Što kaže zakonodavac?

O mediju kao suvremenom sredstvu za prenošenje informacija - novinama, radiju, TV, Internetu … i njihovoj slobodi hrvatski zakonodavac je rekao: „Jamči se sloboda izražavanja i sloboda medija ... Sloboda medija obuhvaća osobito: slobodu izražavanja mišljenja, neovisnost medija, slobodu prikupljanja, istraživanja, objavljivanja i raspačavanja informacija u cilju informiranja javnosti; pluralizam i raznovrsnost medija, slobodu protoka informacija i otvorenosti medija za različita mišljenja, uvjerenja i za raznolike sadržaje, dostupnost javnim informacijama … autonomnost urednika, novinara i ostalih autora programskih sadržaja u skladu s pravilima struke".

Dakle, što se Zakona tiče, sloboda, kao preduvjet profesionalno kreativnom radu novinara i medija, jeste osigurana. Na svakom ponaosob, mediju i novinaru, jeste donošenje odluke može li, odnosno hoće li i u kojem obujmu, ta, zakonom osigurana prava, i konzumirati.

Ima li slobode medija?

Laici, malo veći i od mene, vrlo često, slobodu medija zamišljaju potpuno pogrešno. Naime, apsolutna sloboda medija, ne postoji. Postoji sloboda izbora u kojoj mjeri će, tijekom kreiranja i prenošenja informacije, neki medij odnosno novinar biti slobodan.

Koliko su mediji i novinari u funkciji bezbroj različitih potreba i interesa, koliko se te potrebe i ti interesi mogu, na bezbroj načina, isprepletati i slobodu obuzdavati, primjera radi, navodim dvije novine od istog izdavača (Katoličke crkve), s uređivačkim politikama u rasponu – od zdravog seksa  (24sata) do Zdrave Marije  (Glas Koncila).

Sloboda uvjetovana misijom

24sata je tabloid sklon senzacionalističkim sadržajima. Velik prostor posvećuje vijestima o kriminalu, skandalima te osobnom životu slavnih i sportskih zvijezda. Okrenut je, uglavnom, manje obrazovanim čitateljima. Njegove stranice sadrže puno slika, a malo teksta. Ilustracije i fotografije često sadrže i šokantne prizore, a erotske fotografije su jedna od glavnih marketinških potki. 24sata, ignorirajući razbor, juriša na osjećaje s ciljem ostvarenja što većeg profita za svog izdavača. Po tome su u Hrvatskoj najbolji. Profit im je sve. On je svrha njihova postojanja i nema druge svrhe nad Njim.

Glas Koncila, Novo lice Crkve, kako već svojim nazivom ističe – bilten je institucije hrvatskih katoličkih vjernika. Novina je to koja ima zadaću, glasno(z)borilački, ljude i djelatnosti Crkve predstaviti u najboljem svjetlu. Koliko je, u izvršenju te zadaće, Glas Koncila (bio) marljiv, on svima daje naslutiti svojim nadnazivom Novo lice Crkve. Ova novina svima, već s naslovnice, poručuje, da prostite, Crkvu smo podvrgli medijskom (estetskom) kirurškom zahvatu te Vam predstavljamo njeno novo lice. U svakom slučaju, zaštita, širenje i dobar imidž Crkve im je sve. Ona je svrha njihova postojanja i nema druge svrhe nad Njom.

Iako im je izdavač isti, uzroci neslobode urednika i novinara nisu. U prvom slučaju, ako istinu prešućuju, čine to zbog profita od kojega žive, a donose ga oglašivači, dok u drugom slučaju, ako istinu prešućuju, čine to zbog izdavača, u čijoj funkciji jesu i od kojega žive.

Od zdravog seksa do Zdrave Marije

Kako, svojom slobodnom voljom, živimo u neslobodnom kapitalističkom sustavu u kojem je profit zasjenio i vjerski i ideološki moral, prvi i drugi primjer medija, kao i njihove varijacije, sasvim su legalni i legitimni. Dopušteno je glorificirati sve – od zdravog seksa do Zdrave Marije.

Jedino nije dopušteno miješati 'seks' s 'Marijom'. Nije dopušteno predstavljati se kao slobodni medij na slobodnom tržištu, a u stvari, primarno, živjeti od vjerskog, političkog ili nekog drugog marketinga. Drugim riječima, nije dopušteno jednom guzom sjediti na dvije stolice.

Posljedično, sasvim je legalno i legitimno svako financiranje i naših lokalnih medija. Legitimno je naplatiti oglas ili sponzorirani članak. Legitimno je primati paušalne potpore, bile one duhovne ili materijalne prirode, za praćenje rada pojedinih vjerskih, političkih i inih institucija i njihovih lidera, ali je nelegitimno sponzorirane članke predstavljati kao samoinicijativno objavljenu informaciju odnosno neovisni komentar. Drugim riječima, nije korektno predstavljati se kao '24sata', a, u stvati, biti 'Glas Koncila'. Posebno je odurno predstavljati se kao '24sata', a biti 'Glas Koncila' za više različitih 'Crkava'.

Odgovor, na pitanje postavljeno u uvodu,ušutkavaju li financijske potpore medijsku slobodu, glasi - ušutkavaju, dakako. Manje ako se potpore i sponzorstva vidno istaknu - i obrnuto.

Istinom sanirati štetu od sponzorirane (ne)istine

Idealno bi bilo kada bi se, u jednom mediju, ili njegovu dijelu, mogla objavljivati istina i time sanirati šteta od sponzorirane (ne)istine. Na primjer, profitom zarađenim, svojim, tabloidom Bild zeitung, koji ima najveću nakladu u Europi, Axel Springer financira, svoj, ozbiljan dnevni i kultni tjedni list, Die Welt.

Pozitivan primjer za to su, na lokalnoj razini, "Građanski sat" kojeg ima brodski gradonačelnik, na Radio Brodu, svake srijede u 11 sati, ili stranice tjednika Posavska Hrvatska označene grbom Grada Slavonskog Broda odnosno Nove Gradiške. Svi slušatelji i čitatelji znaju kako je, tako označen, medijski prostor plaćen i od naručitelja uređen, a izdavači i novinari su sačuvali obraz struke, potpisujući formu ali ne, uvijek, i sadržaj.

Zbog toga, iako od političke, vjerske ili neke druge institucije, za svoj rad, ne očekujemo potporu, pozdravljamo svaku kunu, na transparentan način, u medije usmjerenu i od medija potrošenu. Jer, sloboda medija je preduvjet slobode društva.