U Slavonskom Brodu bi sve škole trebale dobiti, ako već nisu, zaštitare za veću i bolju sigurnost učenika i djelatnika. Sigurnost djece i djelatnika u školama je pitanje koje nadilazi zidove učionica i zbornica. Ovo nije samo tehnički izazov, već i društvena obaveza svih nas - nastavnici, roditelji, institucije i zajednice. Slavonski Brod je posljednjih godina napravio značajne korake kako bi svoje škole učinio sigurnijima, ali pred nama su i dalje brojni izazovi.

Grad je uveo jednu važnu novost - djelatnike za sigurnost i civilnu zaštitu u osnovnim školama. Njihova uloga nije ona klasična - zaštitarska. Oni su prva crta uočavanja i sprječavanja nepoželjnih situacija, ali i podrška u hitnim situacijama, bilo da se radi o zdravstvenom incidentu, požaru ili neovlaštenom ulasku. Time škole dobivaju dodatnu razinu sigurnosti koja smanjuje brigu roditelja i povećava povjerenje u sustav.

Uz ljudske resurse, ulaže se i u infrastrukturu. Videonadzor, bolja rasvjeta, sigurniji ulazi i planovi sigurnosti polako postaju standard. U nekim školama već su izrađeni protokoli za krizne situacije, kako bi učenici i osoblje znali što učiniti u slučaju požara, potresa ili prijetnje nasiljem. Takve mjere ne jamče potpunu sigurnost, ali znatno smanjuju rizik i pružaju osjećaj kontrole.

Posebno treba istaknuti zajedničke preventivne projekte škola i policije. To uključuje edukacije o sigurnom kretanju, prometne poligone, kvizove znanja te prilagodbu prometa oko škola. Ulice ispred škola postaju bolje označene, promet usporen, a djeca dobivaju praktične vještine koje im mogu spasiti život. Time se želi pokazati kako sigurnost nije samo stvar zidova, zaštitara ili kamera, nego i odgoja i savjesti.

Međutim, izazova ne nedostaje. Svaka nova mjera znači i dodatne troškove, a proračuni škola su ograničeni. Izazov je i percepcija. Dok jedni roditelji pozdravljaju strože mjere, drugi strahuju da škole postaju utvrde u kojima djeca odrastaju u atmosferi nadzora. Iako su svi ulazi u školama pod kontrolom, prijetnja može doći i putem ekrana ili u obliku neprimjerenog sadržaja. Škola tu nikako ne smije zatvarati oči.

Svakako postoji i pitanje kulture sigurnosti. Možemo mi imati kamere, čuvare, ali ako djeca ne znaju kome se obratiti kada im prijeti opasnost ili ako roditelji i nastavnici ne surađuju, sustav ne može biti učinkovit. Sigurnost se gradi iznutra, kroz povjerenje, poštovanje i svijest da je svatko odgovoran za zajedničko okruženje.

Što nam je činiti? Prvo, trebali bi nastaviti ulagati u ljude, školske psihologe, pedagoge i osobe zadužene za sigurnost. Zatim razvijati edukacije i radionice za učenike i roditelje, jer prevencija je uvijek učinkovitija od intervencije, a u konačnici je i jeftinija. Svakako bi trebalo i ojačati suradnju između škola, policije, socijalnih službi i lokalne vlasti. Na kraju, trebali bi prihvatiti da je sigurnost proces, a ne stanje koje se postiže jednom odlukom.

Slavonski Brod je pokazao ozbiljnu namjeru da svoje škole učini sigurnijima. To je ulaganje u djecu, ali i u budućnost Slavonskog Broda. Sigurna škola nije samo mjesto znanja, nego i temelj zajednice koja vjeruje u vlastitu snagu. Ako to shvatimo, onda svako školsko zvono neće biti podsjetnik na brige, nego znak da djeca ulaze u prostor u kojem mogu bezbrižno učiti, rasti i sanjati.