POVODOM 30. obljetnice početka Domovinskog rata u Republici Hrvatskoj, jučer su u Pakracu predsjednik Vlade Republike Hrvatske Andrej Plenković i drugi položili vijence „za heroje koji su u temelje Hrvatske ugradili svoje živote", ushićeno kako i priliči podneblju u kojem i o kojem piše, izvijestila je novinarka portala SBplus.

Budući da nije imala tu zadaću, ništa kazala nije o ruini od 30-godišnje kuće u čije temelje su „heroji ugradili svoje živote". Ruini, s jedne strane zbog gospodarskog, socijalnog, kulturnog i svakog drugog stanja u kojem se nalazi, a s druge strane zbog toga što se u odnosu na ondašnje pobunjene i miroljubive Srbe ništa promijenilo nije. Dapače, ti hrvatski građani u Hrvatsku državu su politički i patriotski integrirani koliko i 1991. godine. Ako ne i manje. Naime, tada su se tek bojali nacionalista, a sada znaju kako će, kao politički Srbi, u Hrvatskoj biti (samo)getoizirani dok ne sazrije novo sjeme mržnje koje se njeguje u odvojenim školama, kulturnim i sportskim udrugama, kafićima, crkvama… kad će se opet vidjeti "čija majka crnu vunu prede".

U kojoj mjeri je to (i) državna politika govori činjenica da se na komemoracijama povodom događaja iz Domovinskog rata opravdano veličaju žrtve, ali se neopravdano prešućuje kako primarni cilj tih žrtava nije ostvaren. Podsjećam, cilj je bio: od međunarodnog (neo)kolonijalizma i unutarnjeg totalitarizma, odnosno jednoumlja oslobođena, demokratski i pravno ustrojena, gospodarski i socijalno prosperitetna Hrvatska u kojoj niti jednoj vjeri, naciji, rasi i/ili klasi neće biti tijesno.

Nakon 'partizanske' komemoracije, 'partizanske' nominacije

Kako njegovi prethodnici, tako je i Plenković rutinski 'državnički' odradio 'državotvorni' protokol, a potom se uputio na posao od kojeg živi. Uputio se na predstavljanje svojih kandidata koje u predstojećim lokalnim izborima nominira za prestižne funkcije lokalne (samo)uprave u Požeško-slavonskoj i Brodsko-posavskoj županiji.

Prvo je otišao u Pleternicu, jedno od većih slavonskih sela u Požeškoj dolini kojeg gradom proglasiše. Saznavši kako je predsjednik HDZ-a i Vlade odlučio sa '120 kilometara na sat' proći kroz županijsko središte te „proširenu sjednicu Predsjedništva HDZ-a" održati „kod gradonačelnice Antonije Jozić", a ne „kod prof.dr.sc. Željka Glavića, predsjednika Županijske organizacije – Bože mi prosti – pomislio sam kako bi to bilo da je svojevremeni premijer Srbije, Zoran Đinđić, putujući iz Smedereva s neke od 'otadžbinskih proslava', protutnjao kroz glavni grad Srbije kako bi stigao u Zemun na predstavljanje nekoga od svojih kandidata za gradonačelnika Beograda.

Pritom, dakako, ni u snu mi nije pao na pamet pravi 'Zemunski klan' i njegov odnos prema Đinđiću. Tek, prisjetio sam se pisanja vlasnika najčitanijeg požeškog portala, Ante Mandarića, koji je lansirao sintagme Pleternički klan, odnosno Pleternička hobotica.

Antonija Jozić je, kažu, produkt Franje Lucića & Co.

Opservirajući HDZ-ov 'problem Pleternica', svojevremeno, pisao sam o tome kako je najveći teret na plećima mlade i uspješne Antonije Jozić nedvojbena činjenica da je politički produkt suspektnog pleterničkog 'klana'  predvođenog Marijanom Aladrovićem, ocem aktualnog ministra rada i mirovinskog sustava, Josipa. Taj HDZ-ov lider 'od stoljeća sedmog' obnašao je dužnost požeško-slavonskog župana i gradonačelnika Pleternice, a trenutno je predsjednik Upravnog vijeća požeške Bolnice, predsjednik Gradskog vijeća Pleternice, predsjednik Kluba vijećnika HDZ-a u Skupštini Požeško-slavonske županije i upravitelj tamošnjeg najlukrativnijeg državnog poduzeća: Podružnice Hrvatskih šuma.

U kojoj mjeri je 'Klan Aladrović-Lucić' moćan u Požeškoj dolini najbolje govore imena onih koje u njega svrstava politička javnost Požeško-slavonske županije, njihove funkcije u zajednici te javno apostrofirani nepotizam i sumnjivi poslovi kojima se bave ili su se bavili.

Na primjer, pisao sam, najmoćniju represivnu funkciju u Požegi - onu općinskog državnog odvjetnika - obnaša Ankica Njegovan Bišof, šogorica Franje Lucića, čovjeka koji bi navodno najviše progonjen trebao biti, dok mu je brat Drago 'tek' predsjednik moćne županijske lobističke organizacije: Nogometnog saveza.

Ravnatelj Županijske uprave za ceste je jedan šogor Aladrovića starijeg, Mijo Jozak, a drugi njegov šogor, veterinar Mato Matijević, ravnatelj je Zavoda za javno zdravstvo Požeško-slavonske županije.

Pored starijih Aladrovića i Lucića, najveća požeško-slavonska šarža su još dva Pleterničanina: aktualni župan Alojz Tomašević i donedavni direktor Janafa dr.sc. Dragan Kovačević.

Gradu Požegi dosta je 'Pleterničkog klana'

Zbog toga, a prema kazivanju dobro informiranih Požežana, puno ih je iz tog županijskog središta koji poručuju: dosta nam je Pleterničana. Unatoč tome, Požeško-slavonska županija dobit će i trećeg župana iz tog grada. Odnosno županicu Jozić. I to ne tek članicu koju je iznjedrio lokalni HDZ – jer je ona to zaslužila svojim dosadašnjim radom za svekoliki napredak Požeško-slavonske županije – nego članicu koja se svidjela 'učitelju i vođi' Plenkoviću.

Nakon glavnog posla za taj dan, obavljenog u Pleternici, hrvatski premijer s pratnjom i pod sigurnosnom zaštitom, bezmalo, kakvu je imao maršal Tito 1948. na putovanju od Beograda do Brijuna, Plenković se uputio na novu sjednicu Predsjedništva Županijskog odbora, ali sada u Slavonski Brod.

U Slavonskom Brodu su otišli korak dalje

Za razliku od Pleternice, gdje je sve bilo besprijekorno čisto – stranački sastanak s ciljem promocije kandidata za predstojeće lokalne izbore – u Slavonskom Brodu se dobrano obrukao državni protokol majstor. Naime, u velikoj želji da tamošnjeg kandidata HDZ-a za gradonačelnika Slavonskog Broda, Dragana Jelića, predstave u što boljem svjetlu, uoči stranačkog skupa održanog u 'Kristalnoj dvorani' uglednog brodskog ugostitelja, Rajka Čuljka, državni protokol odlučio je 'prošetati' do novog aneksa Doma zdravlja – Odjela pedijatrije – i predstaviti ga kao Jelićevo leno.

U kojoj mjeri je apsurdna ta odluka državnog protokola - da prošetaju do novog Odjela pedijatrije - vidljivo je iz činjenice da bi puno učinkovitije bilo da su 'prošetali' novom obaloutvrdom Save dugom 600 metara i vrijednom dvostruko više od Pedijatrije. Objektom koji je predviđen (i) za tu svrhu - šetnju - a također još nije 'otvoren'. Istina, pritom bi u prvi plan došla činjenica da je za taj projekt stvarno zaslužan (i) Pero Ćosić, a niti nominalno nije HDZ-ov kandidat za slavonskobrodskog gradonačelnika, Dragan Dado Jelić.  

Mada je većina promatrača mislila kako je u pitanju otvorenje novog objekta s čijom izgradnjom sam Jelić ima veze koliko i Plenković, male ili nikakve, bruka je pukla zahvaljujući profesionalnosti novinarki portala SBplus, koje su Plenkovića upitale zbog čega na otvorenje objekta nije pozvao ni gradonačelnika Mirka Dusparu niti lokalne medije? Bruka, jer se Plenković vadio kako je domaćin skupa Županija, a ne On.

Kao da ga je politički komemorirao, a ne promovirao

Zatečen, ali ne i zbunjen, zaštitnički se bacajući 'pred metak' upućen njegovu šefu, brodsko-posavski župan, dr.sc. Danijel Marušić, profesionalno mirno i na sebi svojstven, staložen način, prešućujući kako Plenković ne govori istinu, odgovorio je novinarkama: „Ovo je predviđeno kao jedan obilazak. Još Ministarstvo treba dati dozvolu da bi objekt uopće bio otvoren. Na svečano otvorenje bit će pozvan i gradonačelnik Duspara, kao što smo ga uvijek pozivali prilikom svečanih otvorenja. Ispričavam se ako svi mediji nisu primili pozive. Ne znam što se dogodilo, to moram provjeriti u svom odjelu."

Iz Zagreba diktiranim pitanjem, prisutna ekipa HRT-a bruku je ublažila te događaj vratila u planirani tijek.  

- S nama je i kandidat za slavonskobrodskog gradonačelnika, gospodin Dragan Jelić, koji ide drugi puta boriti se za Grad, neće mu biti lako. – Nakon što je Plenković blagoglagoljivo okitio Jelića epitetima kojima bi se, kao predsjednik jugoslavenske omladine, 1974. ponosio i Azem Vlasi, novinarka je dodatno upitala: - I mislite da ima šanse protiv gradonačelnika Mirka Duspare? - na što je predsjednik HDZ-a jednoličnim glasom 'poentirao' kao da Jelića politički komemorira, a ne promovira.