovitom informatičkom rješenju sustava upravljanja iznajmljivanjem i naplatom.

Nakon pobliže navedenih usluga koje će Izvršitelj učiniti za ugovoreni novac, navode se 'obveze korisnika', odnosno Grada Slavonskog Broda.

Ako ne sramotan, onda sigurno najsuspektniji dio ugovora ističe kako će Korisnik (Grad Slavonski Brod) Izvršitelju (dobavljaču roba i usluga) "predati na upravljanje sustav od tri stanice s terminalom, 15 bicikala i 15 parkirnih stalaka s elektromagnetskim zaključavanjemna području grada Slavonskog Broda (...) i "nakon usuglašavanja, odobriti cjenik usluga Izvršitelja".

Drugim riječima, Grad će kupljenu i plaćenu robu 'pokloniti' trgovcu ('Izvršitelju') te omogućiti mu uzimanje naknade za njezino iznajmljivanje građanima po cijeni koju dogovore trgovac (a sad najmodavac) i Grad.

Uz to, Grad bi trgovcu (Izvršitelju) godišnje trebao plaćati 48 tisuća kuna za održavanje sustava (stanica, bicikala i dr.) ako ih sam bude održavao te, zasad, neugovorenu količinu novca za održavanje softvera.

U konačnici, odgovoran je gradonačelnik 

Budući da sudionici u kreiranju sadržaja ugovora o kupnji bicikala i njihovu uvođenju u javni gradski promet nisu ponijeli se dovoljno odgovorno i, posljedično, ugovorili korektan odnos između dobavljača i kupca - dobavljača su doveli u poziciju komotnog i legalnog ucjenjivača Grada. Pritom, zlonamjeran promatrač mogao bi čak tvrditi kako uzrok tome nije nemarnost izvršitelja projektnog zadatka, nego Dusparina namjera da se takvim odnosom Izvršitelju osigura 'nepripadna materijalna korist'.

Nakon što smo uočili nesuvislosti u ugovoru, neki gradski službenici uhvatili su se za glavu i priznali propust, dok su drugi, uobičajenim teatralno patetičnim cmizdrenjem o obiteljskom statusu i nepoštovanju njihova mukotrpnog rada na projektu, pokušali objasniti kako još nije sve gotovo te kako će sami popraviti propuste. Očito, nisu svjesni ekvivalenta kojeg zajednici daju za svoju plaću.

Marketinški prst u oko cijelom projektu 

Odgovorniji, koji su priznali propust, ističu da im je sad "najveći problem kako dogovoriti način upravljanja sustavom te reguliranje prava i obveza"(sic!) nakon potpisanog ugovora o kupnji robe u kojoj je uključen program za upravljanje sustavom, najma i kontrola iznajmljivanja bicikala.

"Oni će nam isporučiti opremu i sustav upravljanja ali smo u biti nemoćni iznajmljivati bicikle bez korištenja njihovog informacijskog sustava, a također je sporna i cijena njegova održavanja. Naravno, razvijanje novog sustava za iznajmljivanje je preskupo, a korištenje njihovog dovodi nas u nepravedan položaj (diktiraju cijene). Ovo je vrlo osjetljiv trenutak i, dok ne nađemo rješenje, odnosno postignemo dogovor dviju zainteresiranih strana, projekt je u teškoćama", kažu zabrinuti u gradskoj upravi.

Kao marketinški prst u oko cijelom projektu, na gradskom Korzu, kočoperi se notorna laž ispisana kao reklama na zadnjim kotačima bicikala. Naime, nije točno da je bicikl "svaki dan besplatan 30 minuta", nego 30 minuta vožnje košta 22 lipe, ako ste platili godišnji najam od 79 kuna i vozite se svaki dan. A, kolika će stvarna cijena prijevoza biti, nakon ove navlakuša reklame i nesuvislog ugovora, zasad, ne ovisi samo o gradskoj upravi nego, primarno, o 'Izvršitelju' kojemu je Grad na upravljanje predao bicikle i opremu za iznajmljivanje. 

Dakako, ovisi i o umješnosti zaduženih za sanaciju štete. Navodno rade na otklanjanju uočenih nedostataka, a koliko će u tome uspjeti, nadamo se, bit će vidljivo i posjetiteljima portala SBplus.