Jučer točno u podne, u Općinskom sudu Nova Gradiška, zajedno s kolegicom Đurđom Aleksić / Siladi, kao glavnog urednika i novinara, "u ime republike Hrvatske", a "radi popravljanja štete" osudio me sudac Josip Petričević. Dužni smo, "solidarno, s naslova naknade nematerijalne štete", bivšem predsjedniku novogradiškog Gradskog vijeća, Mirku Golovrškom (SDP) isplatiti 30.000 kuna te bivšem novogradiškom gradonačelniku i aktualnom saborskom zastupniku Josipu Vukoviću (SDP) također 30.000, jer smo, uvrijedivši ih, nanijeli im tzv. 'duševne boli'.

Osim toga, dužni smo, po pravomoćnosti presude, objaviti ispriku tužiteljima te objaviti presudu u cijelosti i bez komentara, na portalima SBplus i Radio Psunj.

Niti jedan čovjek nije smeće, tek, njegovo djelo može smeće biti. Zbog toga i razlikujemo argumente ad hominem - koji su usmjereni protiv osobe i argumente ad rem - koji su usmjereni protiv djela.

Dakako, kao gubitnici "u cijelosti" dužni smo Josipu Vuković naknaditi parnični trošak u iznosu od 10.950,00 kn, a Mirku Golovrškom isto to u iznosu od 9.700,00 kn. Sveukupno, dakle, 80-tak tisuća. Zasad.

I sve to unatoč oslobađajućoj presudi u kaznenom postupku - po istoj inkriminaciji. 

Formalni status ne jamči stvarni ugled u društvu 

Kao da je znao kako sam prije osam sati osuđen "zbog vrijeđanja" dijela ovdašnje pseudoelite, sinoć oko 20 sati, nazvao me mladi uglednik, voditelj Ureda za odnose s javnošću Županijske skupštine i župana Brodsko-posavske županije, diplomirani novinar Zvonimir Penić, kako bi mi očitao bukvicu jer sam objavio članak Emila Cipra, "HDZ ne zna", u kojem se spominje i njegov postupak - svojstven privatnim tajnicima, a ne javnim službenicima.

Bio sam neugodno iznenađen kad sam shvatio da je Zvonimir nazvao kako bi, u stvari, pokušao utjecati na uređivačku politiku koju tri i pol godine njegujemo na SBplusu, dapače, kako bi tražio neka se javno ispričamo jer smo, po njegovu mišljenju, spominjali ga u uvredljivom kontekstu.

Zbog kredita, kojeg nije osobno stekao, desetak minuta slušao sam Zvonimirove tirade von oben, a potom prekinuo vezu, misleći: danas me osudili kao novinara - jer sam poluinteligentne postupke krivotvoritelja nazivao smećem, večeras me dječak s diplomom u džepu napao kao urednika - jer sam novinaru dao slobodu neka piše sukladno pravilima struke, a sutra, svi će, ko biva, čuditi se - zbog čega je Hrvatska na 83. mjestu u svijetu po slobodi medija.

Sudac Petričević, očito, krivotvoritelje je poistovjetio s njihovim djelima te presudio kao da smo i mi to činili - 'vrijeđajući' djela, u stvari, vrijeđali počinitelje. A nismo. 'Vrijeđali' smo gradonačelnika jer je krivotvoritelj, a ne Josipa Vukovića jer je gradonačelnik.

Argumenti ad hominem i ad rem

Počinjući pisati ovaj tekst, postavio sam si pitanje: Je li sudac Petričević smeće ako mu je presuda takva? Dakako da nije. Je li Penić smeće ako su mu članci takvi? Dakako da nije. Niti jedan čovjek nije smeće, tek, njegovo djelo može smeće biti. Zbog toga i razlikujemo argumente ad hominem - koji su usmjereni protiv osobe i argumente ad rem - koji su usmjereni protiv djela.

Sudac Petričević, očito, krivotvoritelje je poistovjetio s njihovim djelima te presudio kao da smo i mi to činili - 'vrijeđajući' djela, u stvari, vrijeđali počinitelje. A nismo. 'Vrijeđali' smo gradonačelnika jer je krivotvoritelj, a ne Josipa Vukovića jer je gradonačelnik.

Iako bi sve jednostavno trebalo biti - ako omalovažavaš i/ili vrijeđaš čovjeka, društvo će ti suditi, ali ako omalovažavaš i/ili vrijeđaš njegovo djelo, neće - jednostavno ipak nije.

Zahvaljujući Zakonu koji kriminalizira novinarsko 'sramoćenje' i nametnutoj tezi kako se nepravomoćne presude ne smiju komentirati, 'jer bi to bio pritisak na sud', za očekivati je potvrdu presude na Županijskom sudu i novu tužbu od Penića juniora, ako počnemo opservirati odnos između njegove službeničke učinkovitosti i količine novca koje mu društvo za to plaća.

Pročitavši što sam dosad napisao, zaključih: nastaviti tako. Ipak je danas Svjetski dan slobode medija.

PDF Dokument

Presuda Jerku Zovku i Djurdji Aleksic.pdf