Hrvatski tax collector, Slavko Linić, pomoćnik šerifa od Nottinghama, alias City of London - u ime i za račun bogatih - nastavlja svoju 'vitešku' borbu protiv siromašnih, sve više približavajući se proslavljenim uspjesima legendarnog Superhika, najvećeg neprijatelja Alan Fordove Grupe TNT.

Prevelik broj političkih Hrvata uvjeren je kako sve zlo dolazi iz 'belosvetskih' srpskih, engleskih i francuskih centara  moći, a ne iz našijenačke podzemne, nadzemne i nadzemaljske koalicije ološa.

Tako, na primjer, 47 bad guys iz andrijevačke općine i tvrtke s adresom u njoj,  Liniću duguju ukupno 11,8 milijuna kuna (vidi prilog). Gotovo isti iznos, samo jednoj tvrtki u vlasništvu good boya porijeklom iz te sredine, u takozvanoj predstečajnoj nagodbi, Linić je oprostio. Pola od 20.621.927,50 kuna.

Prema Zapisniku od 17. srpnja 2013. ,Superhik namjerava dobrom momku naplatiti 10.310.964 kuna u roku od pet godina, uz kamatu 4,5 posto, a isto toliko - otpisao mu je. Nije se „namirio u cijelosti" kao banke. Nije se čak niti „namirio ulaskom u kapital društva" (suvlasništvom), nego je dug oprostio, odnosno poklonio, po njegovu diskrecijskom pravu (?), izabranom good boyu - ni manje ni više nego najbogatijem Hrvatu, Ivici Todoriću.

U odnosu na tri milijarde eura, koliko su u proteklih 20 godina hrvatske Vlade otele poštenim i radinim Hrvatima i poklonili dalmatinskim brodograditeljima, zanemariv je to novac, kazat će svatko - posebno ovdašnji lokalpatrioti.

I bili bi u pravu, kad bismo deklarirali kako želimo živjeti u državi kojom, putem debilnih političkih pozera, upravljaju gospodarski kriminalci iz kapitalističkog taloga. Međutim, mi bismo, navodno, željeli živjeti u što je moguće pravednijoj te, zbog toga, što je moguće pravnije uređenoj zemlji.

Nismo pravna, nego karikaturalna država

Dok s jedne strane deklarativno, na razini birtaškog treniranja karotida, želimo pravedno društvo, s druge strane nikome ne pada na pamet, niti anonimno, kazneno prijaviti Linića jer je, po svom ćeifu, odredio još jednog od vrlih hrvatskih muževa, kojem će pokloniti 10 milijuna kuna, a po društvo tako nastalu štetu sanirati povećanim uzimanjem od malih i poštenih poreznih obveznika.

Da, točno tako. Linić je zlorabio svoj položaj i ovlasti… jer je, svojim postupkom, svog poslodavca - državu, kao vjerovnika, doveo u neravnopravan položaj u odnosu na druge vjerovnike. Dapače, potraživanja Države čak nije pretvorio niti u vlasničke udjele dužnika tijekom 'predstečajnog' procesa.

U konkretnom slučaju: strani parazitski pipci u Hrvatskoj - banke, naplatit će se u cijelosti, kešom; prvi hrvatski tajkun naplatit će se u cijelosti, preuzimanjem tvrtke; Linićev good boy zadržat će svu privatnu imovinu i onu koju je prenio na druge tvrtke, a ceh će platiti mali porezni obveznici.

To nije politika. To nije ni loša politika. To je svjesno i namjerno pribavljanje velike protupravne imovinske koristi - partikularno odabranima. To je svjesno i namjerno raslojavanje društva na kriminalnu gospodarsku i političku elitu, s jedne strane te pauperiziran srednji sloj i lumpenproletariziranu 'rezervnu armiju rada' s druge.

Pokvareno izvrtanje pojma 'solidarnost'

Je li Linić oprostio naš zajednički novac jednoj posrnuloj tvrtki, kako bi ona sačuvala radna mjesta i nastavila stvarati nove vrijednosti, ili je Linić, zlorabeći položaj i ovlasti, prema samo njemu znanim kriterijima, poklonio 10,3 milijuna kuna vođi nove hrvatske elite - Todoriću? Pored Ustavnoga, ovo pitanje razmotrio bi i Kazneni sud - da smo pravna, a ne karikaturalna države.

Iako, u nepoštenom kapitalističkom društvu, država ne bi smjela primjenjivati poštenu socijalističku praksu - solidarnost, ona to, po uzoru na imperijalističku Ameriku, čini. Pritom, Amerika svoje propale kapitalističke elite sanira kapitalom opljačkanim u 'trećem svijetu', a hrvatska poluinteligentna sluganska politička šarža to čini pljačkajući svoj narod.

Solidarnost karakterizira razumijevanje i želju da se pomogne drugomu. Podrazumijeva se, nemoćnom, slabijem… onom koji je u potrebi, a ne moćniku, koji je to postao parazitirajući zajednicu u cjelini - ne plaćanjem poreza, na primjer.

Svojim postupkom, Linić upravo to čini: sredstvima zajednice financira privatnu imovinu pripadnika hrvatske 'nove klase', koji su to postali (i) zakonitom besramnom pljačkom te iste zajednice.

Istovremeno, prevelik broj političkih Hrvata uvjeren je kako sve zlo dolazi iz 'belosvetskih' srpskih, engleskih i francuskih centara moći, a ne iz našijenačke podzemne, nadzemne i nadzemaljske koalicije ološa, koja, između ostalog, na 'stupu srama' ne objavljuje najveće dužnike - "jer su dogovorili prolongiranje otplate".

PDF Dokument

POREZNI OBVEZNICI S PODRUCJA OPCINE DONJI ANDRIJEVCI.pdf