BIVŠI novinar, bivši veleposlanik i bivši direktor 'katedrale duha', koja je za njegova vremena bila najmanje u funkciji vlasti, gospodin Mirko Galić, u drugoj polovici sedamdesetih godina, u Vjesniku, napisao je kako, parafraziram: „Odvjetnicima, zubarima i pjevačima država treba dodijeliti socijalnu pomoć s obzirom na visinu njihovih prijavljenih godišnjih prihoda. Mada, interesantno je da upravo oni, ispred svojih radnji, imaju parkirana najbolja vozila u gradu."

Tri-četiri desetljeća kasnije, na ovom dijelu mentalnog (hrv. zapadnog) Balkana, izgleda, ništa se promijenilo nije kad je ljubav prema domovini u pitanju. Dakako, ona ljubav koja se demonstrira poštenim plaćanjem poreza - iz kojih se financira opće dobro - a ne ona vrsta ljubavi koju personificiraju egoisti od 'suverenista' do 'komunista' s desnicom na srcu i/ili ljevicom u zajedničkom džepu.

Primarno nas je interesiralo kako radi Porezna uprava, a sekundarno koliko ovdašnji kamenoresci i drugi poslovni subjekti poštuju pravila ponašanja u zajednici. Odnosno, koliko jesu, ili nisu, 'uklopljeni' u njezine običaje.

Ruka ruku mije, dok Porezna bdije

Mada je bezmalo cijelo društvo kontaminirano neprimjerenim egoizmom - ekspliciranim u sintagmi 'imaš koga' - kao primjer, za ovu prigodu donosimo tek vidljive prihode i ostvarene profite 36 kamenorezaca s područja Brodsko-posavske i Požeško-slavonske županije. A je li situacija s pekarima, slastičarima, ugostiteljima i drugim poduzetnicima slična ovoj, znaju oni koji se, nominalno, ozbiljnije bave tim propitivanjima. Znaju to poduzetnici zbog nelojalne konkurencije, ali znaju i porezni nadzornici koji ponekad provjetravaju poslovni smrad jer materijalno i duhovno zajednicu guši više od bosansko-brodske Rafinerije. I to ne od 'jučer'.

Dakle, prema listama objavljenim na Boniteti.hr, od 36 ovdašnjih kamenorezaca, za njih devet vidljivo je kako su, s 24 zaposlena, ostvarili ukupan prihod od 10,1 milijun kuna, nakon čega je njih sedam imalo neto profit od 403 tisuće kuna, a dvoje ih je iskazalo gubitak od 112,2 tisuće kuna.

Za ostalih 15 obrtnika ništa vidljivo nije, odnosno nema podataka (n.p.) jer nisu u sustavu PDV-a, što će reći, jer nitko od njih ne ostvaruje ukupan godišnji prihod veći od 300 tisuća kuna.

Koliko je ova gospodarska oblast interesantna vidljivo je na poslovna.hr. koja, na primjer, tvrdi kako je poslovni subjekt Lušić i sinovi d.o.o. registriran za djelatnost Rezanje, oblikovanje i obrada kamena (23.70) te kako se radi o privatnom vlasništvu i nastavlja: u prethodnom razdoblju nije mijenjao iznos temeljnog kapitala, a u 2018. ostvario je ukupni prihod od 1.037.834,00 kn što predstavlja relativnu promjenu ukupnih prihoda u odnosu na prethodno razdoblje kada je ostvario ukupni godišnji prihod u iznosu od 0,00 kn. Poslovni subjekt je tekuće godine poslovao s neto dobiti, dok je prethodne godine poslovao s gubitkom. Lušić i sinovi d.o.o. je u 2018. ostvario neto rezultat poslovanja u iznosu od 9.177,00 kn dok je ostvarena neto marža iznosila 0,88 posto. Poslovni subjekt Lušić i sinovi d.o.o. u 2018. nije povećavao ni smanjivao broj zaposlenih, a imao je 0 zaposlenika, piše poslovna.hr

Je li Perković Supermen, a kolege mu vojnici Generala Zoda?

Dakako, posao novinara nije propitivati poslovnu politiku gospodarstvenika, tek, javnosti predstavljamo interesantnu činjenicu da je pet zaposlenih kod jednog „poslovnog subjekta", imena Kamen-Plehan, poslovalo bolje od 50-ak zaposlenih kod ostalih 35 „poslovnih subjekata".

Naime, „poslovni subjekt" Kamen-Plehan, tijekom 2018. godine, s pet zaposlenih, ostvario je neto dobit od 325.700,00 kn, dok su svi ostali brodsko-posavski i požeško-slavonski kamenoresci, njih 35 s više od 50 zaposlenih, ostvarili neto dobit od 66.800,00 kn.

Predmnijevajući (hrv. pretpostavljajući ili intuirajući) s jedne strane kako vlasnik tvrtke Kamen-Plehan, Drago Perković, nije Supermen koji sa suprugom i tri radnika čini čuda, dok su, s druge strane, svi ostali nesposobni zaraditi više, odlučili smo tek malo - profesionalno novinarski - „zabiti nos u tuđe poslove". Odlučili smo informirati se u Poreznoj upravi je li njima išta sumnjivo bilo te jesu li i oni, po službenoj dužnosti, „zabijali svoje nosove u tuđe poslove".

Pitali smo ih: „Jeste li tijekom obavljanja poslova nadzora plaćanja određenih obveza državi, tijekom 2018. godine, kontrolirali pravne subjekte iz kamenorezačke oblasti  (23.70) i na način da usporedite broj dobivenih dozvola za rad na grobljima s brojem izdanih računa kamenorezačkih tvrtki naručiteljima poslova?". Pitali smo to jer je samo slavonskobrodski Komunalac, tijekom 2018. godine, izdao 328 takvih dozvola. U nastavku, uzgred, zamolili smo neka nam kažu: „Koliko je subjekata bilo u prekršaju i koliko je, po tom osnovu, Porezna uprava naplatila zaostataka neizmirenih obveza, a koliko po osnovu kazni zbog počinjenja prekršaja?"

Zahvaljujući neprofesionalnom odnosu Porezne uprave prema nama, niti nakon 23 dana čekanja, iz zagrebačke Centrale nismo dobili nikakav odgovor, dok brodska podružnica nema ovlasti komunicirati s medijima - rekoše nam.

Ne pratimo rad obrtnika nego njihovih nadzornika

Mada smo s objavom ovog priloga namjeravali čekati još par dana, nadajući se kako bi možda i stigao nekakav odgovor nakon naše požurnice, odlučili smo članak objaviti jer smo prije pet dana, nehotice, jedan od priloga za ovaj članak objavili u galeriji drugog članka. Zbog toga, usmeno, ispričali smo se neposredno oštećenom subjektu, koji je tu ispriku prihvatio, a ovim putem, pisano i javno, ispričavamo se i gospodinu Stjepanu Puđi, vlasniku Klesarstva Puđa - koji je to od nas tražio - jer smo 'Dozvolu za izvođenje radova na groblju broj 40/2020', nehotice, objavili u članku gdje to nije bilo planirano.

U galeriji ovog članka, pak, nalazi se kopija (i) te, nedavno na krivom mjestu i kratko vrijeme objavljene, a potom maknute, 'Dozvole...' s još tri takva dokumenta koji služe tek kao primjer kako izgleda uređen odnos između poslovnih subjekata, u ovom slučaju Komunalca Slavonski Bord i korisnika nekih njihovih usluga na brodskim grobljima, a ne kao dokaz kako netko jest, ili nije, platio porezne obveze.

I tragom tih dokumenata, Porezna uprava mogla je lako utvrditi 'tko voli, a tko ne voli Hrvatsku', odnosno tko plaća, a tko ne plaća zakonima propisane poreze i doprinose. Pritom, primarno nas je interesiralo kako radi Porezna uprava, a sekundarno koliko ovdašnji kamenoresci i drugi poslovni subjekti poštuju pravila ponašanja u zajednici. Odnosno, koliko jesu, ili nisu, 'uklopljeni' u njezine običaje.