SAMO ona država u kojoj su politički idiotizam, kriminalni elitizam i vjerski fanatizam jedinice mjere za društveni ugled, mogla je izboriti zadnje mjesto na ljestvici europskih vrijednosti.

Boljševičkom metodom upravljanja te zloupotrebom položaja i ovlasti, Vuković je Novogradišćanima nametnuo socijalistički odnos prema radu i zapošljavanju.

Samo u onoj zajednici u kojoj vlada mentalni sklop 'lijevih' i 'desnih' boljševika - dakle onih koji 'demokratski' izborenu 'većinu' zloupotrebljavaju za jednoumne ciljeve - moguće je provoditi politiku kojom se društvenu imovinu prelijeva u privatnu, poslušnike nagrađuje zastupničkim položajima i imunitetom, a društvenu elitu formira od intelektualnog taloga i kriminalne kreme.

Kao jedan od eklatantnijih primjera političke prakse na hrvatski boljševički način - gdje se oporba s prezirom nadglasava, a javno mnijenje ignorira  - godinama sam isticao novogradiški slučaj pretvaranja gradonačelnika u kapitalistu, a Grada u trgovačko društvo.

Uz pomoć urednice radija Nova Gradiška, kolegice Đurđe Siladi, ovdašnjoj javnosti predstavljao sam poluinteligentnu i kriminogenu 'gospodarsku' politiku gradonačelnika Josipa Vukovića (SDP) kojom je on Novogradišćanima nametnuo socijalistički odnos prema radu i zapošljavanju. Činio je to na način da je gradskim novcem otvarao tvrtke i, potom, ignorirajući njihovu tržišnu impotentnost, društvenu imovinu ulagao u 'bure bez dna'.

Milijunsku štetu Gradu nanijeli su Josip Vuković i Mirko Golovrški

Štetočinsko upravljanje Gradom Nova Gradiška, kojeg su prakticirali bivši gradonačelnik i saborski zastupnik Josip Vuković (SDP) te stranački kolega mu, bivši predsjednik gradskog vijeća, Mirko Golovrški, raskrinkao sam do te mjere da su me odlučili tužiti kao 'klevetnika'. Naime, cilj im je bio aferu s protuzakonitim zaduženju grada za 10 milijuna kuna i marifetlucima s DING-om relativizirati pokušajem njihova prebacivanja iz sfere čistog kriminala u sfere prljave politike. Pritom, svojim nečeinjenjem, u njihovoj fuknkciji bilo je i ovdašnje općinsko državno odvjetništvo.

I dok ja s kolegicom Siladi - koja je moje članke prenosila na portalu Radija Nova Gradiška - sudovima objašnjavao kako nas prekršitelji zakona kriminaliziraju, kako bi razbili 'ogledalo' u kojem su zrcalile sve svinjarije koje su počinili tijekom svog mandata, njihov nasljednik, gradonačelnik Željko Bigović (HDZ), nastavio je putem svog prethodnika. Istim metodama, s manje sredstava, vodio je potpuno istu politiku.

Naime, novac iz gradskog proračuna te autoritet i imovinu Grada Nove Gradiške, Bigović je zadržao u funkciji gospodarskih aktivnosti koje je osmislio i pokrenuo njegov prethodnik Vuković. Najbolji primjer tih marifetluka jeste društveno-političkom sustavu neprimjerena, a potom i štetna, investicija Grada u tzv. Drvnu industriju Nova Gradiška (DING).

Bigović ni sam nije prezao od zloporabe položaja i ovlasti, potpunim ignoriranjem ograničenja koje su mu nametali Gradsko vijeće, Statut grada i pozitivni zakonski propisi.

Pravo javnosti da zna vrjednije je od kaznene prijave

Sve da se ne radi o nazadnoj, postsocijalističkoj, ujdurmi Vukovića i Golovrškog, nego o izvrsnoj ideji i vrhunskom gospodarskom projektu, a ne o proizvodnji piljene građe, drvnih elemenata i parketa (sic!) način na koji je 'projekt' provodila lokalna samouprava i način na koji ga je nastavio provoditi ondašnji gradonačelnik Bigović, u potpunosti su bili isti. Naime, Bigović je svoju političku bezidejnost, poduzetničku inkompetentnost i autoritarni mentalni sklop - kojim je tuđi propali projekt štito kao svoju uspješnicu - promovirao kao nešto novo i vrijedno. Pritom, ni sam nije prezao od zloporabe položaja i ovlasti, potpunim ignoriranjem ograničenja koje su mu nametali Gradsko vijeće, Statut grada i pozitivni zakonski propisi.

Unatoč novoj tužbi i predstojećem sudskom procesu zbog 'klevete' - koju je ovaj put napisao eks gradonačelnik Bigović - ponovit ću šest primjera forme i sadržaja djelovanja iz kojih je vidljivo da, iako su promijenjeni akteri, metoda vladanja nije bila promijenjena. U suštini, poslovno-politički sadržaj i način njegove provedbe za vrijeme gradonačelnikovanja Željka Bigovića bili su istovjetni onima Josipa Vukovića.

Ovako je radio SDP-ov gradonačelnik, Josip Vuković

Tijekom prve godine upravljanja Gradom, uz potrebnu suglasnost gradskog vijeća, 30. studenog 2010., gradonačelnik Vuković odobrio je gradskoj komunalnoj tvrtki Slavča neka se "kod Zagrebačke banke zaduži za 6,1 milijun kuna, uz pripadajuće kamate i naknade" kako bi stabilizirala svoje poslovanje.   

Zahvaljujući političkoj inertnosti i poslovnoj bezidejnosti, 10. svibnja 2011. Vuković je od gradskog vijeća zatražio i dobio suglasnost da zaduži Grad za 11 milijuna kuna kako bi pokrenuo gradski biznis - otvaranje tvrtke za proizvodnju piljene građe, elemenata od drveta, parketa i sl. pretenciozno nazvanu "Drvna industrija Nova GRadiška" (DING).

Dakle, posudio je velik novac i, zbog toga, pod hipoteku stavio pola imovine Grada, kako bi od Nove Gradiške pravio poduzetnika - industrijalca, a ne mjesto ugodno za život. Želio je baviti se poslovima za koje, na izborima, nije dobio mandat i, posljedično, obustavio je komunalne, kulturne, sportske, predškolske i ine, samoupravne,  projekte za koje je dobio mandat i ovlasti.

Budući da nije imao raspoloživih sredstava za tekuće potrebe, a 11 milijuna kuna od kredita usmjerio je u poduzetništvo abortirano prije samog začeća, Vuković se nije usudio od gradskog vijeća tražiti novo zaduženje Grada, nego je to učinio mimo njegova znanja. Bez obvezne suglasnosti gradskih vijećnika, Vuković je, kao predsjednik Skupštine, direktoru tvrtke u vlasništvu Grada, 'Industrijski park', 28. svibnja 2012., naložio neka od banke posudi 2,84 milijuna kuna.

A da bi svinjarija bila potpuna, za vrijednost kredita, 'Industrijski park' je od svog vlasnika, Grada Nove Gradiške, morao kupiti zemljište i jednu etažu zgrade u kojoj posluje kako mu Grad ne bi morao vratiti uzeta sredstva.

Novac, dakako, nije bio namijenjen 'Industrijskom parku', nego Gradu za njegovo tekuće poslovanje. A, da bi svinjarija bila potpuna, za vrijednost kredita, 'Industrijski park' je od svog vlasnika, Grada Nove Gradiške, morao kupiti zemljište i jednu etažu zgrade u kojoj posluje kako mu Grad ne bi morao vratiti uzeta sredstva.

Svojim načinom upravljanja, Vuković je s jedne strane zamjerio se svojim koalicijskim partnerima i izgubio njihovu potporu u gradskom vijeću, a s druge strane funkcioniranje Grada doveo u predstečajno stanje. Svjestan tih činjenica, zajedno s parteigenosse Mirkom Golovrškim odlučio je s krivotvorenom odlukom gradskog vijeća zatražiti suglasnost hrvatske Vlade za novo zaduženje Grada od 11 milijuna kuna za financiranje infrastrukturnih objekata. 

Na znajući kako je dokumentacija krivotvorena, Vlada je svoju suglasnost dala, a Vuković, u srpnju 2012., kod Hypo Alpe Adria bank, podigao kredit od 11 milijuna kuna.

Nakon pisanja SBplus-a i drugih medija kako se radi o krivotvoreni, Vlada je svoju suglasnost o zaduženju povukla te Vukoviću naložila neka kredit odmah vrati banci. Budući da je Vuković sredstva počeo nenamjenski koristiti - za plaćanje obveza iz redovnog poslovanja Grada - nije bio u mogućnosti vratiti sav novac.

Zahvaljujući medijima, zbog te i takve politike, SDP-a u Novoj Gradiški izgubio je iduće lokalne izbore, a za gradonačelnika izabran je Željko Bigović (HDZ).

Ovako je radio HDZ-ov gradonačelnik, Željko Bigović

Odmah po preuzimanju uprave nad Gradom, pred kraj 2013. godine, Bigović je od gradskog vijeća tražio suglasnost za podizanje kredita od 11 milijuna kuna (kojeg je Vuković, po nalogu Vlade, uglavnom, vratio banci) s prijedlogom da tek dio sredstava potroši namjenski (u izgradnju infrastrukture) a da ostalim novcem sanira Vukovićeve svinjarije koje mu je on ostavio u amanet.

Unatoč činjenici da je gradsko vijeće odbilo dati suglasnost za nenamjensko korištenje kreditnih sredstava, Bigović je, navodno, 7,5 milijuna kuna potrošio ne namjenski - za pokriće rupa u tekućem poslovanju Grada - a tek 3,5 milijuna za izgradnju infrastrukture. Tim postupkom, izgubio je dotadašnju 'političku nevinost' i iskoračio u područje rezervirano za ne demokrate i despote.

Unatoč činjenici da je gradsko vijeće odbilo dati suglasnost za nenamjensko korištenje kreditnih sredstava, Bigović je, navodno, 7,5 milijuna kuna potrošio ne namjenski.

 Budući da, nakon prve Bigovićeve zloporabe položaja i ovlasti, nitko od gradskih vijećnika niti 'institucija sustava' nije reagirao, a kamoli pravio probleme, u lipnju  je HDZ-ov gradonačelnik napravio novi protuzakonit iskorak - bez obvezne suglasnosti gradskog vijeća, Industrijskom parku dao je suglasnost na podizanje kredita od 1,5 milijuna kuna za izgradnju infrastrukture.

Na aktualnom satu gradskog vijeća (sic!) Vinko Grgić, predsjednik novogradiškog SDP-a i Kluba vijećnika u gradskom vijeću, gradonačelniku je postavio pitanje - Zašto na sjednici gradskog vijeće 2. lipnja, na čijem dnevnom redu je bila informacija o stanju u Industrijskom parku, niste kazali niti riječi o ponovnom zaduživanju te tvrtke (i grada) za 1.5 milijuna kuna. Naime, 3. lipnja Zagrebačka banka uknjižila je založno pravo na nekretnine Industrijskog parka, vi ste to znali, a o tome ništa nam kazali niste.

Sad već rutinski, von oben, gradonačelnik Bigović, ukratko, odgovorio je kako su novci utrošeni za izgradnju infrastrukture. Dakako, nije mu palo na pamet, odgovoriti na pitanje 'zašto o tome, prethodno, nije zatražio suglasnost gradskog vijeća, iako mu je to normirana obveza.

Na kraju, nameće se logično pitanje - Zbog čega Klubovi vijećnika HDZ-a, SDP-a, HDSSB-a i drugi nisu konzistentni. Zbog čega nisu, ovdašnjem odvjetništvu, protiv Željka Bigovića podnijeli kaznenu prijavu radi njegove zloporabe položaja i ovlasti te nanošenja materijalne štete Gradu Novoj Gradiški, kao što su to učinili zbog postupanja Josipa Vukovića - iako su djela i metode njihova provođenja kod obojice potpuno isti.

Tumor je toliko zahvatio ukupni društveno-politički sustav Grada da je nužno odstraniti ga, ako se ne želi nastaviti s uništavanjem same supstance - gradske imovine i sustava nominalnih društvenih vrijednosti u cjelini.

Aktualni gradonačelnik upao u kolotrage svojih prethodnika

Nakon što je Željko Bigović prisjeo i njegovima i oporbi - zbog toga što je po formi (autokratski) i po sadržaju (DING...) nastavio voditi Vukovićevu politiku - maknut je s funkcije gradonačelnika, a poslije izvanrednih izbora na njegovo mjesto došao je dotadašnji lider oporbe, Vinko Grgić.

Zbog kratkog vremena kojeg je imao na raspolaganju između izvanrednih i redovitih izbora, a potom zbog dubine kolotraga u koje je upao kad je, nakon zadnjih lokalnih izbora, preuzeo (i) probleme s DING-om, aktualni novogradiški gradonačelnik Grgić još uvijek ništa učinio nije kako bi to kancerogeno tkivo (DING) uklonio s tijela Grada Nove Gradiške. A vrijeme curi.

Mada će i svakom putniku namjerniku upasti u oči vizualne promjene nastale u gradu tijekom Grgićevih 535 dana, a sami građani primjetiti kako je novi gradonačelnik uspio izgraditi 'miroljubivu koegzistenciju' među svim društveno-političkim faktorima u Gradu, upućeniji Novogradišćani neće smetnuti s uma činjenicu da razorni tumora na gradskom tkivu (DING), niti Uprava koju vodi Grgić, nije tretirala odgovarajućim političkim i pravnim sredstvima. Skalpelom.

Budući da je Grad Nova Gradiška moćan organizam, on će tumor izdržati na nogama, a hoće li to uspjeti Vinku Grgiću i njegovim (izvan)stranačkim 'pobočnicima', ako se ozbiljnije ne uhvati u kloštac sa smećem koje su mu ostavili prethodnici, ostaje vidjeti.

Uglavnom, notorno je kako dosadašnji vid sanacije šteta koje su iza sebe ostavili Vuković i Bigović - financijskim i protekcionističkim injekcijama - nije dao niti u budućnosti može dati pozitivne rezultate. Naime sam tumor (formiranje i održavanje DING-a) i njegove dosadašnje metastaze toliko su opasni da ih je nužno odstraniti. Hitno. Ako aktualna Gradska uprava ne želi nastaviti s uništavanjem materijalne supstance Grada i nominalnih društvenih vrijednosti u njemu.