"MI MISLIMO OZBILJNNO", devedesetih godina prošlog stoljeća bio je jedan od slogana hrvatskih komunista tijekom njihove  revizionističke tranzicije u 'socijaldemokrate' - kako su si tada eufemistički tepali nacional-komunisti svih naroda i narodnosti Jugoslavije.

Budući da je devedesetih godina Ivica Račan deideologizirao Partiju na način da staru programsku supstancu nije zamijenio novom, nego je umjesto ideologije inaugurirao pragmu, stranka je postala sama sebi svrha. 

Kao da u sebi citira tu političku poruku starih drugova, aktualni predsjednik SDP-a, Peđa Grbin, na konferenciji za medije održanoj 9. lipnja, javnost je izvijestio o sadržaju odluka Predsjedništva stranke koje je ono, nakon četverosatne sesije, donijelo dan prije: „Zbog loših izbornih rezultata i unutarstranačkih sukoba", odlučili su Glavnom odboru predložiti raspuštanje organizacija u Zagrebu i Slavonskom Brdu te tijela u Međimurju.

„Raspravljali smo o radu naših organizacija i brojnim stvarima koje nisu dobro funkcionirale. Morali smo donijeti određene odluke, a najvažnija je raspuštanje gradske organizacije u Zagrebu", kazao je Grbin i dodao rečenicu koja, ustvari, SDP razgolićuje (i) kao klijentelističku stranku: „Neki članovi stranku drže servisom za zapošljavanje te su i zbog toga ovakve odluke bile nužne".

U okviru odluke o raspuštanju organizacija i tijela stranke, Predsjedništvo je odlučilo Glavnom odboru predložiti neka iz njega isključe: Marko Tardeli, Denis Hrestak, Domagoj Prica, Martina Kraljević, Mladen Novak i Katarina Pleša Jakovljević jer su „svojim postupcima naštetili stranci".

Prema informacijama do kojih je došao SBplus, umjesto Martine Kraljević, ulogu povjerenika stranke za Slavonski Brod dobit će Mario Vučinić, kandidat SDP-a za brodsko-posavskog župana i netom izabrani županijski vijećnik.

Od idealizma do klijentelizma

Prve korake iz idealističke u klijentelističku stranku SDP je napravio početkom 2000. godine, odmah nakon preuzimanja vlasti u zemlji i početka podjele plijena po dotadašnjem HDZ-ovom obrascu: od čistačice u bolnici do šefa tajnih službi u zemlji. Budući da je 'šestorka' preuzela odgovornost za upravljanje državom, na šest nejednakih dijelova podijeljene su sve sinekure koje su bile na raspolaganju, od direktora Elektre u Slavonskom Brodu do upravitelja Hrvatskih šuma u Novoj Gradiški, na primjer.

Tehnički, ta transformacija ljudi od najuzvišenijih altruista do najprizemnijih egoista omogućena je restatuiranjem stranke iz parlamentarne u autokratsku organizaciju, u kojoj političke stavove više nije zauzimao Glavni odbor nego je to činio predsjednik stranke. Dok je kao premijer provodio predizborna obećanja 'šestorke' i državu parlamentarizirao Ivica Račan je, istodobno, Stranku autokratizirao. Dok je državu vodio demokratski, strankom je upravljao autokratski.

Nakon Račanove prerane smrti 2007. godine i dolaska mladih 'junoša' na čelo Partije, započeo je, sve dosad, ničim obuzdan stampedo u osvajanju unutarstranačkih pozicija koje su, po sebi, omogućavale društvene i materijalne privilegije 'odabranih'. Umjesto suptilnog korištenja unutarstranačke moći za održanje 'partijske linije' u okviru deklariranih politika, na Račanov način, započela je njezina vulgarna uporaba za osobno i grupno (re)pozicioniranje stranačkih 'lordova'. Umjesto da organizacijsku i statusnu moć Stranke koriste za promjene odnosa u društvu sukladno deklariranim politikama, lideri stranke su osobnu unutarstranačku moć stavili u funkciju pojedinačnih i grupnih interesa - kako u stranci tako i u zajednici. Dakle, stranka je otklizala iz idealizma u klijentelizam.

U SDP-u se vode personalni, a ne programski sukobi

Budući da je devedesetih godina Ivica Račan deideologizirao Partiju na način da staru programsku supstancu nije zamijenio novom, nego je umjesto ideologije inaugurirao pragmu, stranka je postala sama sebi svrha. Potom, ništa drugo nije niti bilo za očekivati osim stalnih borbi za mjesta na unutarstranačkim hijerarhijskim ljestvicama koje su, u konačnici, osiguravale iskorak u prostor društvene elite s pripadajućim statusnim i materijalnim prinadležnostima.

Aktualna vodstva hrvatskih socijaldemokrata tek su međubilanca permanentne borbe za individualne i grupne čelne pozicije u stranci - od kvartovskog ogranka do 'Politbiroa'.

Nakon neprekidnog petnaestogodišnjeg prizemnog uličnog i uličarskog rata za unutarstranačke pozicije, zbog čega je uništena politička potentnost stranke, nije moguće iskoračiti s potpuno novom agendom bez idejno svježih i karakterno nekompromitiranih ljudi.

Zbog toga, za očekivati je da će u Slavonskom Brodu - Gradu u kojem je odmah po okončanju Velikog rata 1918. godine za njegova gradonačelnika izabran ljevičar - manja grupa novih, pristojno obrazovanih i ničim opterećenih 'klinaca', započeti 'sve ispočetka'.

Međutim, bez ljudi koji su uvjereni kako je opći napredak zajednice preduvjet uspjehu pojedinca u njoj, a ne obrnuto, nije moguća idejno-programski održiva socijaldemokratska stranka niti na ovim prostorima.

U slučaju da glavni tajnik stranke i povjerenik SDP-a za Brodsko posavsku županiju, Vedran Babić, te na njegov prijedlog imenovani povjerenik za Slavonski Brod, Mario Vučinić, ne uspiju pronaći desetak 'djevojaka i mladića' na razini Županije i toliko za razinu Grada - s dvoje obrazovanih i ničim opterećenih lidera tih grupa kao embrija budućih stranačkih organizacija na ovim prostorima - SDP će, tijekom iduće četiri godine, kao relevantan politički faktor, nestati s političke scene, upamćen tek kako stranka koja je reterirala od najvišeg kolektivnog idealizma do najnižeg individualnog egoizma.