ZADNJI lokalni izbori u Slavonskom Brodu potvrdili su pronicljivost, navodno crnogorske, narodne poslovice koja kaže kako „ne pada snijeg da pokrije brijeg nego da svaka zvijer pokaže svoj trag". I zaista, od proglašenja izbornih rezultata do prve neuspješne konstituirajuće sjednice Gradskog vijeća u Slavonskom Brodu, ostavljeno je toliko političkih tragova da ih niti svi profesionalni politički analitičari, a kamoli jedan amaterski promatrač kao što je potpisnik ovog priloga, ne bi uspjeli sve nabrojiti. Zbog toga, izdvajam tek one koje bismo nedvosmislenima mogli zvati.

Prvi

Najdublji trag ostavile su najpliće političke stranke i njihovi kandidati, pripadnici onodobne 'šestorke': SDP, HSLS, HNS i HSS, koji su u dva mandata vladali cijelom Hrvatskom, a danas, ne samo u Slavonskom Brodu, nemaju niti jednog gradskog vijećnika. Marginalizacija tih stranaka razumna je posljedica njihove nerazumne odluke da ideološki supstrat stranke, deklariran kao interes izborne baze, zamijene egoističnim ambicijama stranačkih lidera. Dakle, da častan kolektivni idealizam trže za nečastan individualni egoizam.

To što je, svojedobno, Ivica Račan kompromitirao dosjetku „vlast damo obraz ne damo" ne znači kako je Duspara ne može oživotvoriti. 

Do koje mjere je to deideologiziranje i personaliziranje politike postalo najšire prihvaćen način mišljenja ili djelovanja (hrv. mainstream) i na ovim prostorima vidljivo je na primjeru dr.sc. Marijana Šabića, jednog od časnijih i obrazovanijih slavonskobrodskih muževa. Naime, prije nego je kao lider HSLS-a prihvatio biti četvrti na koalicijskoj listi za Gradsko vijeće, koju je predvodio SDP, čovjek je bez ustezanja, na 'fejsu', dakle javno, obznanio svoje preferencije: „… Dragan Dado Jelić (HDZ) je moj kandidat za gradonačelnika". Netko zločest mogao bi kazati kako je u pitanju instant političar „tri u jedan": HSLS-SDP-HDZ.

Sve koji bi, na ovom mjestu, ideologiju držali kao „ekstremno shvaćanje i tumačenje neke ideje" i k tome dodavali kako je dobro da više nema „ideološke zadojenosti", podsjećam na činjenicu da je to tek način kojim buržujski skorojevići sirotinji prazne glave, a sebi pune džepove. Naime, ideologija je „ukupnost filozofskih, društvenih, političkih, moralnih, religioznih itd. ideja svojstvenih jednome razdoblju ili jednoj društvenoj skupini", a njezinu legitimnost moguće je valorizirati tek ako je deklarirana.

U kojoj mjeri su biračima neprihvatljive stranke bez ideološkog sadržaja i ljudi bez političke dosljednosti najbolje svjedoči činjenica da je koalicijska lista SDP, HSLS i HNS, uspjela osvojiti tek jedno mjesto u Gradskom vijeću, a niti ono više nije njihovo jer se, nakon izbora, nositelj liste, Stribor Valenta, proglasio nezavisnim vijećnikom i zadržao mandat.

Drugi

Najplići trag ostavio je Škorin Domovinski pokret kojeg je na izborima predvodio izvjesni Matej Pudić. Dubina traga kojeg je, tijekom i poslije izbora, iza sebe ostavio ovaj mladi čovjek u suodnosu je s njegovom dotad javno percipiranom individualnosti, koja nije bila dovoljno afirmativna za veće političke dosege.

Treći

Krivudav trag, kojeg je iza sebe ostavila najambicioznija pseudonezavisna komunalna političarka, Slavica Lemaić, raskrinkao je beskrajnost njezina vlastohleplja. Da s političke scene nisu nestale donedavno ozbiljne političke stranke te da se, uz pomoć krupnog kapitala suspektnog porijekla i prljavih medijskih usluga, nije predstavljala kao jedna od pažnje vrijednih alternativa HDZ-u i Mirku Duspari, vjerojatno, ne bi osvojila niti jedan mandat. Zahvaljujući skupo plaćenoj i sadržajno jeftinoj izbornoj kampanji - u kojoj je demonstrirala svu raskoš svoje beskrupuloznosti i sponzorske potentnosti - najveća politička gubitnica u odnosu na uloženo, vjerojatno, postat će ovdašnji politikantski redikul, a njezini ulagači okrenut će se vrjednijoj investiciji.

Četvrti

Pravocrtan trag ostavio je HDZ ne odstupajući od namjere da, s ideološki bliskim HSP-om, detronizira dugogodišnjeg brodskog gradonačelnika i sam preuzme odgovornost za upravljanje jednim od najvećih hrvatskih gradova. Neovisno o uzroku, koji je posljedica činjenice da četvrti put uzastopno u toj legitimnoj namjeri nisu uspjeli, za očekivati je da najveća stranka (i) u Slavonskom Brodu, konačno, prihvatiti činjenicu kako je, u interesu Brođanki i Brođana, nužna kohabitacija s 'posebnim političkim entitetom', kako je Mirka Dusparu svojedobno karakterizirao tadašnji premijer i aktualni hrvatski predsjednik, Zoran Milanović, jer je odbio biti saborski zastupnik s liste SDP-a.

Žele li demonstrirati kako im je opći interes važniji od pojedinačnog i/ili partikularnog, tijekom ostavljenog im 30-dnevnog roka za razgovore i pregovore, lideri dvije najveće političke grupacije u Slavonskom Bordu sjest će za stol i dogovoriti zajedničke aktivnosti na realizaciji strateških planova i projekata od interesa za Brođanke i Brođane, dakle, apsolutnu većinu koju zajednički predstavljaju.

Peti

Širok trag, pravi put čak, na zadnjim izborima ostavio je Mirko Duspara jer je, nakon 16-godišnjeg neprekidnog upravljanja Gradom, na demokratskim izborima, pobijedio kao kandidat za gradonačelnika i kao nositelj liste za Gradsko vijeće. Međutim, ta činjenica da je izborni pobjednik - nakon 16-godišnje provjere njega na djelu i tako uvjerljivog dokaza da Brođani ne žele promjene na čelu grada - Mirku Duspari ne daju pravo ponašati se samodostatno. Ne daje mu pravo upravljati gradom - po svaku cijenu. Ne daju mu pravo „zbog jedne šnicle klati vola". Ne daje mu pravo da, zbog dvije ruke u Gradskom vijeću, na milost i nemilost osvjedočeno beskrupoloznih egoista isporuči dva krucijalna trgovačka društva. Ne daje mu pravo da, zbog stabilnosti tek svoje funkcije, cijeli grad drži taocem dvojice nikogovića i/ili jedne vlastohlepke.

To što je, svojedobno, Ivica Račan kompromitirao dosjetku „vlast damo, obraz ne damo" ne znači kako je Duspara ne može oživotvoriti. U slučaju da HDZ odbije njegovu dobronamjerno pruženu ruku te ne prihvati suradnju na dobrobit svih, časnije je i legitimnije ići po mišljenje građana na novim izborima, nego (o)visiti o hiru troje samoljubivih komunalnih političara.

Dakle

U slučaju da izabrani gradonačelnik ne uspije u sljedećih 56 dana dogovoriti programsko-personalnu suradnju koja bi u interesu svih građana bila provediva i održiva, na ponovljenim izborima Brođanke i Brođani će morati mijenjati sadašnju konfiguraciju Gradskog vijeća i na taj način demonstrirati kome vjeruju: Duspari, HDZ-u, ili šićardžijama.