Negdje sam pročitao kako Stjepan Rakitić, kandidat za općinskog načelnika Sikirevaca, ako pobjedi, odrići će se plaće u cijelom iznosu, a sredstva preusmjeriti u 'projekte'. Kao, podrazumijeva se da su to njegovi novci, ali, eto, on ih velikodušno poklanja svojoj Mjesnoj zajednici (Općini), ili, kako su nacionalistički idioti, predstavljajući se velikim Hrvatima, naziv teritorijalne jedinice pretvorili u naziv tijela koji bi tom zajednicom trebao upravljati - Mjesni odbor.

Ni općina Donji Andrijevci nije cijepljena od političkih parazita

Isti dan, u 'redakciju' SBplusa, stigla nam je poruka jedne Andrijevčanke: „Nisam politički aktivna, niti simpatiziram ijednu opciju političkog djelovanja, međutim, kako nam se bliže lokalni izbori, željela bih istaći jednu zanimljivost koja se upravo događa u našem mjestu..." i, dakao, počinje s drvljem, a završava s kamenjem, po jednom od načelničkih kandidata.

Budući da ne objavljujemo besplatne predizborne reklame (ako u pitanju nije Mirko Duspara, dodat će neki od naših uvaženih posjetitelja), kao Andrijevčanin, iz lokalpatriotskih pobuda, iznijet ću svoj stav o kandidatima za općinskog načelnika u Donjim Andrijevcima - najciviliziranijem urbanom mjestu Hrvatske, kad je infrastruktura u pitanju - zahvaljujući socijalističkom 'mraku', dakako, a ne dvadesetogodišnjim političkim parazitima, od kojih ni ova sredina nije cijepljena.

Samo su Andrijevčani imali dva načelnika

Mato Lujić, da s njim počnem, aktualni kandidat koalicije HSLS-a i SDP-a za načelnika općine, u drugom sazivu (1997. - 2001.) bio je HDZ-ov profesionalni načelnik općine, a kad ga njegova stranka nije željela ponovo nominirati, kandidirao se sam, kao nezavisni te, zahvaljujući spletu okolnosti i osobnom pogledu na svijet, postao je (su)načelnik, produživši si profesionalni mandat još četiri godine - do 2005. Bili smo tad čudo od općine, u jednom mandatu imali smo dva načelnika, a ne treba nam ni jedan - profesionalni.

Općinske porezne obveznike koštao je, bezmalo, koliko i najveća izvorno andrijevačka investicija - mrtvačnica. 

Želeći nastavit posao, za kojeg drži da umije raditi, Lujić se, kao nezavisni, kandidirao i 2005. godine, ali nije uspio. Pogrešno procijenivši izborne izglede HDSSB-a, 2009. godine bio je i njihov kandidat za načelnika, ali opet nije prošao.

U svakom slučaju Lujić, na legitiman način, pokušava zaposliti se na radno mjesto na kojem se puno manje radi nego tamo gdje je sad zaposlen i, što je važnije, puno više zaradi. Zna on to iz iskustva: djelomično opravdano, od 1997. do 2001., a potpuno neopravdano od 2001. do 2005. koštao je općinske porezne obveznike 930 tisuća kuna (bez materijalnih troškova: službena vožnja autom i 'vozač' Šulter, struja, voda, grijanje, telefon, kava…) Dakle, Andrijevčane, Sredančane te jedne i druge Topoljane, osmogodišnje Lujićeve 'usluge' koštale su, bezmalo, koliko i najveća, izvorno općinska, investicija u zadnjih 16 godina - andrijevačka mrtvačnica.

U ovim izborima Lujić juriša u poznatu mu fotelju na krilima jednog kapetana i jednog pekara i njihovih stranaka dakako: HSLS-a i SDP-a. Iako, nije važno ime partije: može HDZ, može HDSSB, može HSLS, a može i SDP, važno je ime kandidata. Valjda?

Međutim, ova općina ništa bolje nije prošla ni s osmogodišnjim načelničkim „volontiranjem" Lujićeva nasljednika Ivana Muse. Njegove, u doslovnom i prenesenom smislu neprofesionalne usluge općinu su koštale oko 600 tisuća kuna - bezmalo koliko i andrijevačka javna rasvjeta.

"Sigurno novi načelnk Općine"

Stanko Ćorić zvani Bajica (po mišljenju uglednog mladog Andrijevčanina, uspješnog obrtnika koji redovito plaća porez, Borisa Franjića, „sigurno novi načelnik općine") desetak godina bavi se lokalnom politikom, malo iz interesa, a više iz dosade. Na samim početcima svoje vrlo uspješne lokalno-političke karijere 2005. godine, kao kandidat DC-a, postao je općinski vijećnik.

Zahvaljujući Božjoj providnosti, hercegovačkoj lukavosti i životnom iskustvu, uspješan andrijevački političar.

Zahvaljujući Božjoj providnosti, hercegovačkoj lukavosti i životnom iskustvu, Bajica je blagovremeno napustio DC, učlanio se u tad perspektivni HSP i, s tom strankom, osvojio svoj drugi vijećnički mandat. Željan društvenog statusa i komfora koji s njim ide te rijetkih, ali skupih općinskih poslova - Bajica je s 'vragom' sklopio pakt o nenapadanju i političi-poslovno mirno živio četiri godine, uz nešto malo koristi za sebe i puno štete za Općinu. Zbog svog sitnog ćara, osam godina, s jedne strane omogućavao je Musi da pomaže Sočkoviću činiti svinjarije s Plin-projektom, koji je jedno desetljeće beskrupulozno pljačkao Andrijevčane, a s druge strane sudjelovao u katastrofalnom nazadovanju, nekad jedne od vodećih mjesnih zajednica Jugoslavije.

Umjesto da je, kao predsjednik Općinskog vijeća, na primjer, protiv svih štetočina podnio kaznenu prijavu, on im je, nakon osmogodišnje bespravne distribucije plina, nedavno, omogućio 'legalan' nastavak pljačke naredna dva desetljeća. Mašala.

Misleći kako u Andrijevcima ima sasvim dovoljno političkih debila, naš Bajica, pred same izbore, namjerava postaviti 'pravaško' dječje igralište u Parku pored crkve i time, nada se, kupiti zaborav svog osmogodišnjeg kvislinškog odnosa s Musom, odnosno, notornim Zdravkom Sočkovićem.

HDZ-ov smokvin list

Tomislav Marijanović, po ocu zvan Vela, prije svega, dobrica je iz susjedstva: miran, blag, radin, pošten obiteljski čovjek, prema svima je susretljiv te na besplatnu pomoć spreman. Andrijevčanin 'od stoljeća sedmog'. Tko se njega sjetio iz političke anonimnosti izvući i pod svjetla reflektora gurnuti kako bi sve stranačke marifetluke mogao zasjeniti, navodno, zna dugogodišnji uspješni predsjednik ovdašnjeg KUD-a, Krešimir Krešo Vučković.

Je li im trebala i cijela bašča raštike od vrijednog poreznog platiše i časnog HDZ-ovca, Branka Kvesića, ostaje vidjeti.

Svjesni, dakle, andrijevačkog stranačkog gnoja, vodstvo HDZ-a prihvatilo je inicijativu nekolicine 'svojih' mladih lavova i, kao svojevrsni 'smokvin list', nominiralo Velu za načelničkog kandidata. Hoće li to zelje biti dovoljno za prekrivanje svog kompromitiranog zamjenika Muse(!?)  i njegovih osmogodišnjih (ne)djela, ili će im trebati cijela bašča raštike od poštenog poreznog platiše i časnog HDZ-ovca, Branka Kvesića, ostaje vidjeti.

Istina, osim dugogodišnjeg članstva u Vatrogasnom i Nogometnom društvu, Vela nema političkog iskustva kao Lujić i Ćorić, ali, to mu nije mana, nego prednost u odnosu na ovu dvojicu. Naime, nema repova iza sebe. Zlobnici bi mogli reći - nije ih imao prilike steći. Međutim, ako je do morala, Vela se, pred Bogom i narodom, ne mora bojati ni dosadašnjih andrijevačkih političara ni izbornih protivnika.

Da mu nije Muse zamjenika i prezastupljenosti 'Šokaca' na listi, imao bi veće šanse, na ponos ne samo svoje mame Mande, postati općinski načelnik.

Dobit će kog zaslužuju

Ivan Markovac (Ivanović) također radin i samozatajan Andrijevčanin, koji iza sebe nema nikakvih afera, kandidiran je od HDSSB-a, stranke čije su ambicije veće od realnih mogućnosti. Kao i Marijanović, Markovac Andrijevčanima nizašto nije kriv. Istina, za razliku od njegova oca, Mate Ivanovića, koji je bio vrlo aktivan u Nogometnom klubu 'Budućnost', Ivan se nije proslavio u radu seoskih udruga - ako izuzmemo činjenicu da je, po očevoj zapovjedi, ponekad vozio nogometaše na utakmice. Od društva nije tražio puno, ali ni društvu, dobrovoljno, nije puno davao.

Izabrati će si Upravu kakvu zaslužuju.

Tko od njih četvorice ima više radne i moralno-političke potentnosti, odlučit će općinski birači 19. svibnja. Moje je tek kroničarski primijetiti kako su Andrijevčani, zbog svoje naglašene pizme i prepotentnosti, spremni ići do kolektivne destrukcije. Naime, previše njih nije svjesno kako ne mogu baš svi biti sve, a puno ih misli kako baš oni to mogu. Posljedično, Andrijevčani prečesto zaključuju, kad ne mogu ja, borami, nećeš ni ti Bajo!

U svakom slučaju, kao i do sad, Andrijevčani će si izabrati općinsku Upravu kakvu zaslužuju.