SLAVONSKA ATENA, kako Požegi tepaju njezini žitelji jer ne žele biti upamćeni kao metropola Požeškog sandžaka, bila je i sjedište austrougarske županije u kojoj su ondašnji, kao i današnji, župani 'za šešir' zaticali grbove Požege, Pakraca, Lipika, Kutjeva, Pleternice i drugih mjesta.

U tom i takvom gradu, središtu Zlatne doline kako su je Rimljani od milja zvali, ondašnji viđeniji muževi i veliki čovjekoljupci (hrv. altruisti) 1874. godine osnovali su prvo dobrovoljno vatrogasno društvo.

Budući da su vatrogasci u cijelom svijetu, uglavnom, dobroćudni, blagi, susretljivi i skromni ljudi, niti ti požeški nisu bili drukčiji. Pola stoljeća stanovali su u „drvenoj straćari pored Gimnazije", a potom su krenuli u prikupljanje donacija kako bi 1925. izgradili prvi pravi Vatrogasni dom.

Konsenzualno, jedan od najboljih požeških gradonačelnika, Zdravko Ronko, tom ponosnom vatrogasnom društvu, 2003. godine predložio je zamjenu nekretnina na način da Grad njima izgradi novi Dom u Industrijskoj zoni "koji bi bio pristupačniji i funkcionalniji", a da vatrogasci Gradu predaju svoje staro sjedište.

Taj prijedlog uzrokovao je sukob unutar Upravnog odbora Dobrovoljnog vatrogasnog društva zbog insinuiranja bivšeg požeškog gradonačelnika, Dragutina Štirmera, kako će  ih Ronko 'prevariti', 'izigrati', 'prevesti žedne preko vode'... Prema kazivanju sudionika tih burnih procesa, zahvaljujući pokojnom Dragi Matoševiću, u ožujku 2006., došlo je do sporazuma: Grad je dobio staru zgradu, a vatrogasci novi Vatrogasni dom.

Odmah po iseljenju vatrogasaca 2007. godine, Grad je naručio projekt nove Glazbene škole želeći je izgraditi na mjestu starog Vatrogasnog doma. Početkom 2011. projekt su kandidirali Ministarstvu regionalnog razvoja koje je dalo pola od 14 milijuna kuna, koliko je škola koštala. S izgradnjom su krenuli 2012., a bezmalo sve okončali do lipnja 2013.

Ljuti SDP-ovci

- Da je naš gradonačelnik pobijedio na izborima te godine, djeca bi u školu uselila do jeseni. Želeći po svaku cijenu projekt 'udaljiti' od SDP-a, novoizabrani HDZ-ov gradonačelnik, Vedran Neferović, namjerno je odugovlačio s opremanjem Škole kako bi je iduće godine mogao osobno otvoriti, a Ronka niti na otvorenje ne pozvati. - očito ljut zbog toga, događaj nam je komentirao jedan od rijetkih SDP-ovaca koji su još uvijek aktivni u Partiji.

- Za tih 14 milijuna kuna, Požega je dobila 2.800 metara četvornih korisnog prostora. - naglašava SDP-ovac uspoređujući je s Bandićevom zagrebačkom Glazbenom školom koja je - nešto manja od 6.000 metara četvornih, a koštala je 200 milijuna kuna.

- Mi smo dobili podrum, prizemlje i dva kata. Imali smo plan iz Ministarstva obrazovanja i znanosti 'izvući' novce i za opremu. U tome smo uspjeli 'povlačenjem' 900 tisuća kuna u prvoj tranši, dok se još ništa nije opremalo, dok je još sve bilo u izgradnji. Kad je Neferović preuzeo upravu Grada, tih 900 tisuća kuna podijelio je u više narudžbi te kod različitih dobavljača kupovao opremu. Kupujući na taj način, unutrašnji izgled škole pretvorili su u vanjski izgled žute pčelarice. Zbog čega, to znaju Neferović i dobavljači. - neuvijeno je insinuirao SBplus-ov izvor.

Što se tiče hlađenja prostora, klimatizirana je velika dvorana. Postoji strojarnica koja se nalazi na vrhu zgrade, a treba li je proširiti ili pojačati to ne znam. Sada čitam kako požeški Župan plaća klimatizaciju Škole 1,7 milijuna kuna, a treba klimatizirati 37 učionica. Mada nisam stručnjak iz te oblasti, mislim kako je to previše novca. Kad bi klimatizirali svaku prostoriju s po dvije samostalne jedinice vrijedne sedam tisuća kuna, moglo bi sve skupa koštati oko 250 tisuća kuna. - zbraja 'naš' ljuti SDP-ovac, a nas potiče neka „istražimo kako je to moguće?".

Dakako da smo zamolili ondašnjeg gradonačelnika i aktualnog dožupana Vedrana Neferovića neka komentira moguće objede na svoj račun, a on nam je ljubazno odgovorio: „Za uvid u postupak i što je nabavljeno molim da zatražite dokumentaciju u Gradu. Znam da je bio u pitanju tonski studio, a s obzirom na protok vremena po sjećanju mislim i informatička oprema".

Odlučili smo prihvatiti sugestiju te istražiti

Na desetu godišnjicu portala SBplus - ali ne tim povodom dakako - 15. prosinca požeški župan Alojz Lojza Tomašević, uz asistenciju ravnatelja Glazbene škole Požega, Alena Kovačevića, putem lokalnih medija, informirao je javnost kako su prije tjedan dana započeli s operacionalizacijom odluke o klimatizaciji te ustanove. Dakle, na red je došao posljednji ozbiljniji zahvat koji, prije svega, ugodi služi.

- Smatrali smo kako je prijeko potrebno klimatizirati našu školu s obzirom na činjenicu da velike novce ulažemo u skupe i kvalitetne instrumente te na taj način našim učenicima omogućujemo učiti svirati na vrhunskoj opremi. Takvi instrumenti zahtijevaju pažnju, jako im smetaju visoke temperature, a kroz ovaj projekt klimatizacije uspješno ćemo riješiti i taj problem te sačuvati naše instrumente. - između ostalog, kazao je ravnatelj Kovačević, mada, vjerojatno i sam zna kako ponajveći ruski pijanisti skladatelji i dirigenti, Nikolaj Grigorjevič Rubinstein i bliski mu prijatelj Petar Iljič Čajkovski svoje instrumente nisu čuvali u klimatiziranim prostorima.

Zbog toga, čudi da je ravnatelj u svojoj besjedi isticao brigu o uvjetima za instrumente, a ne za 500 djece koliko ih se tu glazbeno obrazuje. Jer, u tom kontekstu, njih spominjao nije. Mada bi bilo za očekivati da su djeca važnija od instrumenata, makar među njima ne bio niti jedan budući Grigorijevič ili Čajkovski.

Župan je plemenit čovjek, a ne lukavi političar

Budući da su izbori tek u proljeće iduće godine, uvjereni smo da Župan na njih nije niti pomislio dok je, nakon blagoglagoljiva uvoda, poentirao: "Često puta govorimo o tome koliki je proračun, kolika su sredstva Županije? Ali dobro upravljanje i briga za zdravstvo, školstvo, humanitarne udruge... nikada neće biti zaustavljena". Uvjereni smo da je zborio kao plemenit čovjek, a ne kao lukav političar čiji je posao, između ostalog, sredstvima poreznih obveznika klimatizirati Glazbenu školu, a ne "pomagati" im, kako reče. Uvjereni smo da je govorio kao dobro plaćeni javni menadžer, a ne kao bogati privatni humanitarac.

Vjerojatno iz tih razloga: "dobrog upravljanja i brige za školstvo...", klimatizaciju Škole vrijedne 1,7 milijuna kuna, Župan je podijelio u tri faze. "Tijekom prve faze, vrijedne 625 tisuća kuna s PDV-om, kroz cijelu školu bit će postavljeni kablovi, dok će drugom i trećom fazom biti obuhvaćeno postavljenje unutarnje i vanjske jedinice za klimatizaciju". Kako i priliči osnivaču Škole, cijeli trošak platit će Požeško-slavonska županija.

Javna nabava može i nejavno

Izgleda, previše misleći na djecu i njihove učitelj te svekoliku dobrobit od njihovih uspjeha "ne samo za Županiju nego i Hrvatsku u cjelini", Župan je manje brige vodio o utisku kojeg bi u javnosti mogli proizvesti njemu nenaklonjeni političari i drugi ne dobronamjernici javno špekulirajući o razlogu zbog kojeg je investicija od 1,7 milijuna kuna podijeljena u tri faze. Naime, mogli bi insinuirati kako je to učinjeno primarno zbog toga da se ne mora raspisati natječaj za izvođenje radova sukladno propisima o javnoj nabavi.

Ono što bi i manje pronicljivim dušebrižnicima za javni novac moglo upasti u oči jest činjenica da "prva faza" radova košta 500 tisuća kuna bez PDV-a, dakle, upravo onoliko koliko je dopušteno naručiti i izvođaču platiti - bez natječaja.

Sukladno Zakonu o pravu na pristup informacijama, Županu požeškoslavonskom, kao financijeru, poslali smo službeni upit u kojem smo zamolili neka nam dostavi:

1. Kopiju dokumenta iz kojeg je vidljivo tko je i kad donio odluku o klimatiziranju Glazbene škole u Požegi.
2. Kopiju dokumenta iz kojeg je vidljivo da su sredstva potrebna za klimatiziranje Glazbene škole Požega osigurana u proračunu (odnosno proračunima za 2020. i 2021.) Požeško-slavonske županije.
3. Kopiju dokumenta iz kojeg je vidljiva odluka o 'trofaznom' načinu klimatiziranja objekta.

Dakle, tražili smo podatke iz kojih je vidljivo kako će klimatiziranje biti urađeno u „tri faze", s obujmom radova po fazama, rokovima za izvođenje radova za svaku fazu i financijskim 'obrocima' te predviđenom roku za okončanje svih radova i ukupnu cijenu investicije.

Naime, iz 203. članka Zakona o javnoj nabavi vidljivo je kako zakonodavac nije bio glup kad je odredio da "javni naručitelj predmet nabave mora odrediti na način da predstavlja tehničku, tehnološku, oblikovnu, funkcionalnu ili drugu objektivno odredivu cjelinu".

Da SAFU, koji nadzire potrošnju EU sredstava, ovo ni u ludilu ne bi propustio, drže svi koje smo konzultirali.

Velike nabave 'bagatelne' vrijednosti

Istražujući zbog čega je modus operandi bio isti - ignoriranje "tehničke, tehnološke, oblikovne, funkcionalne ili druge objektivno odredive cjeline", dakle, izvođenje jedinstvenog posla u fazama - kad je Škola opremana i sad kad se klimatizira, utvrdili smo dva moguća uzroka: prvo, to nije rijetka pojava kod hrvatskih dužnosnika koji raspolažu javnim novcem i drugo, Vedran Neferović je, po funkciji, onomad kao gradonačelnik, a sad kao zamjenik Župana za društvene djelatnosti, nominalno, bio zadužen za operacionalizaciju oba posla.

- Zbog statusa kojeg imam u Županiji, nisam upoznat s pripremama i tijekom klimatiziranja Glazbene škole, niti sam sudjelovao u provođenju projekta. - kratak i rezolutan bio je Neferović tijekom telefonskog odgovora na naš upit, a potom nam je dostavio i pisano očitovanje koje glasi: - Nisam sudjelovao na sastanku ili razgovoru oko bilo koje teme o Glazbenoj školi niti sam donosio odluke o osiguranju sredstava i njihovoj namjeni te iznosu. Niti jedna službena osoba iz škole nije tražila na tu temu sastanak sa mnom pa tako nemam informaciju o bilo kakvim postupcima nabave te iznosima i namjeni. O svemu što se tiče klimatizacije i bilo kakvih radova i ulaganja informaciju imam iz medija. -

Kako Župan s nama nije želio 'divaniti', a njegov resorni pobočnik nije imao nikakve veze s procesom u tijeku, telefonom, obratili smo se investitoru, ravnatelju Glazbene škole Alenu Kovačeviću, s molbom neka nam pojasni razlog 'trofaziranja' klimatiziranja Škole.

Nakon uvertirnog dijela razgovora, vrlo elokventan i ljubazan ravnatelj odbio je odgovarati na pitanja o radovima i razlogu izostanka 'ploče kojom se označava gradilište' te, 'braneći se šutnjom', kazao nam kako se prethodno mora konzultirati s pravnom službom osnivača, dakle Županijom, a potom će nam odgovoriti na naš pisani upit.

'Naputak' ljubaznog ravnatelja Škole također smo poslušali te pisano zamolili neka nam, sukladno Zakonu o pravu na pristup informacijama, dostavi: kopiju odluke temeljem koje je pokrenuo postupak klimatiziranja Glazbene škole; kopije upita koje je poslao potencijalnim izvođačima radova te kopiju narudžbenica temeljem kojih je naručio izvođenje radova „I. faze" klimatizacije u vrijednosti od „625.000,00 kuna s PDV-om".

Na taj način okončali smo prvu fazu istraživanja slučaja „Trofazno klimatiziranje Glazbene škole u Požegi". Nakon prikupljenih odgovora na odaslane upite, objavit ćemo drugu fazu, a hoće li biti i treće ne ovisi isključivo o nama.